POSVUDA u Japanu se može naići na takozvane "vještičje kuće", misteriozne znakove propadanja društva jedne od najbogatijih zemalja na svijetu. Vidimo ih u selima i gradovima, najrazvijenijim i najzapuštenijim četvrtima. Vrebaju iza zaraslih vrtova, raspadaju se pod koprenama mahovine i bršljana. U njima sada žive vrane i kunopsi, mala djeca vire kroz njihova vrata i zamišljaju kako se tamo nalaze duhovi.

Tijekom posljednjih nekoliko godina ovakve napuštene kuće (akiye) proširile su se Japanom poput plijesni. Kada su vlasti zadnji put napravile službenu provjeru, što je bilo prije pet godina, otkrile su 8.5 milijuna praznih kuća diljem zemlje. Ima ulica u kojima je gotovo svaka kuća napuštena. Broj takvih "ulica duhova" se udvostručio tijekom jedne generacije, stoji u izvješću istraživačkog instituta Nomura. Do 2038. će trećina kuća u Japanu zjapiti prazna, osim ako se ne sruše.

Sve više "vještičjih kuća" u najbogatijim gradovima

Još se može shvatiti zašto se to zbiva u manjim gradovima i selima. Ondje je demografska kriza, uzrokovana dužim životnim vijekom starijih ljudi i niskim natalitetom mlađih, najakutnija. Sve je više zajednica u ruralnom Japanu u kojima su gotovo svi mještani stari, piše The Times.

Njihova djeca su se preselila u velike gradove, a imovina koju posjeduju nema veliku vrijednost. Često je trošak rušenja stare i trošne kuće veći od prodajne vrijednosti zemljišta na kojem se nalazi. Nasljednicima je jeftinije ostaviti sve kako jest nego se boriti s problemima rušenja i odvoza otpada.

No teško je dokučiti zašto su se "vještičje kuće" umnožile u najbogatijim gradovima Japana. U predjelu Setagaya u Tokiju nalaze se neke od najpoželjnijih četvrti glavnog grada, ali tamo ima i 50.000 napuštenih kuća, više od bilo koje općine u Japanu.

Ponekad je razlog očit - kuća je na primjer na vrhu strme padine ili se do nje može doći samo  uskim uličicama po kojima ne može proći automobil. No to nije jedini uzrok problema, on ima svoje korijene u povijesti te u neobičnom karakteru japanskog tržišta nekretnina.

Takvi napušteni objekti su "zarazni"

Predratne kuće građene su tako da traju i da pruže dom nekoliko generacija. Nakon što su gradovi opustošeni bombardiranjima iz zraka, prioritet je bio kvantitativno stambeno zbrinjavanje, a kvaliteta je zanemarena. Nije se očekivalo da će novi stambeni blokovi trajati više od 40 godina. U Japanu je novi dom bio poput novog automobila, koji gubi velik dio svoje vrijednosti čim ga se izveze iz salona.

Sve do kasnih 1980-ih godina moglo se računati na porast vrijednosti zemljišta na kojem je izgrađena kuća, no tada je balon nekretnina spektakularno puknuo. Kupnja kuće u Japanu više nije više bila solidna investicija kao što je primjerice bio slučaj u Britaniji.

Sada djeci trošna kuća preminulih roditelja u uskoj tokijskoj uličici može biti više teret nego vrijedna imovina. A "vještičje kuće" su zarazne, odnosno skupina napuštenih nekretnina utječe na vrijednost onih koje se nalaze oko njih.

Neke lokalne vlasti uvode poreze na napuštenu imovinu i zakone koji će olakšati rušenje dotrajalih objekata. Ali srž problema je nerješiv – u Japanu naglo pada broj stanovnika. Od 2008. se njihov broj smanjio za više od dva milijuna. "Vještičje kuće" su duhovi zemlje koje više nema, vidljiv znak nepovratnog nestajanja.