FERENC PUŠKAŠ rođen je 1. travnja 1927., a umro 17. studenog 2006. godine: Bio je genij s loptom, legenda Reala i Mađarske. Jedan je od najslavnijih nogometaša svih vremena, čije se ime i danas izgovara s poštovanjem i divljenjem. Njegovo nasljeđe živi kroz generacije navijača, igrača i trenera koji u njemu vide oličenje golgeterskih sposobnosti.

Puškaš je bio vođa legendarne mađarske reprezentacije s početka 50-ih, poznate kao "Zlatna momčad" ("Aranycsapat"), a na našim prostorima kao "Laka konjica". Ta generacija je 1954. igrala finale Svjetskog prvenstva u Švicarskoj. Iako su u tom šokantnom finalu izgubili od Zapadne Njemačke 3:2, momčad predvođena Puškašem do tada je izgledala nezaustavljivo – pobijedili su Englesku na Wembleyu 6:3, što je bio prvi poraz Engleza na domaćem terenu u povijesti od jedne nebritanske reprezentacije.

Ponizio je Engleze

Danima nakon utakmice engleski mediji su se natjecali tko će više nahvaliti Mađare, a tko će se više narugati domaćem sastavu. "Engleski igrači pokušali su se lukom i strijelom suprotstaviti atomskom naoružanju'', bio je jedan od naslova u otočkim medijima, a Engleski nogometni savez, i dalje naivno vjerujući da je taj dvoboj bio samo loš dan, odlučio je od Mađara zatražiti revanš u Budimpešti.

Mađari su, naravno pristali, a utakmica se odigrala u svibnju 1954., neposredno uoči Mundijala u Švicarskoj. Ako je onih 3:6 bila blamaža, kako nazvati poraz od 7:1 u uzvratu? Nakon samo pola sata igre bilo je 3:0, a konačni rezultat postignut je nakon sat vremena. Puškaš je od 13 mađarskih golova u te dvije utakmice zabio četiri, skoro trećinu.

Bio je kapetan, strijelac, playmaker, vizionar – i sve to istovremeno. Njegov udarac ljevicom bio je toliko precizan i moćan da su ga mnogi smatrali najboljim ikad. Za Mađarsku je zabio 84 gola u 85 nastupa, što je bio rekord reprezentativnog nogometa desetljećima.

Od izbjeglice do legende Reala

Nakon gušenja Mađarske revolucije 1956., Puškaš je, poput brojnih drugih sportaša, odlučio ne vratiti se kući. Tada mu je bilo skoro 30 godina, dvije godine nije igrao, nosio je višak kilograma, i mnogi su ga smatrali "bivšim". Ali Real Madrid vidio je nešto drugo – genija.

U Realu je stvorio jednu od najubojitijih napadačkih linija svih vremena, s Alfredom Di Stefanom i Franciscom Gentom. Osvojio je tri naslova prvaka Europe (današnju Ligu prvaka), zabio četiri gola u finalu 1960. protiv Eintrachta (7:3), i ukupno postigao 242 gola u 262 utakmice za "Kraljevski klub".

Njegova sposobnost da stvori gol ni iz čega bila je zastrašujuća, a unatoč godinama i nešto težoj građi, na terenu se kretao s lakoćom i elegancijom. Njegova lopta imala je "oči", kako su govorili suigrači.

Trenerski put

Nakon igračke karijere, okušao se i kao trener, vodio reprezentaciju Saudijske Arabije, klubove diljem svijeta – uključujući i Panathinaikos, s kojim je 1971. stigao do finala Kupa prvaka, što je i danas najveći uspjeh u povijesti grčkog nogometa.

Kada se Mađarska otvorila prema Zapadu, Puškaš se vratio kao heroj. Nacionalni stadion u Budimpešti danas nosi njegovo ime, a FIFA je 2009. godine u njegovu čast utemeljila nagradu za najljepši gol godine - Puškašovu nagradu.

Puškaš je 1990-ih bolovao od Alzheimerove bolesti, a posljednje godine života proveo je povučeno. Umro je 17. studenog 2006. u Budimpešti, a ispraćen je uz najveće državne počasti, kao jedan od najslavnijih Mađara svih vremena.