U UGLEDNOM britanskom časopisu The Independent osvanuo je članak o trnovitom i dugom usponu Josipa Skoke kao profesionalnog nogometaša, a koji je - kako se spominje - prošao kroz Hrvatsku, Tursku i Belgiju prije nego je dospio do sadašnjeg Wigana. I tada mu je trebalo neko vrijeme da se dokaže, no kako je izjavio za Independent - vrijedilo je čekati.

Kao i svaki drugi prirodno nadareni nogometaš, kako ga u spomenutom časopisu opisuju, sve što je Skoko želio raditi je "igrati nogomet". Sa šest godina u Australiji išao bi u crkvu noseći potpunu opremu ispod svog nedjeljnog odijela.

31-godišnji Skoko, kako spominje Independent, živio je neko vrijeme i u ratom zahvaćenim krajevima te je u takvim uvjetima strahovao i zbog rođenja svoga djeteta, pa su mu i ta iskustva pomogla da se lakše nosi sa svim usponima i padovima koji su ga čekali u karijeri, poput frustracije time što je upravo on bio "zaboravljeni čovjek" Guusa Hiddinka.

Patriotizam i profesionalizam isprepliću se kod Skoke. Osim Australije, u njegovu je srcu još jedna zemlja - Hrvatska. Kao 16-godišnjak Skoko je upisao elitni australski sportski institut, zajedno sa još jednim nogometnim genijem hrvatskog podrijetla, Markom Vidukom.

Svoje prijateljstvo s Vidukom, Skoko je potvrdio i prisjećanjem na zajednička druženja tijekom kojih su slušali hrvatsku glazbu. Rekao je i kako su jednom prilikom, dok su bili na Institutu, razderali plahte i nacrtali na njima zastave splitskog Hajduka i zagrebačkog Dinama. Skoko je dodao kako je osim što su navijali za različite klubove, bilo ironično upravo to što su i igrali za protivničke momčadi.

Skokin otac, Ivan, je 1969. godine emigrirao iz Hercegovine u Australiju u potrazi za poslom, te kako bi pobjegao od Titova komunističkoga režima, prenosi časopis. Radio je kao drvosječa, a vratio se u Hrvatsku samo kako bi oženio Hrvaticu, a zatim i nju odveo u Australiju, gdje su im se i rodile tri kćeri te dva sina.

Obitelj Skoko smjestila se na jugu Australije u Mount Gambieru, u maloj hrvatskoj zajednici. Skoko je za Independent ispričao kako su se on i njegova braća i sestre u javnosti ponašali kao Australci, no kod kuće se sve radilo "na hrvatski način".

"Zadržali smo svoju tradiciju: hranu, glazbu, jezik. Engleski sam naučio tek kada sam krenuo u školu." - ispričao je Skoko, dodavši kako bi nedjeljom na misu išao obučen sav u sportsku opremu, osim tenisica na nogama, te kako je zajedno s bratom Antom većinu vremena kao dječak proveo na igralištima gledajući starije kako igraju.

Skoko je sa 19 godina zaigrao za Hajduk. O tom periodu Skoko je rekao: "Ostao sam tamo četiri i pol godine. Postao sam kapetan Hajduka te igrao u kupu UEFA-e protiv Fiorentine i Schalkea. Nogomet u Hrvatskoj je jako ispolitiziran. Recimo samo da je predsjednik bio Dinamov navijač."

Iduća stanica mladoga Skoke je bio belgijski Genk. To se sada pokazalo dobrom vježbom za Wigan. Zatim je neko vrijeme igrao za australsku reprezentaciju. No, kad je došlo vrijeme za svjetsko prvenstvo, Skoko je ostao neiskorišten u sve četiri utakmice. Kako se tada osjećao opisuje najbolje njegova izjava: "Bio bih lažljivac kad bih se pretvarao da nije boljelo."

2006. godina bila je za Skoku veoma uspješna - nagrade i uspjesi zasjenili su poraze. Nema dvojbe, u njemu još uvijek gori želja za natjecanjem i čeka ga još puno pobjeda.

I.M.