Foto: Josipa Uzelac/Index

RADIMIR ČAČIĆ, bivši prvi potpredsjednik i ministar gospodarstva u Vladi Zorana Milanovića koju je napustio u studenom 2012. zbog odlaska u zatvor u ekskluzivnom intervjuu za Index govori o svojim daljnjim planovima na hrvatskoj političkoj sceni te reformama koje bi proveo.

Čačić je na političkoj sceni već dugi niz godina i bilo je posve jasno da ga izbacivanje iz HNS-a neće spriječiti u daljnjem političkom djelovanju. Osim u Milanovićevoj, Čačić je bio i član Vlade Ivice Račana. Bio je ministar za javne radove, obnovu i graditeljstvo i član užeg kabineta Vlade, a tijekom tog mandata najpoznatiji je po velikim projektima kao što su autoceste i program društveno poticane stanogradnje. Nakon toga je obnašao funkciju župana Varaždinske županije gdje nastavlja sa upravljanjem projektima poput JPP-a (javno privatno partnerstvo).

I dok su mu mnogi za vrijeme obnašanja dužnosti prvog potpredsjednika u Milanovićevoj Vladi predbacivali da je malo napravio, a puno obećavao, nekadašnja desna ruka premijera Milanovića tvrdi da je u 10 mjeseci svog boravka u Vladi napravio velike stvari. Kako sam navodi riješio je problem brodogradnje koja je godišnje gutala i do četiri milijarde kuna, pokrenuo fiskalizaciju te pokrenuo proces legalizacije bespravno sagrađenih objekata. Iako je kako tvrdi, ostao u dobrim odnosima s Milanovićem, njegovu Vladu smatra nesposobnom i neodlučnom, a odluke Vlade katastrofalnim za hrvatsko gospodarstvo.

Čačić otvoreno progovara o tome tko je krivac za stopiranje velikih projekata koji su mogli smanjiti javni dug naše zemlje kao i tome što Hrvatskoj treba da bi polako počela izlaziti iz krize.

Za vrijeme boravka u zatvoru HNS je izbacio Čačića iz stranke iako je sam bio suosnivač HNS-a i član Predsjedništva te potpredsjednik, a kasnije i predsjednik stranke. Međutim, Čačić nastavlja dalje pa u rujnu planira osnovati novu – Narodnu stranku - Reformista.

Već sad mu stižu prebjezi iz njegove bivše stranke, a kaže kako su dobro došli svi oni članovi HNS-a koji su ostvarili dobre rezultate u svojim izbornim jedinicama, jer to znači da su građani prepoznali njihovu kvalitetu. Za one HNS-ovce koji nisu ostvarili nikakav rezultat, budućnost ne vidi u svojoj novoj stranci.

Koga Čačić sve želi uz sebe, a koga nikako ne želi, tko mu je bio najveći kamen spoticanja pri provođenju reformi i projekata za vrijeme desetomjesečnog boravka u vrhu Vlade pročitajte u intervjuu. 

Izjavili ste da ne planirate rušiti Vladu, no da Vlada nema dovoljno rezultata, tko je po Vama glavni krivac tome?

Vlada je nesposobna odgovoriti težini zadatka. Umjesto da potiču projekte koji mogu donijeti radna mjesta i novac u proračun oni ih nepotrebnom birokratizacijom i nedostatkom kapaciteta za donošenje odluka. Najnoviji takav primjer je odluka Upravnog suda koji je srušio projekt golf u Motovunu. Taj bi projekt otvorilo stotine radnih mjesta u tom malom istarskom mjestu. Čini se sve da se ljude potjera u inozemstvo. Ne poduzimaju se nikakve mjere da se investitori i kapital u Hrvatskoj osjećaju dobro došlo.

Što se treba promijeniti?

Uloga države ima dva osnovna zadatka, prvi je stvoriti pozitivnu atmosferu za investicije. Sve reforme o kojima smo prethodno naveli služe upravo tom cilju. Kao župan varaždinske županije, primjenom ovakvih reformi, Varaždinsku županiju učinio sam najkonkurentnijom hrvatskom županijom.

Na žalost, sada su pali na drugo mjesto. To pokazuje da podlogu za konkurentnost nije moguće riješiti u jednoj godini, ali je u mandatu od četiri godine. Drugi je zadatak države osigurati uvjete za  gospodarski rast kroz realizaciju velikih projekata, tržišno održivih, u energetici, infrastrukturi i drugim područjima koristeći privatni kapital, a ne proračunska sredstva, kroz javne tvrtke kojima upravlja država. Na primjer, ponovno aktualiziran projekt LNG terminal na Krku koji kasni godinu i pol. S Poljacima smo potpisali sporazum da postavimo vertikalu od Sjevernog mora do Jadrana, imali smo otvorene EU fondove i suglasnost Katara za trajnu opskrbu. Sve je bilo spremno, a ništa se od toga nije realiziralo. Svatko tko nešto zna, zna da se EU projekti rade na dvije, a iznimno na tri godine. Govoriti danas o tome što će biti 2019. ili 2020. znači da će to raditi sljedeća vlada.

Oduvijek sam se zalagao za politiku kao mjerljivu disciplinu. Kad sam ušao u Račanovu Vladu, rekao sam za 3 godine 300 km za 3 milijarde maraka. I tako je bilo. Kod nas se samo daju obećanja i priča što će raditi sljedeća Vlada.

Izbačeni ste iz HNS-a i potom pokrenuli inicijativu za osnivanje nove stranke Reformista. U kojem sastavu Reformisti izlaze na izbore? Špekuliralo se da ćete okupiti oko sebe razne ljude, Milana Bandića, Slavka Linića, HDSSB-ovce... Što je od svega toga istina?

Izlazimo s onima s kojima se možemo dogovoriti oko reformi. Sa svima koji stoje na osnovnom konceptu da Hrvatska treba provesti reforme koje će donijeti pozitivne društvene i gospodarske promjene kako bi građani napokon počeli bolje živjeti, spremni smo razgovarati. Važno je tko će od njih dati kakav program, da li su u stanju raditi na reformama, kakve imaju rezultate, a njihove političke ideje me ne zanimaju. Zanimaju me ljudi s rezultatima koji ne idu u političke ekstreme, zato koalicije sa s političarima koji izlaze iz okvira civilizacijskog standarda ne dolaze u obzir.

Koja bi trebala biti Bandićeva uloga u toj koaliciji? Je li mudro vezivati političku sudbinu uz čovjeka koji ima više od 100 kaznenih prijava i koji je, kako smo nedavno saznali, bio i pod mjerama nadzora?

Već sam rekao da moj posao nije odlučivati o sudskim presudama, u politici ima svakakvih prijava. Koalicija s njim trenutno nije moguća jer on nema stranku. Ako je osnuje i njegova stranka procijeni da ovo o čemu mi govorimo je njima blisko, da su reforme nužne, onda ćemo razgovarati o koaliciji.

Govorite da iza sebe ima rezultate jer je izabran četiri puta na mjesto gradonačelnika, a istovremeno je Mirela Holy sa 68 posto glasova druga najpopularnija političarka u Hrvatskoj. U prošlosti ste se sukobljavali, a biste li danas htjeli s njom u koaliciju?

S gospođom Holy se nisam sukobljavao. Mi smo o nekim temama u istoj Vladi imali različite stavove. Ona je bila ministrica, a ja prvi potpredsjednik te Vlade. Sve što je mogao biti problem u realizaciji programa Vlade rješava njezin predsjednik koji je ujedno i predsjednik stanke kojoj je tada gospođa Holy pripadala. Ja cijenim nužnost maksimalne zaštite okoliša, samo je pitanje koliko si toga, u vječitom balansu u odnosu na najviše ekološke standarde, možemo priuštiti. Cijenim njeno mišljenje, no koliko je to dobro za državu to je upitno.

Ona je, da se razumijemo prvorazredan politički faktor, a što se tiče koalicije, ako bi bila za provođenje reformi i stvaranje rezultata što mi želimo, onda možemo razgovarati.

Govorite da ne želite biti ideološki obojena stranka i da Hrvatima treba treća opcija, a što će vaša stranka uopće ponuditi građanima kojima je dosta ispraznih političkih floskula? Na koji način planirate pridobiti glasače? Kakve im ideje, projekte, planove, promjene nudite?

To su:

1. Decentralizacija države na 7 regija, pet poznatih te Istra i Međimurje zbog svog snažnog regionalnog identiteta. Lokalna samouprava s okvirno 100 profesionalno vođenih općina i gradova uz smanjenje direktnih troškova što će dodatno doprinijeti djelotvornosti  funkcioniranja izvršne vlasti. Takva bi decentralizacija doprinijela i ograničavanju ovlasti središnje vlasti koja bez stvarne kontrole i odgovornosti sada raspolaže s više od 90 posto poreznih prihoda.

A drugi efekt takve decentralizacije omogućio bi cijelom hrvatskom prostoru snažnije angažiranje kreativnih potencijala. Centralizacija je najjači alat korupcije i nije slučajno da su dvije najcentraliziranije države EU Grčka i Hrvatska.

2. Reforma javne uprave. Smanjivanje broja zaposlenih u javnoj upravi u prvih pet godina za 5-6 posto godišnje, uz novo zapošljavanje od 2-3 posto novih ljudi rezultirat će kvalitetnijim odnosom prema poslu i smanjenju broja zaposlenih. Pri tome, svakako je nužno uvesti praćenje uspješnosti zaposlenih u javnom sektoru, kao što se redovito čini u privatnom sektoru. Na taj će način kvalitetni ljudi dobiti priliku za napredovanje, a nekvalitetni će morati mijenjati svoj odnos prema poslu ili napustiti javnu upravu. Prvo treba rezati broj zaposlenih u javnim tvrtkama. One su godinama služile za zbrinjavanje podobnih, a ne sposobnih.

3. Upravljanje državnom imovinom. Nužna je prodaja i privatizacija objekata, zemljišta i tvrtki bez strateškog značaja i što hitnije formiranje nekretninskog fonda na razini milijardu eura od nekretnina koje nisu za prodaji i koje se ne koriste. Nekretnine koje su u vlasništvu države, a mogu se  odmah upotrijebiti za kolateralne garancije bankama, prelaze vrijednost od 5 milijardi eura. Već smo pustili u saborsku proceduru zakon po kojemu Vlada treba preuzeti financiranje svakog dobivenog projekta iz EU fondova u punom traženom iznosu, a to je prema europskim standardima uvijek od 15 do 40%,  jer uz pokretanje gospodarstva i zapošljavanja od toga izravnu korist ima i državni proračun. Naime iz takvih se projekata u Državni proračun, s različitih poreznih osnova, počevši od PDV-a, vraća prosječno 45%.

4. Gospodarenje otpadom. Donijeti zakonski okvir kojim odgovornost za rješenje problema otpada preuzima država jer je sad sve na lokalnim samoupravama što usporava a često i onemogućava rješenje jer ekonomski minimum trajnog rješenja problema otpada je na cca. 800000 stanovnika, a to je samo  Zagreb. Čak 92 posto smeća rješavamo deponijima dok je europski prosjek 42 posto što nas onemogućava i u povlačenju sredstava iz EU fondova za te namjene, iako nam je do 2020. nam je na raspolaganju za takve projekte 4,5 milijardi kuna.

5. Poljoprivreda. Hrvatska je najlošija s navodnjavanim površinama u EU s 1 posto u odnosu na EU prosjek od 18 posto. Hitno nam je donošenje programa navodnjavanja koji je vezan na komasaciju i hidroenergetske projekte.  Za postizanje konkurentnosti čitavog kompleksa prehrambene industrije pretpostavka je korištenje europskih subvencija. Da bismo mogli uopće postaviti zahtjeve za fondovskom subvencije moramo ugovoriti korištenje dodatnih milijun hektara zemljišta državnog i privatnog do 15.05.2015.

6. Energetika. Moramo realizirati projekte u energetici koji stoje ili se od njih odustaje zbog straha od odgovornosti čak i kad postoje dozvole i osigurana sredstva na računu kao u slučaju Omble ili realizacije projekata kakav su Plomin C ili LNG. Hrvatska je drugi najveći uvoznik struje, a ne koristimo 50 posto svog hidro potencijala. Ne realiziramo čak ni one projekte koji su potencijalno najveći korisnici EU fondova, a izuzetno su značajni energetski, urbanistički, prometno i kao zaštita od poplava. Jedan od njih je i Zagreb na Savi.

7. Obrazovanje. Obrazovni sustav mora stvoriti temelj za pretvaranje "hrvatske pameti" u gospodarsko dobro. Nedostatak strategije o integraciji gospodarstva i obrazovanja velika je kočnica razvoju Hrvatske.

8. Izborni sustav. Nužno je uvesti poluotvorene liste s preferencijalnim glasovima što se primjenjuje kod EU izbora. Građani trebaju u Sabor izabrati one ljude čiji rad i kvalitetu prepoznaju, a ne da o zastupnicima odlučuje samo najuži stranački vrh. Kao što je poznato i taj smo prijedlog uputili u saborsku proceduru.

Već ste jednom dobili priliku, bili ste drugi čovjek Vlade, najavljivali ste niz reformi i projekata, no slabo se toga ostvarilo. Zašto? U čemu je bio problem? Tko je kriv? Odnosi s Milanovićem i Linićem?

Postoji vrlo malo ozbiljnih konkretnih projekata koji se mogu realizirati od danas do sutra. Evo za primjer uzmimo fiskalizaciju. To je vrlo jednostavna mjera kojom uvodimo obvezu da se uvode računi, no i to traje. Naime u 75 posto lokala se prije fiskalizacije pola prometa stavljalo u džep, na crno plaćali radnici, a sve kako bi skrpali kraj s krajem. Tu se trebao uvesti ključni potez. Prije fiskalizacije, trebao im se smanjiti porez na 10 posto kako bi mogli preživjeti.  To je učinjeno u ugostiteljstvu, a na žalost nije kod malih obrtnika.

Postavili smo zakonski okvir i kriterije za legalizaciju čak 800.000 nelegalnih objekata. I oko toga je nastao sukob u Vladi. Ministarstvo financija htjelo je uvesti porez na nekretnine, ali kako ćete vi oporezivati nešto što nije bilo u knjigama. Prvo se moralo legalizirati objekte jer bi porez na nekretnine platili svi koji su sagradili svoje objekte legalno, a oni koji su ilegalno sagradili objekte po obali i Zagrebu gdje su nekretnine najvrednije, ti ne bi platili porez. Kako to može biti pošteno? Zato sam inzistirao prvo na legalizaciji. Naime, bez legalizacije porez na nekretnine bio bi nova nepravda, jer bi poreze platili građani na kontinentu i slabije razvijenim područjima gdje nije bilo masovne nelegalne gradnje, a ne bi ga platili vlasnici najvrednijih nekretnina na obali i u Zagrebu.

Kako smanjiti javni dug koji nam iznosi 68 posto BDP-a? Dovodi li stalno zaduživanje Hrvatsku u još dublji ponor?

Za smanjenje  javnog duga ključno je s jedne strane omogućiti gospodarski rast, a s druge strane smanjiti potrošnju države. Sve reforme o kojima smo razgovarali upravo o tome govore. Umjesto da pristupilo rješavanju nagomilanih problema, rješenja su se stalno odgađala. 

Aktualni je primjer Petrokemije. Kada sam kao potpredsjednik Vlade prije dvije godine bio u Rusiji, tražeći strateške partnere za Petrokemiju, odmah se okupio Stožer za obranu Petrokemije jer sam se usudio razgovarati s tada velikim ruskim i skandinavskim kompanijama i najuglednijim svjetskim bankama poput EBRD-a  da uđu u Petrokemiju. Što je to Stožer za obranu? I od koga brani Petrokemiju? Tad  su dionice Petrokemije odmah skočile, samo kad je razgovor spomenut. Umjesto da se tada problem Petrokemije riješio, on je odgođen i evo ga sada ponovo. Samo je veći. Što je zapravo bitno?  Petrokemija ima 50 posto previše zaposlenih, 35 posto prenisku produktivnost, zastarjela postrojenja, premali kapacitet, previsoku cijenu plina jer se ugovara netransparentno.

Kako komentirate naglu prodaju dionica Končara kako bi se spasila i dokapitalizirala kutinska Petrokemija za koju Vlada na kraju nije uspjeli pronaći strateškog partnera?

Naravno da Vlada nije uspjela poslije naći partnera jer je Petrokemija nastavila gomilati gubitke, jer je ponovo ugovorila preskupi plin na neuobičajeno dug rok od dvije godine. Umjesto da smo dobili 150 milijuna eura za koliko se mogla prodati Petrokemija, došli smo do toga da sad mi moramo dati 150 milijuna eura kako bismo je još jednom spašavali od stečaja.

Hrvatska nema dovoljno hrabrosti za provođenje reformi, trećina zaposlenika u Hrvatskoj dolazi iz javnog sektora. Treba li smanjiti broj zaposlenih u javnom sektoru, ako da na kojem području?

Istovremeno, privatnici koji pune državni proračun sve više propadaju zbog prevelikih davanja državi, kako to komentirate, odnosno što bi se tu trebalo učiniti? Treba li im država smanjiti poreze?

To sam već rekao, sve terete bih im smanjio, pa tako i poreze. No ono što je još veći problem od poreznog opterećenja je stabilnost poreznog opterećenja. Tako sam bio apsolutno protiv retroaktivnog uvođenja plaćanja poreza na dividende. Stvarni pokretači gospodarstva su veliki poduzetnici poput Ivice Todorića, koji su onda motor malom i srednjem poduzetništvu, a naravno i obrtnicima.

Kad i jesu. Interesi Ivice Todorića jesu interesi Hrvatske jer je on najveći hrvatski poslodavac. To ne znači da država treba robovati njegovim ili bilo čijim interesima nego treba naći zajednički nazivnik s njegovim interesima.

Ako netko zapošljava i kao veliki poduzetnik osigurava egzistenciju svakom 20. građaninu Hrvatske, kako bi uopće bilo moguće ne razumjeti da je očuvanje svih tih radnih mjesta zajednički interes i države i poduzetnika. To naravno ne znači da treba držati monopol i da ne treba otvarati tržište. A to da je dio društvene elite koju je stvorila HDZ-ova država devedesetih je, isto kao i svi veliki gospodarstvenici.

U nedavnim javnim istupima hvalili ste Franju Tuđmana kao "pametnog političara" koji je imao "dobre uzore i ideale". Devedesetih ste bili dio koalicije koja je rušila Tuđmanov HDZ, a sada ga hvalite?

Ima puno pametnih ljudi koji su politički bili na drugoj strani. Ne smatram ljude koji misle drugačije glupima, a Tuđman to svakako nije bio. On nije bio preduboko obrazovan, ali je imao jedan jaki cilj i ideal, a to je bilo stvaranje samostalne hrvatske države, što je bio i moj ideal, kao i mnogih drugih. Oko gospodarstva koje je vidio kao da je 19. stoljeće, tu se nismo mogli složiti.

Pobornik ste tržišne ekonomije. Kako se u to uklapa Tuđmanov plan o 200 bogatih obitelji koje će vladati hrvatskim gospodarstvom?

To je medijska floskula, mislim da on to nikad nije rekao niti pisao o tome. Rat je došao, mi smo bili jedna vrlo centralizirana država. On je htio potpuno koncentrirati političku i gospodarsku moć i dovesti je u jedne ruke jer je mislio da je to za zemlju najbolje. To u ratnim uvjetima i je rješenje, ali to sad nije rješenje za ovu zemlju. I mi smo iz te zamke u koju nas je Tuđman stavio, iz tog rješenja davno trebali izaći, ali još nismo. No mi moramo ići na otvoreno tržište, on je bio u svemu čovjek s načinom mišljenja iz 19. stoljeća.

Josip Sapunar, bivši direktor u HAC-u, priznao je da je u aferi Remorker i za potrebe vaše bivše stranke HNS-a iz HAC-a izvukao milijun kuna. Je li to istina? Je li se i HNS financirao iz crnih fondova?

Ne znam za to i ne vjerujem. O tome pitajte ljude koji su u to vrijeme vodili stranku.

I dalje imate udjele u Coningu?

Ja sam osnovao tu veliku tvrtku, no više se ne bavim tvrtkom, kad sam ušao u politiku sve sam u skladu sa zakonom prebacio na odvjetnički ured i nisam operativno sudjelovao u vođenju tvrtke.

Što mislite o svojoj presudi, jeste li očekivali zatvorsku kaznu?

Ja sam legalist, prema tome ako je presuda takva da kaznu trebam odslužiti u kaznionici, tada to želim poštivati, bez obzira što o tome mislim. Svi odvjetnici i pravni stručnjaci koji su vidjeli moj slučaj držali su da ću biti oslobođen ili dobiti uvjetnu kaznu, što je uostalom i bila prvostupanjska presuda. Neuobičajeno je  da netko za koga sud utvrdi da je vozio u okviru dozvoljene brzine, da nije bio pod utjecajem alkohola i da se nakon nesreće primjereno ponašao  bude bezuvjetno presuđen.

Svjedoci smo čestih prometnih nesreća u kojima krivci za nesreću najčešće prođu bez ikakvih kazni i sankcija. Posljednja u nizu je presuda hrvatskoj rukometašici Ivani Lovrić, koja je pod utjecajem alkohola pregazila ženu na pješačkom i pobjegla s mjesta nesreće bez da je pozvala Hitnu. Ona neće u zatvor jer je dobila samo uvjetnu kaznu.  Kakvu poruku takvom odlukom hrvatsko pravosuđe šalje građanima?

Nisam čuo za taj slučaj i nije mi niti običaj niti struka komentirati sudske presude. No, moj stav o hrvatskom pravosuđu je opće poznat. Nažalost, hrvatsko pravosuđe je već desetljećima ispod razine onog što hrvatsko društvo treba.