Foto: Joško Ponoš/Cropix

OK, Slaven Bilić uoči utakmice je rekao da ovdje, na Turk Telekom Arenu, nije došao po nikakvu osvetu. "Ne daj bože, došli smo igrati nogomet". Konačno ga je njegova momčad i igrala, ali nitko od nas četiri stotine Hrvata koji smo bili na zastrašujućem Galatasarayevom zdanju, na licu nije mogao skriti onaj slatki, prkosni osmijeh. Osim spokoja jer nam samo novo čudo Turaka može oteti Euro, ova pobjeda izbacila je iz nas tonu frustracija. Ne samo tragedije s zbog Pratera, već i jer se "uzvrat" s Turcima nazivao sudbinskom utakmicom hrvatskog nogometa. Zvučalo je pretenciozno, ali zapravo nije bilo. Propuštena dva velika natjecanja zaredom gurnula bi nas u treći nogometni rang. Srećom, u hladnom Istanbulu ugrijala nas je pomisao na nogometno ljeto ispred nas.

Bilića amplitude raspoloženja oko reprezentacije "ne diraju", ali ga izbacuju iz takta

No, kako je moguće da smo u svega mjesec dana odigrali najlošiju (Grčka) i najbolju utakmicu (Turska) u posljednje tri i pol godine? Kako to da je Bilić jučer bio neznalica, a danas je opet božanstvo? Svi smo naizgled zgroženi tom amplitudom, ali nas ipak "pali" pa spremno sudjelujemo u transformaciji drame u euforiju. Mi smo promatrači i imamo pravo na to ako nas veseli. No, Slavena Bilića to ne bi smjelo izbaciti iz takta. Umjesto da zbog pitanja je li mu ovo jedna od većih trenerskih pobjeda skoro napusti presicu, bijes bi trebao kvalitetnije kanalizirati. Mogao bi primjerice pitati svoje igrače zašto su ga iznevjerili u Tbilisiju i Ateni. Mogao bi ih pitati zašto reagiraju tek kada ih se otpiše, popljuje i izviždi zbog njihovog voljnog momenta.

Umjesto Bilića, reprezentativce na zemlju spuštaju navijači

Mogao bi možda i promijeniti taktiku prema njima, zaoštriti konkurenciju, nokautom ih spustiti na zemlju ako treba. A trebalo je, jer umjesto njega to su učinili navijači koji su im čak i na Malti vikali "igrajte pederi". Umjesto da ispoljava zadovoljstvo zbog velike pobjede u Biliću kuha jer smatra da mu mnogi nisu vjerovali. Sprema se za erupciju taštine već u utorak, kada ćemo i službeno postati sudionici Eura. Troši energiju na krive stvari, umjesto da brusi trenerski gen koji nesumnjivo ima. Mnogi će reći da danas nije ništa bolji trener nego je to bio jučer, ali to je apsolutna neistina. Bolji je jer je njegova momčad izgledala bolje nego jučer. Rezultat determinira Bilićevu sudbinu, kao i sudbinu svakog trenera.

Istanbulski trijumf ne smije opet igrače i njega lansirati u nebo

Mnogi stručnjaci, poput Guusa Hiddinka, kažu da trener ne vrijedi ništa bez dobrih igrača i da iskustvo nema veze s godinama. Zato bi Bilić svoje već golemo iskustvo trebao iskoristiti da stvori rezultat koji je na nivou kvalitete koju posjeduje u momčadi. Sinoć je stvorio taj rezultat, a već danas mora uložiti sav napor da mu momčad opet ne odleti u nebo. Šteta što je Bilić na svoje igrače prenio netrpeljivost prema novinarima, jer smatramo da je to krivi put. Kada ih njihovih usta čujete da ima puno onih koji ne žele Hrvatsku na Euru, to je zapravo opterećenje s kojim se Bilić nosi. Umjesto da krivi javnost koja je s pravom tijekom kvalifikacija gubila vjeru u njegovu momčad, ne bi trebao od krivnje za to izuzimati svoje igrače. On radi upravo suprotno. Voljeli bismo da i na tom polju pokaže hrabrost, kao što je pokazao sinoć u Istanbulu sa sastavom koji je izveo na teren.

Neka bude sretan što se pet godina učio na jakoj i uglednoj reprezentaciji. I još bio plaćen za to.

Već dvije godine Bilić živi pod velikim pritiskom i dijelom je shvatljivo da ga nervira što je u Grčku ispraćen pod paljbom, iako je bio prvi u skupini. No, navijače se ne može prevariti. Činjenica je da reprezentacija nije igrala onako kako realno može. Bilić mora biti psiholog, mora se naučiti nositi s pritiskom koji je prihvatio ostajući na mjestu izbornika nakon velikog neuspjeha u kvalifikacijama za SP. Mogao bi to gledati i s druge strane: rijetko koji trener ima privilegiju da se pet godina uči na reprezentaciji koja koja je bila među desetak najboljih na svijetu.

Neka uživa u  ovim trenucima, jer uživaju i navijači. Sav taj folklor ionako bi se trebao igrati zbog njih.