DO KRAJA osnovnog dijela NBA sezone ostalo je još samo desetak dana, a dvije trećine lige još ima svakodnevnu motivaciju za pobjedama. Boston Celticsi imat će najbolji omjer u cijeloj ligi, devet momčadi otpalo je iz utrke za doigravanje, a preostalih 20 bori se za direktan ulazak u play-off, za prednost domaćeg terena, za mjesto u play-inu ili čisto za bolju poziciju.

Osim poretka klubova, tih desetak dana odlučit će i utrku za ovogodišnjeg MVP-a, koja će sasvim sigurno dobiti drugog pobjednika u odnosu na prošlu sezonu. Iako je branitelj naslova Joel Embiid dugo djelovao kao prvi favorit, ozljeda koljena uzela mu je cijelu veljaču i ožujak te mu ubila svaku nadu da će odigrati 65 utakmica, koliko je novopostavljeni uvjet za dobivanje godišnjih nagrada.

Embiid je statistički do ozljede imao sezonu života i s 35.0 poena po utakmici bio bi uvjerljivo najbolji strijelac lige, ali njegovom eliminacijom utrka za MVP-a je postala toliko otvorena da su u njoj sve do danas preživjela čak četiri kandidata - dva bivša dvostruka dobitnika: Nikola Jokić i Giannis Antetokounmpo te dva lovca na svoju prvu nagradu: Luka Dončić i Shai Gilgeous-Alexander.

Posljednjih godina na Indexu smo u ranijim dijelovima sezone točno prognozirali da će trofej pripasti Nikoli Jokiću, odnosno lani da ga neće osvojiti, ali ove godine situacija je posebno neizvjesna jer čak četiri igrača imaju argumente za pobjedu, što bi moglo dovesti do disperzije glasova.

U izbor je uključeno 100 novinara, komentatora i analitičara iz SAD-a i Kanade koji pokrivaju NBA ili određene klubove na dnevnoj bazi. Oni biraju petoricu igrača kojima će dati 1, 3, 5, 7 i 10 bodova, a konačni zbroj daje pobjednika.

Izbor za MVP-a je posebno nepredvidiv jer se svaki glasač vodi vlastitim kriterijima i pridaje različitu važnost statistikama, momčadskom uspjehu, povijesnom kontekstu i narativu koji se veže za pojedinog igrača. Na primjer, Dončić ima najimpresivnije brojke, ali njegov je Dallas tek peti na Zapadu, dok su svi ostali među prva tri u svojim konferencijama.

Povijesni kontekst

Jokić je prošle godine izgubio od Joela Embiida najviše zbog povijesnog konteksta u koji bi ga stavila treća uzastopna nagrada. Mnogi Amerikanci gnušali su se mogućnosti da neki tamo Srbin uđe u društvo Wilta Chamberlaina i Larryja Birda, koji su jedini bili MVP-jevi triput zaredom. To nisu uspjeli ni Michael Jordan ni LeBron James, što dovoljno svjedoči koliko su glasači skloni zasićenju i koliko oklijevaju prihvatiti višegodišnju dominaciju jednog čovjeka.

Iz istog razloga ni Giannis nije dobio nagradu 2021., kad je prvi put pripala Jokiću, jer bi mu bila treća uzastopna. Iz istog bi razloga, iako u manjoj mjeri, Jokić mogao ispaštati jer bi mu ovo bila treća u četiri godine, što bi ga također stavilo uz bok najvećima svih vremena.

Kareem Abdul-Jabbar rekorder je sa šest MVP titula, Bill Russell i Michael Jordan osvojili su ih po pet, Chamberlain i LeBron po četiri, a Jokić ili Giannis trećim bi se trofejem izjednačili s Larryjem Birdom, Magicom Johnsonom i Mosesom Maloneom kao deveti u povijesti s barem tri. Jokić bi postao sedmi s tri u četiri godine.

ESPN-ov novinar Tim MacMahon napravio je anketu među uglednim NBA ličnostima, a jedan od ispitanika mu je rekao: "Ne možeš tom tipu dati tri nagrade u četiri godine, to neće dobro ostariti." 

U prijevodu, treći bi trofej stavio Jokića ili Antetokounmpa u razgovore o deset najvećih igrača svih vremena, a budući da je obojici tek 29 godina, imali bi vrlo dobre šanse za dodatni uspon, možda čak i lov na Kareemov rekord.

Njihovi protukandidati, Dončić i Gilgeous-Alexander, imaju po 25 godina pa se glasači mogu voditi idejom da za njih ima vremena jer će sigurno još dugo biti u vrhu, ali nipošto nisu premladi za ovakvo priznanje, ne bi bili ni među 10 najmlađih dobitnika. Uostalom, Giannisu su bile tek 24 kad je dobio prvu nagradu.

Rekorder je Derrick Rose, kojem su bile samo 22 godine kad je iznenađujuće i kontroverzno izabran za MVP-a 2011., kad su glasači oklijevali dati LeBronu treću uzastopnu titulu, a onda mu se vratili u naredne dvije godine. Za Rosea je pogotovo trebalo "biti vremena", samo što nije, jer je najmlađi MVP u povijesti već iduće godine doživio stravičnu ozljedu koljena koja mu je upropastila ostatak karijere.

Statistika

Najočitiji argument za MVP-a je statistika, jer najlakše je pogledati brojke, procijeniti čije su bolje i time se voditi pri glasanju, ali one su kod sve četvorice impresivne, što ih uostalom i čini MVP kandidatima.

SGA naoko zaostaje zbog manjeg broja skokova, pa i asistencija, ali nadoknađuje ih kao jedan od najboljih defenzivaca lige, vodeći po ukradenim loptama s 2.1 po utakmici i izuzetnom učinkovitošću za beka s 54% šuta iz igre te samo 2.2 izgubljene lopte.

Jokić i Dončić su strojevi za triple-double učinke, iako su ove sezone obojica u tome iza Domantasa Sabonisa. Grk i Kanađanin zaostaju u asistencijama, ali obojica imaju prosjeke karijere u toj kategoriji.

Za razliku od prošle sezone, kad ionako nije bio MVP, Jokić nema realne šanse za triple-double prosjek jer su mu asistencije s 9.8 pale na 9.0, a zamjetan je i pad učinkovitosti (sa 63 na 58% šuta iz igre, s 38 na 34% za tricu). Postiže više poena (26.4) nego lani (24.5), ali i dalje daleko najmanje među ovom četvorkom, ostali su redom na iznad 30 po utakmici. Zapravo, brojke su mu sličnije onima iz MVP sezona, nego lanjskoj u kojoj je ostao bez nagrade.

Ukupno gledajući deveti je na listi najboljih strijelaca, četvrti je skakač, treći asistent i drugi po triple-double učincima. Ako standardna statistika nije dovoljna, dodatne argumente daje mu napredna, jer Jokić je prvi u svim najvažnijim kategorijama, kao što su PER, BPM i udio pobjeda.

Istovremeno, Dončić je prvi strijelac lige (33.9), drugi asistent (9.8), 15. skakač (9.0), iako uvjerljivo najbolji među vanjskim igračima, a sedmi je po ukradenim loptama (1.5). Giannis je drugi strijelac (30.7), šesti skakač (11.5), 20. bloker (1.1) te sedmi u postotku šuta (63.1%). Shai je treći strijelac (30.3) i najbolji kradljivac (2.1) NBA lige.

Ako se gleda iskorak u odnosu na prošle sezone, najveći je napravio Dončić, koji bilježi učinke karijere u čak pet kategorija - poenima, asistencijama, krađama, postotku trica i slobodnih bacanja.

Momčadski uspjeh

Uzalud sve pojedinačne brojke ako ona koja označava pobjede nije visoka. Vrlo rijetko nagradu za MVP-a dobio je igrač čija momčad nije barem među prve tri u svojoj konferenciji, a iznimke u novijoj povijesti bili su upravo Jokić 2021. i Russell Westbrook 2017., kad su do šestog mjesta vukli momčadi kojima zbog brojnih ozljeda ili odlazaka realno nije bilo mjesto u doigravanju.

To bi moglo koštati Dončića, koji ima možda i najbolju statističku sezonu, ali njegov Dallas je tek peti (45-30), bez šanse da se probije više od četvrtog mjesta, a u opasnosti da čak ispadne iz prvih osam, što bi Slovenca izbacilo iz konkurencije. Ipak, nakon trejdova za Daniela Gafforda i PJ-a Washingtona u veljači, Mavsi igraju odlično, trendiraju u pravom smjeru i djeluju kao ozbiljna opasnost u play-offu.

Jokićev Denver (53-23) i Shaijev Oklahoma City (52-24) bore se s Minnesotom (53-23) za prvo mjesto na Zapadu i prednost domaćeg terena barem do finala. Prvo mjesto bi bilo posebno jak argument za Jokića, jer Thunder je i trećom pozicijom premašio sva očekivanja. Iako smo i lani u ovo vrijeme pisali da njihovo vrijeme dolazi, malotko ih je mogao zamisliti ovako visoko.

Giannis i Milwaukee su drugi na Istoku s 47-29, bez šanse da uhvate vodeći Boston (60-16), a kolaps u zadnjih deset dana sezone mogao bi ih srušiti u poretku, čak i do petog mjesta. Od Bucksa se i očekivalo da nakon dovođenja Damiana Lillarda opet budu jedna od dvije najbolje momčadi konferencije, ali uopće nisu uvjerljivi, promijenili su trenera usred sezone i još imaju golemih obrambenih problema. U ovakvom odnosu snaga među konferencijama, Giannisovo drugo mjesto na Istoku ne vrijedi puno više od Dončićevog petog na Zapadu, a to pokazuju i slični omjeri.

Narativ

Naposljetku, u izboru za MVP-ja ni pobjede ni statistika nisu važne kao narativ koji se veže za pojedinog igrača, a može mu i ne mora ići u prilog. Na primjer, Jokićev je narativ prije dvije godine bio odvlačenje momčadi bez ozlijeđenih Murraya i Portera do 48 pobjeda i doigravanja, a lani se povlačilo pitanje treba li dobiti treću uzastopnu nagradu, ma koliko dobar bio.

Ove godine, začudo, nema izraženog narativa, kakav bi možda imao Embiid da se nije ozlijedio, kao potencijalno treći uzastopni dvostruki dobitnik MVP trofeja.

Jokiću bi povijesni kontekst i ove godine mogao biti uteg, ali istovremeno i motivacija njegovim istinskim štovateljima da ga poguraju i zaista ga stave među najveće svih vremena, pogotovo jer je sve jasnije da će mu tamo zaista biti mjesto kad završi karijeru, ako nije već sad.

Gilgeous-Alexander je momčad, koja lani nije ni ušla u play-off, ove sezone odveo do borbe za prvo mjesto u samoj završnici sezone. Lani je izabran u najbolju petorku lige, ozbiljna kandidatura za MVP-ja logičan je iskorak, a njegov je najveći problem to što u momčadi iz malog tržišta nije dovoljno često na nacionalnoj televiziji da bi postao općepoznato ime po svim kućanstvima, a samim time ni "vrijedan" MVP-ja.

Antetokounmpo je sve četiri godine nakon posljednje nagrade bio u samom vrhu kandidata, ali ove sezone nije napravio ništa tako spektakularno, ni pojedinačno ni momčadski, da bi ga se smatralo favoritom i vjerojatno ima najmanje šanse od sve četvorice.

Dončić ima možda i najjači narativ ove sezone jer igra najzreliju košarku karijere, manje je iritantan prema sucima, drastično je popravio igru u obrani, u kojoj više nije čovjek manje, te konačno dokazao da može funkcionirati i biti učinkovit uz još jednu veliku zvijezdu, što je podjednaka pohvala i za njega i za Kyrieja Irvinga. Uz statističku sezonu karijere, taj bi mu narativ mogao donijeti gomilu bodova, posebno ako se Dallas dočepa četvrtog mjesta.

Što tko treba napraviti do kraja sezone?

Većina od 100 glasača još ne zna precizno kako će rasporediti svoje bodove, pa će posljednjih 10 dana sezone svakako biti važno za konačnu odluku, možda i nekome potpuno preoblikovati mišljenje.

Jokića, vidjelo se to i prošlih godina, zaista nije briga hoće li dobiti nagradu, ali lani to uopće nije skrivao jer mu je bilo dosta povlačenja povijesnog konteksta o kojem je cijela liga brujala. Možda i podsvjesno, u završnici je sezone pustio gas, ne mrcvareći se pred doigravanje, u kojem je zablistao i osvojio naslov.

No, lani su Nuggetsi bili uvjerljivo prvi na Zapadu i mogli su si dopustiti opuštanje, dok im ove godine pobjeda više ili manje može činiti razliku između prvog i trećeg mjesta. Ako Denver ne klizne na treće mjesto, a Jokić ne pokaže potpunu nezainteresiranost, velika je vjerojatnost da će nagrada ipak pripasti njemu. Osim ako ostali kandidati ne podivljaju.

Što bi trebao učiniti Dončić? Barem zadržati Dallas na petome mjestu, po mogućnosti skočiti na četvrto. Ako uz to ostvari još nekoliko statistički izuzetnih utakmica, poput niza od triple-doublea s barem 30 poena, kakav je imao ranije u sezoni, zaista bi mogao ugroziti Jokića.

SGA je s Thunderom ionako napravio više od očekivanja, ali proboj na prvo mjesto bio bi ogroman argument u njegovu korist. Pomoglo bi i da odigra jednu bombastičnu utakmicu, jer koliko god je fascinantna njegova konstantnost, trebala bi mu jedna izvedba od 50 poena o kojoj će pričati cijeli svijet. Rekord sezone zasad mu je 43.

Giannisu je vjerojatno suđeno četvrto mjesto u izboru i teško može u ovako kratkom preostalom vremenu učiniti išta da preskoči sve konkurente, osim nekog čudesnog niza triple-doublea s 50 poena, a ni to vjerojatno ne bi bilo dovoljno jer Bucksi ne mogu naprijed na ljestvici Istoka.

Na kraju će vjerojatno, kao i toliko puta do sada, presuditi povijesni kontekst, odnosno hoće li glasači koji strahuju da će Srbin poremetiti ustanovljenu hijerarhiju najvećih svih vremena shvatiti da, sviđalo im se to ili ne, ni ove sezone nitko nije zaslužio trofej Michaela Jordana više od Jokića.