Foto: AFP (Ilustracija)

NAKON bezbolno odrađene prve faze pregovora o izmjenama Zakona o radu, socijalne partnere očekuje rovovska bitka u kojoj će sindikalna i poslodavna strana teško usuglasiti oprečne stavove. Na stolu su ukidanje plaćene dnevne pauze i trajanje otkaznog roka za vrijeme bolovanja.

Polusatnu dnevnu pauzu poslodavci ne bi računali u radno vrijeme. Računica je jednostavna - radni dan od 7,5 sati odnosno petodnevni radni tjedan od 37,5 sati poslodavcima je jeftiniji od osmosatnog dana odnosno četrdesetsatnog tjedna.

Poslodavci žele ukinuti plaćenu pauzu

"U Hrvatskoj se na radu ne provodi 40-satni ratni tjedan već 37,5 sati jer postoji pola sata neradne plaćene pauze. To je kulturološka navika, to se danas računa u 40-satni radni tjedan", argumentira zahtjev poslodavaca Ivan Miloloža, vlasnik tvrtke "Munja" i član HUP-a.

Sindikalac Mladen Novosel, čelnik SSSH, o ukidanju prava na plaćenu pauzu, kao ni o umanjivanju bilo kojeg radničkog prava, međutim, ne želi ni čuti. "Ako dođe do pojedinih želja za umanjivanjem bilo kojeg prava, tada sigurno nećemo razgovarati", odlučan je Novosel.

Bolovanje i otkazni rok

Među željama poslodavaca je i da otkazni rok smije trajati za vrijeme bolovanja. Zahtjev opravdavaju brojnim zloupotrebama, činjenicom da ima radnika koji odu na dugoročno bolovanje zadnjeg dana otkaznog roka.

"Ako vam netko ode na bolovanje zadnjeg otkaznog dana i provedene godinu, dvije ili tri na bolovanja, on opterećuje u prvom redu poslodavca za 42 dana, a nakon toga državu. S ovim se prijedlogom išlo iz razloga česte ili u gotovo 75 posto slučajeva zlouporabe", rekao je Miloloža.

"Ako postoje zloupotrebe takvog prava za vrijeme bolovanja bilo kojeg radnika, postoje nadzori, postoji sustav kontrole i zbog pojedinca ne treba mijenjati cijeli sustav", odgovara Novosel.

Što s godišnjim odmorom?

Prašinu je ovog tjedna podigla ideja poslodavaca da se za obračunsku jedinicu godišnjeg odmora ne uzima radni dan nego tjedan, u pojedinim medijima interpretirana kao prijedloga da se u godišnje odmore računaju vikendi i praznici.

"U tom slučaju, kad je četverotjedni obračunski period za godišnji odmor, dobije se 28 dana. To povećava broj godišnjih minimalno zagarantiranih dana s 18 na 20. Jedino to sam rekao", ističe Miloloža.

Miloloža podsjeća da u ovom slučaju i nije riječ o prijedlogu poslodavaca nego o prihvaćanju europskih smjernicama, a Novosel zaključuje: "Ima razloga da se može razgovarati o različitim drugim oblicima uređivanja pojedinih prava, procjeni učinaka pojedinih odredbi. Tada možemo vidjeti ako su neke odredbe doista takve da se mogu mijenjati, mijenjat će se, ali ne na štetu radnika".