NITI TJEDAN dana nakon velike afere u kojoj je Sudačka komisija HNS-a na liste vratila Tonija Dadića i Brunu Marića, počela je nova sezona SuperSport HNL-a. Dadića ni Marića više nema - jedan je potjeran, drugi je, barem tako tvrdi, sam otišao, ali u javnom prostoru nastavljaju se vrtjeti identične priče.

Pisali smo tada, kao i u još nekoliko navrata, da se Marijan Kustić još jednom provukao bez da je itko njegovu odgovornost stavio u pitanje, a sve silnice u hrvatskom nogometu ostale su identične. Sam način na koji su maknuti Dadić i Marić govori o tome koliko su krivo postavljeni odnosi.

Nije bitno što Dinamo i Hajduk pišu u priopćenjima. Bitno je zašto komuniciraju priopćenjima

I Dadićevo i Marićevo micanje s liste došlo je kao direktna posljedica toga što su se najprije Dinamo, a onda i Hajduk, izjasnili priopćenjem u kojem traže osobe koje su se, prema njihovim riječima, kompromitirale do točke s koje nema povratka.

Nastavak je to javne prepiske priopćenjima, sarkastičnim objavama na društvenim mrežama i sličnim formama koji traje najmanje tri sezone. Nekad se, neovisno s koje strane dolazi, radi o legitimnim zahtjevima i kritikama na rad Saveza ili drugog nadležnog tijela, a nekad je riječ o najobičnijem djetinjastom prepucavanju.

Teško je pobrojati sve urbi et orbi objave dvaju najvećih hrvatskih klubova u tom periodu, ali u ovom trenutku nije pretjerano ni bitno što je koji od njih pisao. Bitno je pitanje zašto komuniciraju baš na taj način.

Dinamo i Hajduk nemaju ozbiljniji utjecaj u županijskom, a kamoli nacionalnom savezu

Odgovor na to pitanje je jednostavan - ni Dinamo ni Hajduk nemaju nikakav utjecaj u Hrvatskom nogometnom savezu. Ili, ako je već potrebno ograditi se od tako snažne ocjene koja je dijametralno suprotna popularnom razmišljanju, njihov utjecaj je minoran.

Za razliku od prijašnjih i mračnih vremena kada su glavne poluge hrvatskog nogometa držali tipovi poput Igora Štimca i Zdravka Mamića, sada je na djelu sasvim druga krajnost. Dinamo i Hajduk ne samo da nemaju predstavnike u HNS-u, nego je upitno koliku podršku imaju i u matičnim županijskim savezima.

Hrvoje Maleš je prošli mjesec trebao postati predsjednik Nogometnog saveza Splitsko-dalmatinske županije. Time je trebao postati prvi Hajdukov čovjek u HNS-u (gdje predsjednici županijskih saveza automatski pripadaju) ali je ta odluka srušena.

S druge strane, na čelu Zagrebačkog nogometnog saveza je Tomislav Svetina. On se na spomenutoj funkciji nalazi od 2018. godine. Svetina je prije odlaska u ZNS bio član uprave Dinama, ali je u međuvremenu zahladio odnose sa zagrebačkim klubom nakon odlaska Zdravka Mamića i otad vlada veliko zahlađenje u odnosu između kluba i Saveza.

Dio Izvršnog odbora ZNS-a je Zvonimir Manenica, član uprave Dinama, ali koliki je stvaran utjecaj Dinama na važna strateška pitanja koja se tiču razvoja i njega i hrvatskog nogometa svjedoči i sapunica oko B ekipa.

Podsjetimo, Dinamo i Hajduk htjeli su ubaciti svoje druge, razvojne momčadi u 1. Nogometnu ligu (drugi rang domaćeg nogometa), ali je jedan drugi zagrebački klub, Rudeš, stavio veto. Dinamo i Hajduk se prepucavaju na društvenim mrežama ne zato što su ishitrene tinejdžerke, nego što osim medijskog pritiska nemaju drugu mogućnost sudjelovanja u ključnim odlukama.

Pola Izvršnog odbora HNS-a je u sukobu interesa

I dok fanovi SHNL-a upiru prstom u Dinamo i Hajduk i viču "dr'žte lopova", pola Izvršnog odbora HNS-a je u sukobu interesa. Dopredsjednik spomenutog odbora Damir Mišković je vlasnik i predsjednik uprave HNK Rijeka.

Nenad Črnko je član IO-a HNS-a i čelnik Gorice, Božidar Šikić već godinama upravlja Lokomotivom, Robert Markulin Slaven Belupom, a prvak u ovoj kategoriji je Darko Raić Sudar koji je istovremeno sportski direktor Rijeke, predsjednik Nogometnog saveza županije Istarske i član IO-a HNS-a.

Maknemo li sa strane Vukovar, kao klub koji je tek ušao u prvu ligu, od preostalih devet klubova njih četiri imaju svoje predstavnike u najvišem tijelu HNS-a. Po jednog Lokomotiva, Slaven Belupo i Gorica te aktualni prvak Rijeka dvojicu.

Koje je rješenje?

Naravno, rješenje nije vratiti se u "dobra stara vremena" kad se trgovalo utjecajem i tražilo podobne klubove koji su služili kao filijale onima na vrhu hranidbenog lanca. Jedino dugoročno smisleno rješenje je udruga prvoligaša u kojoj će se o ligi i njenom razvoju brinuti oni kojima je do nje najviše stalo - sami klubovi. Takav zahtjev Hajduk je imao 2020. godine ali su ga odbili svi osim Slaven Belupa, a kasnije je tu ideju podržao i Rudeš.

Nije to nikakva novotarija. Sasvim je normalno u svakoj državi da najveći klubovi imaju riječ u važnim odlukama, a vjerojatno je jedino u Hrvatskoj normalno da glas klubova koji vuku 90% interesa, sponzora i navijača )a samim time i love od TV prava) vrijedi isto kao i glas jučer osnovanog kluba nogometa u pijesku.

Time bi se umanjio utjecaj HDZ-ove ispostave pod nazivom HNS kojem je SHNL ionako nužno zlo između dva naslikavanja sa Zlatkom Dalićem i reprezentativcima kada igra reprezentacija. Pravi trenutak za promjene došao je nakon puno godina demokratizacijom vlasti u Dinamu kojim se normalizirao službeni odnos između klubova.

A dok netko ne pokrene inicijativu za stvarne promjene, uvijek im ostaju Facebook, emotikoni i lajkovi.