SPLITSKA publika je na kraju utakmice nagradila predstavu Hajduka protiv Rudeša (1:0) zvižducima. Bijeli nisu odigrali neku jako dobru utakmicu, ali uzevši u obzir događaje iz proteklih nekoliko tjedana te izostanke ključnih igrača, odigrali su sasvim pristojno i ostvarili pobjedu što je u ovom trenutku jedino bitno. Ovo je i prva ligaška pobjeda Hajduka bez Marka Livaje u sastavu od kada je on stigao u klub.

Gorak okus u ustima ostavlja sama završnica utakmice kada se Hajduk potpuno nepotrebno uvukao u vlastiti kazneni prostor i panično se branio protiv momčadi koja ove sezone još nije pobijedila nikoga. Tužna je spoznaja da Hajduk zabija koliko i ekipe s dna tablice, ali to nije nešto što smo naučili na ovoj utakmici. Tužna je spoznaja i da Hajduk neobjašnjivo pada nakon vodstva i dovodi se u situacije da jedna krivo odbijena lopta može značiti gubitak bodova.

Svi problemi koje Hajduk ima cijelu sezonu vidjeli su se i u ovoj utakmici, a samo su dodatno potencirani time što u zapisniku nije bilo strijelaca 50 posto svih golova ekipe do sada. Sterilnost i sporost u zadnjoj trećini su očito nešto što ćemo morati trpjeti do zimske pauze kada momčad treba osvježiti novim igračima u napadačkoj liniji inače Hajduk neće imati nikakvu šansu doći do titule.

Bilo bi bezobrazno reći da je Hajduk riješio Rudeš rutinski, ali bi isto bilo bezobrazno reći da nisu odigrali ništa i da je ovo samo nastavak agonije. Pomaci u igri, unatoč izostancima, vidljivi su te Hajduk s više logike i korištenja svojih snaga dolazi do opasnih situacija.

Kao i do sada, u svemu nedostaje brzine. Otvaranje i dolazak u zadnju trećinu su bili dobri, ali kada treba kreirati opasnost dodavanjem ili udarcem u toj zoni, Hajduk je spor i neodlučan. Strah od pogreške je ogroman, ali to ne može biti isprika. Pristup je bio na razini i zbog toga su zvižduci bili nepotrebni, pa i pomalo sramotni. Hajduk je na diobi prvog mjesta, svim problemima unatoč.

Početni sastav je bio logičan i Hajduk je imao kontrolu utakmice

Hajduku su protiv Rudeša nedostajali kartonirani Livaja i Filip Krovinović te Dario Melnjak, na čije odsustvo se svi moraju naviknuti budući da je izgubljen do kraja sezone. U takvoj situaciji se trener Mislav Karoglan (i dalje bez poraza nakon ukupno 15 utakmica na klupi) odlučio na postavku gdje su Mihael Žaper i do same utakmice zbog ozljede upitni Niko Sigur zauzeli pozicije šestica.

Na lijevo krilo je gurnut Emir Sahiti, na desno s tendencijom ulaska u sredinu Yassine Benrahou, a Rokas Pukštas je bio zadužen za ulaženje u kazneni prostor uz isturenog Aleksandra Trajkovskog. I nije to loše izgledalo. Ovu utakmicu će mnogi promatrati kroz prizmu protivnika i na temelju toga očekivati puno više, ali usudim se reći da takvi jednostavno ne gledaju ligu izuzev svog kluba.

Toni Golem je Rudeš pretvorio u momčad koja nije više kanta za napucavanje te će biti jako zanimljivo vidjeti njihovu utakmicu protiv Istre sljedeći vikend kada bi se pobjedom mogli u potpunosti vratiti u igru za ostanak. Njihov pritisak na kraju utakmice se ponavlja već treću utakmicu u nizu te je samo pitanje vremena kada će ih lopta nagraditi.

Je li Hajduk pokazao neku rapsodiju na terenu uz hrpu prilika? Nije, ali je u prvom poluvremenu potpuno kontrolirao igru i pokazao veliku fluidnost kod iznošenja lopte. Vidjeli smo tri različite opcije otvaranja.

Jednu gdje bi se Ivan Lučić uključio kao treći stoper (to je u zadnjih nekoliko utakmica pod Lekom potpuno nestalo), drugu gdje bi se Sigur pozicionirao kao desni stoper i treću gdje bi se Žaper spuštao između Zvonimira Šarlije i Filipa Uremovića.

Stoperi Hajduka su odigrali opet dobru utakmicu, a pomalo frapantno zvuči da su obojica imala preko 100 dodira s loptom na utakmici. Mogli bismo pomisliti da su to dosadna dodavanja u širinu, ali obojica su dobro pronalazili vezne igrače i izlazak s loptom je bio bezbolan. Kontrola tranzicije protivnika je isto bila na razini i samo se još jednom potvrdilo da za Hajduk nema straha na tim pozicijama.

Sporo i bezidejno u zadnjoj trećini

Ako se potvrdilo da je Hajduk obrambeno stabilan, onda se potvrdilo i da je u završnici jednostavno loš. Nema tu puno filozofije, iste probleme gledamo iz utakmice u utakmicu neovisno o tome tko je na terenu. Do zadnje trećine se dolazilo lako te je i reposjed bio na razini, ali odluke koje igrači Hajduka donose u ključnim trenucima dovode do ludila.

Nitko ne može objasniti zašto Hajduk u prvom poluvremenu troši posjede na nerezonske centaršuteve protiv momčadi koja se brani u niskom bloku. Jedan je skoro urodio plodom kada je Pukštas pogodio vratnicu, ali činjenica je da je to jedina prilika koju je Hajduk tako stvorio.

Nitko ne može objasniti i zašto Sahiti redovito ide u dribling umjesto da loptu odloži bolje pozicioniranom suigraču te tako stvori priliku za momčad ili zašto odluta u dvometarsko zaleđe i time ubije svaku mogućnost napada.

Posebna priča utakmice bio je Trajkovski koji je golom riješio probleme, ali je prije gola stalno napadao krive prostore i nekoliko puta visio u zaleđu. On je pokazao da može bolje, a danas je imao težak zadatak zamijeniti Livaju, što je uspio samo djelomično.

Ulaskom Leona Dajakua na poluvremenu, Hajduk je postao opasniji, ali je izgubio dosta kontrole tranzicije protivnika po lijevoj strani svoje obrane. To je rizik koji je Karoglan preuzeo i on mu se isplatio. Akcija za gol Hajduka je bila odlična i pravi primjer kako se probija blok kvalitetom inferiornog protivnika.

Gol je rezultat odluke da Ismael Diallo napokon u jednoj situaciji proigra krilo koje se ubacuje iza obrane umjesto da odgađa napad. Takva odlučnost u napadačkim akcijama je bila odsutna većinu utakmice.

Neobjašnjivo povlačenje nakon gola i panika na kraju

Hajduk je u drugom poluvremenu odustao od centaršuta, a vidjeli smo puno više dugih lopti iza leđa obrane. Iako nije bilo puno udaraca nakon takvih akcija, bilo je dovoljno opasnih situacija kada se lopta šetala kroz kazneni prostor gostiju nakon što bi bek ili krilni igrač Hajduka odigrao povratno dodavanje.

Nakon što je Sigur prebačen na mjesto desnog beka vidjeli smo i zanimljivu situaciju gdje se Benrahou spuštao nisko i glumio Krovinovića u izgradnji napada. To je omogućilo da Pukštas odlazi visoko i napada prostore koje voli. Probijanje bloka je bilo smisleno i već opjevana dekoncentracija u ključnim trenucima je razlog zašto Hajduk nije uvjerljivije riješio utakmicu.

Kako se kraj utakmice bližio, Bijeli su sve više gubili fokus i mirnoću, što je Rudešu omogućilo da stvori nekoliko opasnih situacija od kojih je uvjerljivo najveća bila u 94. minuti kada je Mateo Pavlović promašio zicer i izbjegao kazniti Hajdukovo panično povlačenje u krilo vratara.

U razdoblju povlačenja i panike jedan je igrač ipak odskakao svojom mirnoćom. Niko Sigur je nakon nekoliko lošijih predstava odigrao odličnu utakmicu i zaslužuje da ga se istakne. Odigrao je obje pozicije na razini, bio je miran na lopti, odlučan u osvajanju prostora te obrambeno stabilan. On i Pukštas su u ovom trenutku Hajdukovi mladi dragulji i zaslužuju igrati. Ne zbog mladosti i potencijalnog transfera, već zbog kvalitete.

Pobjeda je zaslužena i nije došla slučajno

Ignoriranje problema koje je Hajduk u ovoj utakmici pokazao bi bilo kontraproduktivno, ali momčad ne zaslužuje da joj se zviždi u trenucima kada je pristup bio na razini i na kraju je ostvaren rezultat.

Da, mogao je Pavlović kazniti Hajduk i paniku u redovima Bijelih, ali zašto bi protivnik morao svaki put iskoristiti svojih par situacija? Nogomet se igra 90 minuta i u njima je bilo potpuno jasno tko je na vrhu, a tko na dnu tablice.

Karoglan će nastaviti biti osporavan i već mu se prigovara da nije pomaknuo igru Bijelih nakon smjene Ivana Leke. To je smiješno, on osvaja bodove i od imenovanja zbog rasporeda nije imao pet normalnih treninga s momčadi. Potrebno je strpljenje jer ono malo novoga što je Hajduk pokazao je korak u dobrom smjeru. Za razliku od Lekinog Hajduka, plan se vidi.

Hajduk je i dalje tu, u borbi je za titulu, a svi skupa imamo dojam da je to nedovoljno. I tu se možemo složiti. Bijeli ne igraju na razini koja se od njih očekivala prije početka sezone, ali publika bi trebala biti svjesna trenutka u kojem se momčad nalazi te njihov pristup nagraditi pljeskom umjesto prosipanja žuči i godina frustracija. Rudeš je apsolviran, slijedi puno teži posao u Osijeku. Za bodove protiv momčadi Zorana Zekića trebat će pokazati više.