Foto: ICTY

HAŠKI sud oslobodio je krivnje za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH Jovicu Stanišića, bivšeg šefa Državne bezbednosti Srbije, i Franka Simatovića, bivšeg komandanta Jedinice za specijalne operacije. Predsjedavajući sudskog vijeća, sudac Alphons Orie, rekao je da Stanišić i Simatović odmah mogu biti pušteni na slobodu. Tužitelji imaju 30 dana da ulože žalbu.

Sud je u prvostupanjskom postupku utvrdio da Stanišić i Simatović nisu imali namjeru doprinijeti ostvarenju udruženog zločinačkog pothvata s ciljem protjerivanja Hrvata i Bošnjaka iz dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Reporterka Al Jazeere Katarina Drlja javila je iz Haaga da, kada je sudac Orie izrekao oslobađajuću presudu Stanišiću, u sudnici se začuo krik nevjerice, a zatim je nastupila tišina. Predstavnici žrtava prisutni u sudnici bili su šokirani presudom, javila je Drlja.

"Vikao je na ljude jer se Vukovar još nije predao"

"Utvrdili smo većinom glasova, uz izdvojeno mišljenje sutkinje Picard, da niste krivi pa se oslobađate po svim točkama optužnice", kazao je predsjedavajući Vijeća sudac Alphonse Orie. Tužiteljstvo, zaključilo je Vijeće, nije uspjelo dokazati odgovornost dvojice dužnosnika Službe bezbednosti niti za udruženi zločinački pothvat, niti za naređivanje i koordiniranje ubojstava i deportacija, a niti za pomaganje i podržavanje zločina koje su počinile jedinice pod njihovom kontrolom.

"Podsjećajući na svoj zaključak da je vrsta pomoći kakva je pružena jedinici nedovoljna kako bi povlačila kaznenu odgovornost, vijeće nije moglo zaključiti da su optuženi podržavali i pomagali zločine koje je počinila policija SAO Krajine, Škorpioni ili druge grupe".

Zanimljiv je prilog ovoj tezi Vijeće dalo na primjeru Vukovara: "Stanišić je u rujnu 1991. došao u zgradu Vlade SAO Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem u Dalju i tamo vikao na ljude jer se Vukovar još nije predao. Stanišić je potom sazvao sastanak na kojem su bili Hadžić, predstavnici JNA i komandanti teritorijalne obrane. Vijeće nema dokaze o predmetu tog razgovora. Većina sudaca, uz suprotno mišljenje sutkinje Picard, smatra da se postupak u odnosu na Vukovar može razumno protumačiti kao podrška uspješnom vojnom zauzimanju Vukovara".

Teretilo ih se za zločinački pothvat s ciljem stvaranja "Velike Srbije"

Vijeće nizozemskog suca Alphonsa Orieja oslobodilo je Stanišića i Simatovića, uz konstataciju da tužiteljstvo nije dokazalo izvan razumne sumnje da su planirali ili naredili zločine za koje ih se teretilo. 
Tužiteljstvo tereti Stanišića i Simatovića da su sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu, kojem je cilj bio uklanjanje većine Hrvata i Bošnjaka iz velikih dijelova Hrvatske i BiH od 1991. do 1995. godine.
 
Optužnica u pet točaka teretila je Stanišića i Simatovića za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja, počinjene na području Hrvatske i BiH progonom, ubojstvima, deportacijama i drugim nečovječnim djelima.
 
U tom pothvatu bili su, prema optužnici, uz Stanišića i Simatovića, bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević, te vojne i političke vođe bosanskih i hrvatskih Srba Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Milan Martić, Goran Hadžić i Milan Babić, vođa srpskih radikala Vojislav Šešelj i komandant paravojnih jedinica Željko Ražnatović Arkan.
 
Taj cilj je, po optužnici, ostvarivan ubojstvima, deportacijama, prisilnim premještanjima i progonima nesrpskih civila, uz učešće jedinica pod kontrolom srpske tajne službe – "Crvenih beretki", "Arkanovaca", "Škorpiona", "Martićeve milicije", "Knindža" i drugih.

Tražili doživotni zatvor
 
Osim za kaznenu odgovornost samih optuženih, obje presude su važne za rasvjetljavanje uloge Srbije u planiranju, otpočinjanju i učešću u ratovima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
 
Haški tužitelji su u završnim podnescima u siječnju ove godine tražili da ih se osudi na kaznu doživotnog zatvora.
 
"Uzimajući u obzir težinu zločina koji im se stavljaju na teret, ulogu koju je svaki od optuženih igrao u njima... Tužiteljstvo predlaže Sudu da ih, u slučaju da ih proglasi krivima po svim točkama optužbe, osudi na kaznu doživotnog zatvora", naveli su tužitelji.
 
Inače, istakli su, dokazi izneseni tokom suđenja razotkrili su tajnu zločinačke operacije SDB-a po Hrvatskoj i BiH, kazao je tom prilikom tužitelj Dermot Groom u završnim riječima.
 
"Kao ključni pripadnici udruženog zločinačkog pothvata Stanišić i Simatović su ubijali, deportirali, prisilno preselili i prognali tisuće nesrba tokom gotovo pet godina s velikih područja Hrvatske i BiH. Bili su nezamjenjivi u uspješnoj provedbi zajedničkog plana zločinačkog pothvata, koji je s područja koja su bila njihov cilj uglavnom ispraznio nesrbe koji su tamo živjeli 1990. godine", poručili su tužitelji.
 
Obrana je, pak, tražila njihovo oslobađanje, smatrajući da im nisu dokazani zločini. Kako se pokazalo, sud je zauzeo stranu koju so argumentirali odvjetnisi Stanišića i Simatovića.

Teretili ih za ubojstva civila
 
Prema optužnici, Stanišić i Simatović su "rukovodili financiranjem, obukom, logističkom podrškom i drugim vrstama velike pomoći i podrške specijalnim jedinicama državne sigurnosti Republike Srbije i drugim srpskim snagama koje su sudjelovale u zločinima u Hrvatskoj i BiH".
 
Među zločinima koji su počinjeni na području Hrvatske nad civilima i zarobljenicima optužnica navodi niz ubojstava počinjenih tokom 1991. na području Dubice, Cerovljana, Baćina, Saborskog, Škabrnje, Bruške, Dalja i Erduta, te od 1992. do 1995. u BiH u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju i Sanskom Mostu.
 
Naknadnim proširenjem optužnice u ožujku 2006. njih dvojicu se dodatno teretilo za likvidaciju šestero Bošnjaka iz Srebrenice koje su 1995. počinili "Škorpioni", a koji su svoje zlodjelo zabilježili videokamerom.
 
Tužitelji su poručili da je jedan od prvih zločina koji su počinile paravojne jedinice bio napad na Lovinac 1991. godine, u kojem je, prema optužnici, Simatović lično sudjelovao, a potom su uslijedili ubijanje, razaranja i napadi na druge ciljeve u Hrvatskoj od Kijeva do Škrabrnje.