Foto: AFP

ISTI izbornik, koji je 2008. bio slavljen kao preporoditelj hrvatskog i inovator svjetskog nogometa, danas je od "Guardiole" postao ruglo, a reprezentacija je s potpuno istim igračima, ali bez vođe Nike Kovača, u strmoglavom padu.

Reprezentacija sunovrat mora zaustaviti protiv onih s kojima je počeo, jer nema dvojbe kako je pad Bilić boysa, nasljednika Ćirinih sinova, počeo u 121. minuti četvrtfinalne utakmice prošlog Eura s Turcima. Nedoraslost trenera i nedostatak pobjedničkog mentaliteta kod igrača, pokazali su se u najvažnijem trenutku.

Raspali su se u Beču, komadiće skupljaju u Istanbulu

Nakon što su sjajnim predstavama dobili Englesku i Njemačku, počeli su prerano slaviti protiv Turske i samouvjerena i kompaktna ekipa se učas "usrala": Igrači su izjednačujući turski gol prihvatili kao poražavajući, a penale su izvodili onako kako su nedavno igrali protiv Grčke.

Reprezentacija za koju se činilo da je "savršen spoj iskustva i mladosti", predodređena da postane nasljednica mitskih Vatrenih, raspala se 20. lipnja 2008. i sada desetkovana želi "sakupiti komadiće" tri godine i pet mjeseci kasnije.

Bolni nedostatak autoriteta na klupi i vođe na terenu

Ozljede koje su posljednjih dana poharale reprezentaciju ne smiju skrenuti pažnju s ključnog: Hrvatska posljednjih godina i u najkompletnijem izdanju nije ni sjena reprezentacije koju je isti izbornik vodio prije posljednje ključne utakmice s Turcima.

Poraznu činjenicu dodatno podcrtava podatak kako osim braće Kovač, reprezentacija iz trijumfalnog razdoblja između ljeta 2006. i 2008. ima istog izbornika i 9 od 11 igrača iz prve momčadi! Međutim, kao što se vidi kako se Biliću obio o glavu prijateljski odnos s igračima, tako je očito da reprezentaciji fali vođa na terenu.

Niko Kovač je naravno bio puno više od 37-godišnjeg defenzivnog veznjaka. Njegova nevjerojatna borbenost i autoritet bez premca među igračima, osiguravali su tada slavljenom izborniku stabilnost na terenu. Odlaskom Nike Kovača reprezentacija je ostala bez vođe, što se vidi po igrama u oba posljednja kvalifikacijska ciklusa.

Bilićeva revolucija: Oživio zastarjelu Cicinu ekipu uvođenjem pet ofenzivaca

Mnogi novinari i navijači danas zazivaju Zlatka Kranjčara kao spasitelja reprezentacije s odličnim igračima i lošom igrom, ali zaboravljaju kako je upravo Cico, nakon sjajnih kvalifikacija za SP 2006., na turniru predstavio momčad sa zastarjelom formacijom 3-5-2, sa sedam obrambenih igrača. Prema naprijed se uzdavao jedino u Srnine i Babićeve prodore na boku i inspiraciju Nike Kranjčara na poziciji polušpice, koji je SP odigrao sramotno loše, zaštićen očinskom figurom izbornika.

Naravno, da je takva taktika bila čitljiva za Japance, ali još više za našeg starog poznanika Hiddinka, koji je uz malu pomoć Stjepana Tomasa, preko ove Hrvatske izborio drugi krug za Australiju, a našoj reprezentaciji omogućio povratak kući i otkaz Kranjčaru.

Na scenu stupa Bilić, dočekan jednoglasnim pljeskom i ovacijama. Oduševljenost se pojačala kada je najavio da će mu uzor u slaganju momčadi biti nizozemskih 4-3-3, naravno, u njegovoj varijaciji. Navijači navikli na Jozićevo i Cicino ziheraštvo oduševljeno su dočekali momčad s pet napadački usmjerenih igrača, bez obzira što su tako složenoj ekipi BiH i Izrael zabijali po tri gola.

U vrijeme kada su se svi počeli loše furati na Mourinha i igrati s jednim napadačem, Bilić je nudio raritetnu nadu igrom s dvije špice - ubojitim Eduardom i pomoćnim Olićem ili Petrićem. Ali to nije bilo sve, osim s dva napadača, igrao je s dva playmakera: Uz Srnu desno, daleko prodorniji (ako već ne pokretniji) Kranjčar je bio lijevo, a centralna figura postao je Luka Modrić, kreator s defenzivnim zadaćama, kojem je leđa čuvao neuništivi Kovač.

Zbog takve postave i atraktivne igre "za gol više" s puno "križanja" i preuzimanja, u svijetu je slavljen kao novi teoretičar nogometne znanosti: "Stvar je u tome da više nema linija i dijelova momčadi, sve se svodi na kretanje igrača gore-dolje, lijevo-desno" propovijedao je novinarskom guruu taktike Jonathanu Wilsonu, još jednom njegovom velikom obožavatelju.

... ali njegova Hrvatska danas igra isti usporeni, predvidljivi nogomet

Bilić je ipak već za utakmicu protiv Turaka, prešao s 4-4-2, koje je igrao do tada na Euru, na 4-2-3-1, gdje trojka iza Olića ipak nije bila zgusnuta u sredini, nego razvučena. Nakon toga je uslijedilo dobro poznato: debakl u kvalifikacijama za SP 2010. i nešto manji neuspjeh - dodatne kvalifikacije za EP 2012. u skupini gdje je Hrvatska morala biti prva.

Bilićeva reprezentacija danas djeluje jednako antikno kao i Cicina od prije pet godina, a igra je predvidljiva, spora i bezidejna: Obrana je propusna i nadskakana, Modrić u vezi nije kombinacija Nike Kovača i "sebe od prije par godina", dok su napadači Da Silva i Mandžukić na krilima, a Jelavić kao jedini u špici, odsječen.

Kranjčarova Hrvatska (3-4-1-2) na SP 2006.:

Pletikosa; Šimić, Tomas, Šimunić - Srna, Tudor, N.Kovač, Babić - Kranjčar - Klasnić, Pršo

Bilićeva Hrvatska (4-1-3-2) 2007.:

Pletikosa; Ćorluka, Šimić, R. Kovač, Šimunić - N. Kovač - Srna, Modrić, Kranjčar - Petrić, Eduardo

Bilićeva Hrvatska (4-2-3-1) na EP 2008.:

Pletikosa; Ćorluka, R. Kovač, Šimunić, Pranjić - Modrić, N. Kovač - Srna, Kranjčar, Rakitić - Olić

Bilićeva Hrvatska (4-2-3-1) 2011.:

Pletikosa; Srna, Lovren, Šimunić,  Strinić - Vukojević, Modrić - Eduardo, Kranjčar, Mandžukić - Jelavić

> Bilić po slijetanju u Istanbul: Osveta je smiješna riječ, došli smo igrati nogomet

> Ćorluka ozlijedio zglob: Kako će izgledati hrvatska obrana protiv Turaka?

> Guus Hiddink - Izniman nogometni strateg, ali i rođeni gubitnik

> Hitzfeld: Hrvatska je favorit protiv Turske, a Portugal će proći BiH

> Ćorluka: Kada vidim kakve igrače imamo, trebali smo biti prvi u skupini

> Srna: To je sudbina, nema šanse da onaj ludi gol Senturka i ovi dvoboji s Turskom nisu povezani

> Modrić: Spreman sam preuzeti odgovornost, odlaskom na Euro sve će se loše prebrisati

> Ronaldo otkrio za koga će navijati: Volio bih da Turska izbaci Hrvatsku