KADA JE Nenad Bjelica krajem studenog 2023. preuzimao klupu Uniona, znao je da neće biti lako. Berlinska momčad, koja je godinama bila jedna od najboljih priča ne samo Njemačke nego i cijele Europe, počela je trokirati. Utakmice kakve su prethodno pobjeđivali počeli su gubiti, a to je naposljetku stajalo posla Ursa Fischera, koji je na trenerskoj klupi postao sinonim i za sam klub.

Klub je u prvenstvu nakon serije od devet poraza, u kojima u čak sedam utakmica nije postigao ni pogodak, pao na posljednje mjesto, a osim što je ispao iz kupa, upisao je i sve redom poraze u Ligi prvaka. Apsolutno ništa nije funkcioniralo.

Da bi stvar bila bolja, njemački mediji bili su također nabrušeni. Tako je Lotthar Matthaus, legendarni igrač s najviše nastupa za reprezentaciju, izjavio kako je Bjelica "Nobody", zapravo trenerski anonimus koji nije dorastao zadatku. Očito nije bio jedini koji je mislio tako te je bilo vrlo malo onih koji su smatrali da je upravo Bjelica pravi čovjek za pravi zadatak, pogotovo nakon debakla u Turskoj na klupi Trabzona.

Da bi stvar bila još bolja, kada se situacija i počela smirivati, cijeli incident s Leroyem Saneom ne samo da je Bjelici donio suspenziju od tri utakmice nego i još lošiju medijsku sliku, pa je bilo i natpisa da je izgubio svlačionicu te da je njegov odlazak samo pitanje vremena, iako već tada rezultati nisu bili loši.

Pa ipak, skoro pa tri mjeseca nakon što je preuzeo klupu, situacija djeluje zapravo vrlo stabilno. Bjelica je već osvojio 14 bodova u ligi, čak dvostruko više nego li je klub imao kada ga je preuzeo, a čini se kako ga polako prihvaćaju i publika i mediji. Sve u svemu, Nenad Bjelica je već sada uspio u Berlinu.

Situacija je bila vrlo teška

Svoju prvu utakmicu na klupi Uniona Nenad Bjelica je vodio u Portugalu protiv Brage, gdje je pobjeda bila imperativ. Union je prethodno, redom vrlo nesretno i nespretno, izgubio sve četiri utakmice Lige prvaka, većinom bizarnim golovima u posljednjim minutama susreta. Pa opet, imali su šansu pobjedom i dalje sačuvati šansu za trećim mjestom i plasmanom u Europa ligu.

Iako su imali pogodak više te igrača više, nisu uspjeli. Utakmica je tada završila s mršavih 1:1 iz perspektive ekipe iz Berlina, a Bjelica je u intervjuu za njemački Sky brzo prepoznao problem: "Mentalno nismo u pravom stanju i to se vidjelo u Portugalu. Nakon izjednačujućeg pogotka potpuno smo blokirali i više nismo bili u stanju biti opasni pred njihovim golom. Mentalno niti smo bili niti smo trenutačno momčad na potrebnoj razini. Ali ja znam da se to mijenja s pobjedama i da ekipa postaje lakša. I zato je toliko važno da pobijedimo sljedeću utakmicu kod kuće."

Bjelica je bio u pravu. Momčad koja je u prethodne tri godine redom bila u borbi za europska natjecanja tako što je igrala čvrst, mentalno besprijekoran nogomet - potpuno se promijenila. Kao da je Union pod krimenom te serije poraza postao antiteza samome sebi.

Od ekipe koja je znala pobijediti u svakoj teškoj utakmici postali su momčad koja je počela gubiti na sve zamislive načine. A s takvim opterećenjem dođe i mentalni zamor i malodušnost. Kada se to dogodi, trener mora platiti cijenu, taman bio i legendaran, poput Ursa Fischera.

Za razbiti negativni niz te izaći iz labirinta poraza obično su potrebne ekstremne mjere, od promjene trenera, preko promjena unutar momčadi. Bjelica se nikad nije sramio promijeniti stvari te upotrijebiti igrače na koje se dotad ne bi računalo, pa taman i po cijenu povrijeđenih ega. Znao je da stižu ključni tjedni, a jedna mu je stvar ipak išla jako na ruku…

Idealan raspored kao olakšanje

Za Nenada Bjelicu posao nije bio lagan; problemi s kadrom i ozljedama, malodušnost u svlačionici te medijski neprijateljska slika bili su samo neki od problema. Ali kako je i sam rekao, znao je što želi: "Momčad se ne može izgraditi unutar jednog tjedna. I sasvim je sigurno da neću izgraditi svoj stil igre u samo tri ili četiri dana treninga. Međutim, ja znam kako želim da moja momčad igra, a to sam rekao i igračima, kojima je također sve jasno."

Raspored utakmica jako mu je išao na ruku. Prvi domaći dvoboj bio je protiv Gladbacha, momčadi koja je legendarna po amplitudama u igri, koje dolaze ne samo iz tjedna u tjedan nego i iz poluvremena u poluvrijeme. Oni su ekipa koja je ove sezone odigrala nekoliko odličnih utakmica protiv ekipa iz vrha - Stuttgarta, Leipziga ili Bayerna - a jednako je tako sposobna ispustiti i po nekoliko golova prednosti protiv momčadi iz donjeg doma.

A taj dan u Berlinu, kada je Bjelica prvi put vodio ekipu na Forstereiu, došao je Gladbach koji je bio sam sebi spreman pucati u nogu. S nekoliko neobjašnjivih grešaka u obrani, Union je samo uzeo ono što je bilo ponuđeno, a Bjelica je napravio točno ono što je mogao - djelomično stabilizirao ekipu te ubacio i neke nove snage, poput Benedicta Hollerbacha, igrača koji prethodno nije upisao ni jedan nastup od prve minute. Baš će taj krilni napadač postići neke od ključnih golova kojima će Union doći do važnih, vjerojatno i presudnih pobjeda.

Iako je uslijedio bolan poraz protiv Bochuma, gdje je ekipa ponovo izgledala potpuno prazno, Union je došao do nove pobjede protiv Kolna, tada vjerojatno najslabije momčadi lige, koja je nedugo zatim također otpustila svog trenera Steffena Baumgarta. 

U tom smislu, kada se preuzima vrući krumpir, ponekad je potrebno imati sreće. Jer kako je i sam Bjelica primijetio, potrebne su pobjede da bi momčad ponovo počela vjerovati u sebe, a njih je sasvim sigurno lakše ostvari protiv Gladbacha, Kolna ili Darmstadta. To su redom tri najslabije gostujuće ekipe i ujedno momčadi koje je Union prve dočekao na svom terenu nakon što je Bjelica preuzeo klupu. 

Međutim, iako je postojao faktor sreće, postoji i puno veći razlog zašto Union više ne treba strahovati za opstanak.

Bjelica ih je vratio na početne postavke

Godinama je Union bio sinonim za stil nogometa koji se najbolje može opisati latinskom krilaticom "nomen est omen". Kako i samo ime sugerira, oni su u punom smislu riječi radnički kolektiv plavih ovratnika, spreman zapeti i onda kada je teško. Takav stil ih je krasio kada su igrali u nižim ligama, a isti su prenijeli i u prvi razred njemačkog nogometa.

Urs Fischer svojim je trenerskim credom i stilom bio savršen za takvu ekipu, koja je živjela od kontranapada koje je savršeno izvodio Sheraldo Becker te od opasnih prekida kojima su znali slomiti tijesne utakmice. Međutim, s uspjesima su porasle ambicije te je klub prethodnog ljeta kupio mnoge internacionalne priznate igrače, pa čak i zvijezde poput Robina Gosensa, Kevina Vollanda ili Leonarda Bonuccija. S tim promjenama klub kao da je mijenjao svoju izvornu DNA, a kada se u to uključi i težak raspored koji dolazi s Ligom prvaka, čini se da je jednostavno Fischer ispustio uzde.

Bjelica je, po svom dolasku, morao počistiti dosta nereda. Zajedno s klupskom vrhuškom riješili su se nezadovoljnog Sheralda Beckera i Kevina Behrensa, a u Chelsea je vraćen i Fofana. Otišao je i Leonardo Bonucci, koji se pokazao kao vrlo neuspješan eksperiment. Tako su ostali bez gotovo svih napadača, a dovedeni su Yorbe Vertessen i Chris Bedia, iz PSV-a te Servettea. 

Iako i dalje nije fiksirao početnih 11, pogotovo s obzirom na sve promjene napadačkog kadra, Bjelica je napravio nešto puno važnije - vratio je Unionu njegov mentalitet. A to je upravo najveća moguća pobjeda koju je mogao ostvariti i vjerojatno razlog zbog kojeg će ostati u ligi.

Kod kuće ponovo kao granit

U četiri domaće utakmice u Bundesligi - protiv Gladbacha, Kolna, Darmstadta i Wolfsburga - Union je ostvario redom sve četiri pobjede, a jedini su pogodak primili kada su već vodili 3:0 protiv Borussije. Iako loše izgleda tih gostujućih 0:3 protiv Bochuma, to je jedina problematična utakmica.

Naime, momčad nije loše izgledala u porazima 0:1 i 0:2 u gostima protiv bilo Bayerna ili Leipziga, a dohvatili su pritom i bod igrajući u Freiburgu i Mainzu. Ono što je bitno, samo su kod Bochuma i Leipziga primili više od jednog pogotka, a čak su četiri puta iz susreta izašli nedotaknute mreže. Upravo je to stil kojim je Union svih godina i uspijevao biti u borbi za europska mjesta, a sada ga je Bjelica uspio vratiti.

Čak i kada nije bio na klupi, zbog suspenzije nakon incidenta sa Saneom, vidjelo se kako u Berlinu pušu neki novi, a opet stari vjetrovi. Baš u posljednjem susretu protiv Wolfsburga, koji je vjerojatno bio i bolja momčad, jedan pogodak glavom braniča Danilha Doekhija, kakvih je prošle sezone postigao čak pet, bio je dovoljan za pobjedu. Tijesna utakmica, dobar protivnik, a opet pobjeda - ostvarena prepoznatljivim, unionovskim receptom. Momčad koja pokazuje potpuno drugačiji, suprotan mentalitet onom koji se vidio u Portugalu.

I baš zato, iako se i dalje nalaze na 15. mjestu te su samo četiri boda udaljeni od zone ispadanja, brige zapravo nema, jer na terenu vidimo ponovo ekipu koja je mentalno jaka te sposobna pobijediti teške utakmice na sebi prepoznatljiv način.

Upravo je to najveća pobjeda Nenada Bjelice te razlog zašto je zapravo već uspio u Berlinu.