EUROPSKO nogometno prvenstvo je u završnoj fazi i preostale su nam još samo dvije polufinalne i finalna utakmica. Među najbolje četiri plasirale su se Francuska, Španjolska, Engleska i Nizozemska. Po snazi tih reprezentacija, reklo bi se i očekivano, snažniji final four oformile bi samo Njemačka ili Portugal umjesto Nizozemaca. No, generalno gledano, možemo se složiti kako pretjeranih iznenađenja nema i da je na koncu ovo prvenstvo favorita.

Ali ovaj turnir u Njemačkoj definitivno je potvrdio da je sve manje reprezentacija koje su kvalitetom i strukom apsolutni autsajderi. Od sve 24 reprezentacije koje su sudjelovale jedino za Škotsku možemo kazati da je u potpunosti podbacila, odnosno da nije pokazala ništa. Od igračkog potencijala, rada njihovog stručnog tima do same izvedbe bila je to jedna skromna i nedorasla predstava na smotri najboljih ekipa starog kontinenta.

Škoti, dakako, imaju skroman kadar, ali proteklih godina su pokazali da dobrom pripremom mogu ponešto kompenzirati i stvoriti probleme svojim protivnicima. Uostalom, u kvalifikacijama su svladali Španjolsku, ali na ovom natjecanju su podbacili ako se zna da su ostale reprezentacije iz samog donjeg doma natjecanja, poput Slovenije, Gruzije, Rumunjske i Slovačke, napravile sjajan rezultat.

Rumunji prošli skupinu s momčadi malo vrjednijom od Dinamove

Uzmimo pobliže za primjer Rumunjsku, reprezentaciju čija je vrijednost momčadi, odnosno 26 nogometaša koji su pozvani na Euro, bila oko 90 milijuna eura. Procijenjena vrijednost zagrebačkog Dinama po Transfermarktu je oko 70 milijuna, a eventualni odlazak Baturine Modri bi naplatili, spekulira se, najmanje dvadesetak milijuna. Dakle, Rumunjska je zemlja od 19 milijuna stanovnika i njihova nacionalna momčad tek je malo vrjednija od Dinamove. 

Svejedno su u kvalifikacijama bili ispred Švicarske, koja je zasigurno jedno od najpozitivnijih iznenađenja natjecanja s plasmanom među osam najboljih. Poanta svih tih primjera i usporedbi jest to da smo bliže nego što smo ikada bili onoj floskuli da "svi igraju nogomet". 

Ako već ne u posljednje dvije ili tri godine, a onda definitivno sada možemo zaključiti da je prošlo vrijeme kada su reprezentacije iz gornjeg i srednjeg kvalitativnog ranga bez problema pobjeđivale ove na začelju i gdje je jedino pitanje bila gol razlika kojom će taj meč završiti. Prošli su dani kada su veliki mogli doći i s pola gasa pobijediti autsajdere. Jasno, još uvijek su izraziti favoriti i vjerojatno će pobijediti u osam ili devet od deset takvih susreta, ali su prisiljeni sada pružiti puno više nego prije.

Ovaj Euro je eklatantan primjer koliko danas nogometni savezi igraju ključnu ulogu u mudrom kadroviranju izbornika i osoblja te koliko im to danas zaista puno donosi rezultatski. Čak i reprezentacije skromnog kadra s vrlo malo talenta i kvalitete mogu uz pravi stručni stožer, osim plasmana na veliko natjecanje, pružiti i kompetitivne predstave u grupnoj fazi, pa i proći u osminu finala. Ako još neka od tih reprezentacija ima i jednog elitnog igrača (primjer Gruzije s Kvaratskhelijom ili Slovenije sa Šeškom), zaista može načiniti razliku.

Ranije za primjer navedena Rumunjska nije zalutala u osminu finala tek tako, a pogotovo nije slučajno pobijedila Ukrajinu, puno vrjedniju reprezentaciju od sebe, i to uvjerljivo 3:0. Može se slučajno pobijediti 1:0, ali 3:0 baš i ne. Izbornik Edward Iordanescu je sa svojim stručnim timom prije svega pomno i racionalno analizirao svoju momčad i njezine skromne mogućnosti. 

Prema tome se pripremao za protivnike pokušavajući iskoristiti ono u čemu su najbolji, odnosno maksimizirati potencijal svoje ekipe. Nekoliko jednostavnih mehanizama koje su uspjeli uigrati i prilagoditi bili su dovoljni da budu konkurentni protiv snažnijih od sebe. To dakako ima svoje granice, što je Nizozemska i pokazala pobijedivši Rumunjsku u osmini finala. 

Što mogu naučiti ekipe poput BiH?

Ali Rumunjska je dobar primjer kako je ubuduće teško očekivati od, recimo Bosne i Hercegovine, koja trenutačno ima talentiranih nogometaša u bazenu zasigurno više od Rumunjske, da se plasira na veliko natjecanje, iako su sva natjecanja proširena, ako ne poduzme napore da oformi sjajan stručni tim koji će isključivo svojim znanjem iscrpiti potencijal. 

BiH ima zasigurno dovoljno kvalitetnih nogometaša koji su u stanju stručnim vođenjem i pripremom učiniti u budućnosti slične rezultate kakve su pokazale Rumunjska, Slovačka, Gruzija i Slovenija. Dok će Srbija i Hrvatska morati biti pažljivije i ne opuštati se upravo zbog sve bolje organizacije reprezentacija nižeg ranga, a koje mogu itekako pomrsiti račune u kvalifikacijama. 

Novi izbornik Sergej Barbarez tek treba u narednom periodu potvrditi da ima odriješene ruke za nesmetan rad, a nakon toga i da je izabrao pravi trenerski tim s kojim je u stanju Anela Ahmethodžića, Nikolu Katića, Dennisa Hadžikadunića, Jusufa Gazibegovića, Denisa Huseinbašića, Ermedina Demirovića, Harisa Tabakovića i druge ukomponirati u smislen tim koji će jasno znati svoje prednosti i igrati u skladu sa svojim mogućnostima.

Matjaž Kek je koncem 2018. postao izbornik Slovenije i trebalo mu je vremena da posloži stvari koje ne idu preko noći. Strpljenje je, uz prave ljude na pravom mjestu, ključno za uspjeh i bilo kakav rezultat. Slovenija ima dobre temelje na kojima će graditi dalje, ali nipošto se ne smije uspavati jer iz sjene vreba sve više takvih "malih" momčadi, koje su iz sezone u sezonu sve bolje organizirane i da bi se danas pobijedilo, recimo Luksemburg, potrebna je sveobuhvatna i kvalitetna priprema.

Nogomet je napredovao neviđenom brzinom i sve je manje razumijevanja za one koji se pravdaju kako u reprezentacijama nema vremena za posebno uigravanje i kako to nije klub gdje se skoro svaki dan u godini radi s istim igračima. Jasno je da nije isto, ali uz sve danas dostupne moderne alate, svakodnevno stručno usavršavanje trenera i osoblja, radom na sebi, a na koncu i sve više primjera uspješnih "malih" reprezentacija koje imaju očit potpis kvalitetnog rada, nema opravdanja za diletantizam. To je prošlost.

Reprezentacije poput klubova

Ovih je dana zanimljiv i primjer izbornika Švicarske Murata Yakina, koji je u dogovoru sa Savezom dobio novog pomoćnog trenera u veljači ove godine. Yakin je znao da provjerena kvaliteta koju sa sobom donosi Giorgio Contini ne može odmoći, pa je ego ostavio po strani i isplatilo mu se.

Doduše, njih dvojica su radili zajedno i prije 12 godina u FC Luzernu te, osim što se dobro poznaju, kažu da dijele iste nogometne svjetonazore.
Od veljače do početka Eura zajedno su s ostalim stručnjacima iz stožera za kratko vrijeme odlično pripremili i posložili momčad koja je kvalitetnim predstavama izborila četvrtfinale Eura. Sjajno su skautirali protivnike i svoju momčad prilagođavali kako bi izvukli maksimum iz nje, pritom eksploatirajući sve protivnikove mane i slabosti. Pokazali su da se za malo vremena ipak može dosta toga pripremiti i uigrati. 

Takav trend će se nastaviti i savezi će sve češće pronalaziti adekvatne stručnjake za svoje reprezentativne stožere, koji polako postaju sve brojniji, skoro poput klupskih. Zaista se više ne može za ozbiljno uzeti one stručne stožere koji nemaju u svojem timu i po nekoliko kvalitetnih analitičara, skauta i trenera obučenih za specifične segmente nogometne igre. 

Možda ovo sve na prvu izgleda kao pretjerivanje, ali veliki klubovi (a danas i sve više reprezentacija) imaju godinama razvijane sustave i aplikacije putem kojih nogometaši brže usvajaju i shvaćaju određene taktičke zahtjeve. Mjesecima im se putem tih aplikacija dostavljaju specifični podaci o protivnicima, njihove mane, slabosti, sve ono na što treba posebno obratiti pažnju. Tako nogometaš na okupljanje reprezentacije već dolazi s bitnim predznanjem i lakše se može spremiti na treningu za malo vremena.

Bez obzira na to što su se velika natjecanja proširila i što se sve veći broj reprezentacija na njih može kvalificirati, pa čak i kroz Ligu nacija, ostalo je vrlo malo liliputanaca protiv kojih se može unaprijed upisati bodove, poput San Marina, Gibraltara, Andore ili Malte. 

Reprezentacije polako postaju sve organiziranije i počinju u sve većoj mjeri koristiti igrački potencijal koristeći se kvalitetnom strukom i modernim alatima specifične pripreme za svakog pojedinog suparnika. Oni savezi koji to još nisu shvatili i ne prate trendove suočit će se s još većim neuspjesima.