Razmišljao sam što si pokloniti za ročkas. Psa ili klinca. Vidim da je to imperativ ove sezone. Svako malo netko prođe pored mene i fura na lajni đukca ili malog. Mislim, ovaj zadnji nije na lajni. I fora je i ja bih, ali ne. Za psa nemam vremena, rijetko sam doma tako da bi jadan odrastao sam. A i prije godinu dana mi je umrla mačka (s razlogom kažem umrla, jer ja kućne ljubimce doživljavam kao članove obitelji, a ne kao ljubimce) i do danas nisam došao sebi i rekao sam nikad više. Ali, opet... ali ne. Za klinca nemam financija. Jednostavno. A i još jedna sitnica fali...  žena. Ali, nećemo sad komplicirati s detaljima. I tako kad zbrojiš + i – ili – i +, kak' bi jedna naša grupa zabavne glazbe rekla, i dođeš na rezultat u razlomcima. A takvi su mi u matematici uvijek najbolje išli. U brojniku stoji neozbiljan si+ nemaš ženu, a u nazivniku nemaš para-nemaš vremena. Dijeljeno = nemojnislučajnonisitizato. I onda skužiš da je najbolje da i dalje furaš svoj Ipod u ušima i to je trenutno maksimum oko kojeg se možeš brinuti. Pa dobro, nije ni to loše. I ovo ću ljeto dakle slušalice u uši i pleši ko' da nitko ne gleda, a kad netko i pogleda, to će vjerojatno biti netko od mojih frendova sa psom na lajni i klincem u kolicima. Koga ja zavaravam, nečiji klinci već i hodaju. Crni Deane!

 

A ljeto je već iza ugla. To najbolje skužiš po količini anti-celulitnih reklama. I anti ovo i anti ono. Kod nas je najveća furka biti anti-protivan. Ma moš' protiv svega, ali protiv ljeta ne možeš. A ko' u teretanu nije išao, sada više ni ne mora. Fino poslovica jedna kaže: tijelo za ljeto trenira se zimi. Ali, tada je teretana prazna. No, sada više nije. I svi se guraju i nema mjesta, a neki idu i po dvaput na dan, jer treba se skinuti za koji dan na plaži, a cure samo čekaju da vide tko li je proveo najviše vremena znojeći se, a tko je najslabija karika. Ali, da cure vole pločice spavale bi u kupaoni, kažu one za sebe. Možeš ti imati biceps ko' omjer glave, ako ti je omjer novčanika ravan omjeru podlaktice. Čitaj, zglobu. Cure vole vulo. Šušku, jelte. Ili kako one to odmilja kažu: volim da je muškarac uspješan. I da ima stan da se mogu skoferati istog trena, i da ima auto bolji nego kaj ima dečko od frendice, i da se oblači bolje nego Instagram i da oblači njih pa da one mogu to sherati na (duck)fejsić. I ja to gledam na svom fejsu, i pusa ova, pusa od ovdje, pusa od tamo, i vrište marke sa glave, sa sisa, i potpetica... A ja se pitam što bijaše sa mojim riječima: ne idi za novcem, jer nema tog novca koji tebe može platiti, a da se nećeš osjećati jeftino. Kaj "Tebi"? Kaj ti pišeš nekaj tam, vidjela sam – uleti mi jedna od maloprije o(t)pisanih. – Ma jok srce, to ti je deklaracija sa hrane. Nešto kao deklaracija nezavisnosti. Dekla-šta? Hihihihi. Fakat LJepo pišeš. Sviđa mi se kad tako dečko zna pisati – kaže ona. Od toga ti nema kruha curo draga, mi pisci, a k tome i manekeni nemamo ni kinte. Tako da ti ova moja kolumna dođe nešto kao "Sex i grad" za siromašne. - Ja sam ona koja piše, a koja si ti? – kažem ja u (očitoj) zajebanciji. – A i ja bi htjela biti Carrie, kaj ona sve fura u seriji, ali ja sam Kim Catrall, totalno, mislim ja i moje curke kad smo vani... – Moram ići. Ajde – Close. Turn off. Restart. Shut down. Crna zemlja, crno sve. Ko' se nije skrio... Aj bok. O jadni ne bili i ti ovak' spaljena zajedno sa tvojim "kokama" i ja što se uopće upustim u ovakve nemile avanture. Pa tebi je kozmetički katalog  najdraža lektira.

 

Na drugu pak stranu, jednom sam se družio sa djevojkom koja je, da je to htjela, mogla raditi kao vrstan mehaničar. Ne, ne govorim o tome da je mogla visjeti u radioni na zidu kao Prosinac (iako da je mogla, mogla je), već se mala kužila u auspuh bolje nego itko. I u akumulator. I koliko cola ima koja felga. I koliko ovog ide ovdje i koliko ovaj troši na sto. I koliko konja koji auto ima. Ma šta konja, ponija. Znala je svakog. Skoro ih i imenom zvala. Onda skužiš da djevojka osim što barata zavidnim znanjem, jako dobro zna što traži kod frajera. Ne idi za izgledom, ne idi za novcem... idi za autom. Ma vozi za autom. – Što piješ, curo? – Što voziš, mali? Tako je to nekako počelo. I s obzirom da zna cijenu na tržištu, ali i u oglasniku, neće ni ona sjesti u polovno. Pa ni kad zahladi. Srce moje automobilno. Brm brm. Tepaj mi još. Bip bip. Ah.

 

Prije nekoliko dana gostovao sam u Rijeci sa kolumnom. Kolumna i ja zajedno smo išli autom. Bilo je veselo. Pričali smo priče, čitali kolumne, držali se za ruke i pjevali... Ne, stvarno je bilo ok. Red pića, red čitanja. Red pričanja. Red smijeha. Red fotkanja. Ne isključivo tim redom. Ali, super ekipa. A to mi je na kraju krajeva i najbitnije. Opušteno. I to je prošlo. A prošla je i prva tekma na Svjetskom. Piva, dvije, tri, sudac j***** sudac, to Marcelo, ne Marcelo, daj još jednom Marcelo, full time. A prošao je i rođendan. I ja nigdje nisam otišao. Ali, ljeto je tek krenulo. Zapravo još i nije. Ali hoće. Zato idem u teretanu. Dok još smijem, jer u Milanu u agenciji čim me vide, s vratiju viču: No gym. No gym. Ali zato 21.6. dolazi. Nas "ljetnikovaca" najznačajniji dan u godini. Poslije rođendana, naravno. Tada sve ponovno počinje. I sve je opet dobro. Topli ljetni dani. Vruće ljetne noći. Znojni pijesak i vlažno more. Svako ljeto ima priču. Ja svoju upravo započinjem. So many girls, so little time!

 

Pssst! Ostale Deanove kolumne pročitajte ovdje.