NAKON turbulentnog tjedna na Poljudu Hajduk je upisao važnu pobjedu u Koprivnici (1:0) i barem privremeno izbio ponovno na vrh SuperSport HNL-a. Novi trener Mislav Karoglan nije imao puno vremena da uvede nekakvu revoluciju u igru Bijelih, ali određene ideje kako on misli probuditi momčad ipak su bile jasno vidljive.

Utakmicu možemo lako podijeliti na dva poluvremena po dojmu koji je Hajduk ostavio. U prvom dijelu smo vidjeli puno energičniji i intenzivniji Hajduk koji je zasluženo poveo golom iz kaznenog udarca, ali zato drugi dio ostavlja puno otvorenih pitanja. Zadnjih 20 minuta je bilo kaotično i splitski klub se dobro oznojio da sačuva prednost i upiše bodove protiv dobrog Slavena.

Za Hajduk je ovo bila psihološki vrlo teška utakmica, opterećena lošim rezultatima u zadnje vrijeme, smjenom trenera Ivana Leke, nekoliko ozljedama načetih igrača i teškim uvjetima u smislu terena za igru, ali Bijeli su došli do važnih bodova i to je u ovom trenutku daleko najvažnije. Karoglan si je kupio mir za implementaciju ideja i ostaje vidjeti može li Hajduk ući u pozitivan niz u nastavku prvenstva.

Eksperiment s Melnjakom na krilu

Najveća promjena na koju se Karoglan odlučio bilo je postavljanje Darija Melnjaka na poziciju lijevog krila, dok je njegovo mjesto na lijevom beku zauzeo Ismael Diallo. Ne može se reći da je taj eksperiment u potpunosti uspio, ali je to ideja koju su mnogi duže vrijeme zazivali i koja ima logike iz više kutova gledanja.

Najveća razlika koju takva postavka nudi je rasterećenje Filipa Krovinovića u obrambenom smislu. Velika je snaga Hajduka do sada bila ulazak Melnjaka iz drugog plana s pozicije lijevog beka, ali u takvom načinu igre iza njegovih leđa ostaje velika rupa koju je uvijek Krovinović pokrivao. On je to radio kvalitetno i zato se nisu događale opasne tranzicije protivnika po toj strani, ali istovremeno ga se zbog toga u potpunosti gubi u zadnjoj trećini.

U prvom poluvremenu je bilo jasno vidljivo koliko je važno imati Krovinovića u tom dijelu terena, na poziciji desetke. Koliko god osporavan bio, ni jedan drugi igrač u Hajduku nema sposobnost da s te pozicije donosi dobre odluke koje ubrzavaju napad, ali prije svega održavaju posjed i pritisak na protivnika. Kada igra na poziciji šestice ili osmice, mora biti puno oprezniji u proigravanjima jer je svaka greška potencijalna kontra za protivnika, a ovako mu leđa čuvaju dva vezna igrača i može puno slobodnije igrati.

Možda je još važnije da s te pozicije u obrambenom dijelu predvodi presing Hajduka kada se Bijeli brane u 4-4-2 formaciji te se ponovno pokazalo da su on i Livaja tu puno kompatibilniji nego kada su tu poziciju okupirali Vadis Odjidja-Ofoe ili Yassine Benrahou. Nije to protiv Slavena bilo savršeno, ali vezni red Hajduka napokon nije izgledao kao švicarski sir kada protivnik krene u tranziciju.

Diallo je pokazao da se na njega ozbiljno može računati na poziciji lijevog beka, što i je njegovo primarno mjesto. Zatvorio je apsolutno sve pokušaje na svojoj strani i posebno se ističe da je fizički dominirao protiv direktnih suparnika te vrlo elegantno rješavao sve potencijalno opasne situacije.

Melnjak je trebao pak djelomično glumiti Jana Mlakara, ali njegov napadački učinak je ipak u ovoj utakmici bio premalen. Sama ideja je logična te vrijedi ponovno pokušati zbog svih pozitivnih stvari koje su gore navedene, a nije da su se nominalna krila do sada iskazala u sezoni pa da je tom postavkom nešto izgubljeno.

Oslobođeni Marko Livaja

Hajduk je formacijski stajao gotovo identično kao u proteklim utakmicama pod Lekom, ali Karoglan je napokon oslobodio Livaju okova kaznenog prostora, gdje je do sada stalno stajao i bio isključen iz igre. Livaja je protiv Slavena imao 48 dodira s loptom, što je jednako kao u prethodne tri utakmice zajedno. Protiv Osijeka je igrao samo pola sata, pa je logično da je imao manje dodira (13), ali protiv Dinama je imao 21 dodir te protiv Rijeke 15 dodira s loptom.

Nije Livaja odigrao spektakularnu utakmicu, ali je bio stalno u igri te je Hajduk tako djelovao puno fluidnije. U krajnjoj liniji, riješio je utakmicu pogotkom iz kaznenog udarca koji je sam izborio. Bilo je vidljivo kod izvođenja da je osjećao velik teret jer dugo nije zabio, pa je i odlučio pošteno opaliti loptu umjesto poskakivanja i čekanja vratara. Postigao je svoj 66. gol za Hajduk te se izjednačio sa Zvonimirom Deranjom na 16. mjestu najboljih strijelaca kluba u povijesti. Sljedeći na listi je Ivica Šurjak koji ima pet golova više.

Općenito je Hajduk djelovao daleko fluidnije nego u prethodnim utakmicama. Bilo je tu puno promjena pozicija, utrčavanja i akcije su napokon završavale udarcima prema golu. I dalje to nije neka posebno dobra razina za momčad koja želi osvojiti naslov prvaka, ali napredak je vidljiv. Uključivanje Livaje u izgradnju igre tako da on isprve prosljeđuje lopte prema krilima ili nadolazećim veznjacima je ubrzalo igru i oslobodilo prostor za ostale igrače da traže dubinu iza leđa obrane protivnika.

Gore navedeno je vrijedilo, doduše, u prvom poluvremenu, dok se Hajduk u drugom dijelu napadački potpuno ugasio. Jasno je da je teret obvezne pobjede sputao igrače, ali Bijeli su se previše povukli i lako se moglo dogoditi da u takvoj igri prime gol koji bi opet sve okrenuo i donio novu dozu depresije na Poljud.

Najveći problem Hajduka je bila desna strana po kojoj su nominalno igrali Niko Sigur kao bek i Emir Sahiti na krilu. Sigur se nikako nije mogao nositi s Arberom Hoxhom koji ga je nekoliko puta probio i vraćao opasne lopte u kazneni prostor. Karoglan je kasnio s uvođenjem Fahda Moufija, što je jasno bilo vidljivo nakon njegovog ulaska. Odjednom su problemi na toj strani nestali i Hajduk se puno lakše branio.

Pretpostavka je u ovoj postavci igre da će Sahiti davati širinu u napadu na desnoj strani, dok bi se Rokas Pukštas ubacivao iz veznog reda kao dodatni napadač, ali jako često smo vidjeli obrnutu situaciju. Sahiti se zabijao u sredinu, kao što je s te pozicije znao raditi Benrahou. Ideja je vjerojatno bila da se poremeti obrambena koncepcija Slavena, ali Sahiti jednostavno nema sposobnost donošenja ispravnih odluka s te pozicije.

Koliko god je on važan igrač za Hajduk zbog svoje probojnosti i općenito kvalitete na lopti, prečesto se protiv Slavena događalo da je on igrač koji vuče loptu u tranziciji (pogotovo u sterilnom drugom poluvremenu do izlaska iz igre). Sve odluke koje je donosio u tim situacijama bile su krive, a možda je najbolja slika svega 63. minuta, kada je nakon oduzete lopte Mihaela Žapera povukao kontru i proslijedio loptu na desnu stranu prema Livaji koji se izvukao. U trenutku kada predaje loptu, on mora prepoznati da je potrebno utrčavanje u kazneni prostor, ali on to ne radi, nego staje i promatra što će se dogoditi te se iz te situacije nije dogodilo ništa.

Neobičan potez Karoglana

Možda najzanimljivija situacija u utakmici bilo je uvođenje Ivana Dolčeka u 72. minuti utakmice pa odmah potom i izvođenje u 84. minuti. Mnogi će optužiti Karoglana da je trenirao strogoću na njemu iz nekog nepoznatog razloga, ali kada dobro sagledamo situaciju, potez trenera je bio logičan.

U igru ga je uveo kao direktnu zamjenu za Sahitija, tj. nije bilo nikakve promjene formacije, nego je Karoglan mijenjao figuru za figuru. Dolček u tih 12 minuta nije imao ni jedan dodir s loptom te nije unio živost koja bi se očekivala, ali kompletan Hajduk je bio u tim trenucima loš i paničan, pa se ne mogu tu tražiti razlozi za njegovo ekspresno vađenje iz igre.

Odluka da izvadi Dolčeka je bila taktička jer je u međuvremenu trener Slavena Roy Ferenčina u igru umjesto Adriana Libera poslao Mateja Šakotu koji je viši igrač te je u napad poslao i stopera Marca Borasa, najvišeg igrača na terenu. Bila je očita ideja Slavena da dugim loptama pokuša tražiti svoju priliku i u takvoj situaciji Hajduku je bio potreban treći stoper za skok, kada već nije uspijevao kontrolirati igru kroz posjed.

Zato je Karoglan na teren poslao Josipa Eleza i tom izmjenom je na kraju pogodio. Može se postaviti pitanje zašto se vadi baš Dolčeka koji je ušao, ali Karoglan je u tom trenutku mogao umjesto njega izvaditi Aleksandra Trajkovskog koji je također ušao u drugom dijelu ili Livaju kojeg, naravno, neće izvaditi nikada, osim ako on to sam traži. Samo to što je Livaja na kraju ukrao cijelu minutu nadoknade čuvanjem lopte kod korner-zastavice opravdava njegovo ostavljanje na terenu.

Naravno da ovakva odluka loše psihološki utječe na igrača, ali momčad i rezultat su najvažniji. Da je Leko protiv Gorice povukao identičan potez s Filipom Čuićem, Hajduk bi danas vjerojatno imao barem bod više, a Leko bi možda još uvijek bio na klupi. Rezultat određuje sve, a Karoglan ga je ostvario.

Hajduk je kupio mir, ali mora puno bolje

Prvo poluvrijeme je dobar putokaz kako Hajduk mora izgledati u bliskoj budućnosti. Bijeli su u utakmicu ušli jako dobro, energija je bila na razini i napokon smo vidjeli potrebnu agresivnost po izgubljenoj lopti. Reposjed je funkcionirao jako dobro i Hajduk je stvarao solidne situacije pred vratima protivnika. Nije to bilo fenomenalno, ali u odnosu na ono što gledamo već neko vrijeme, napredak je vidljiv.

Da je u tom početnom naletu Filip Uremović zabio ono što se jednostavno mora zabiti, utakmica je mogla proteći iznimno mirno za Hajduk i početni pritisak bi se isplatio. I ovako je Hajduk zasluženo došao do pogotka pa na kraju i zaslužene pobjede.

U drugom poluvremenu smo vidjeli ponovno sve ono loše što Hajduk pokazuje cijelu sezonu. Pretjerano povlačenje u obrani i sterilnost u napadu te je jasno da je pred Karoglanom jako puno posla da se momčad stabilizira i počne rješavati utakmice u skladu s vrijednošću momčadi.

Posebno je zabrinjavajuć bio kraj utakmice, kada je momčad reagirala panično uz brojne nerezonski ispucane lopte. Posjed je bio samo misaona imenica u tim trenucima i Hajduk je dozvolio da se utakmica pretvori u kaos u kojem je jedna krivo odbijena lopta mogla poništiti sve dobro što je momčad napravila tijekom utakmice.

To se na kraju ipak nije dogodilo i Hajduk nosi iznimno važne bodove iz Koprivnice, gdje inače povijesno loše prolazi. Igrači i stručni stožer su kupili mir da mogu raditi na ispravljanju nedostataka. Pobjeda je bila najvažnija, ali Hajduk mora cijelu utakmicu igrati u istom ritmu ako želi ponovno zaredati dobre rezultate i održati se na vrhu. Svoj posao za ovo kolo je obavio i sada je pritisak na Dinamu i Rijeci.