SENTINELCI su poznati kao izrazito negostoljubivo i nepovjerljivo pleme. Možda je takav stav prema svemu što je strano i nepoznato dio njihove kulture i nastao je neovisno o kontaktima plemena s drugim društvima, a možda su baš druga društva ta zbog kojih je izolirano pleme otoka Sjeverni Sentinel toliko opasno za svakoga tko mu se približi.

Pitanje je hoćemo li ikada doznati što je točno uzrok njihovome takvom ponašanju. Njihov jezik ne razumije nitko osim njih, a antropolozi imaju tek površan i ograničen uvid u njihovu povijest. No ipak možemo vidjeti kako je izgledao jedan od prvih kontakata zapadnog civiliziranog svijeta s domorocima tog otoka.

Oteo je nekoliko domorodaca

Krajem 19. stoljeća, časnik britanske mornarice Maurice Vidal Portman zapisao je bilješke nakon što je upoznao pripadnike plemena koje obitava na otoku Sjeverni Sentinel. Opisao ih je kao plahe i izolirane. Naveo je da su se hranili korijenjem i kornjačama te da su na jednoj hrpi gomilali lubanje divljih svinja, piše The New York Times.

Fasciniran njima, oteo je nekoliko domorodaca i odveo ih u svoju kuću na jednom većem obližnjem otoku gdje su Britanci imali svoj zatvor. Odrasle domoroce držao je zatvorene i gledao kako postepeno obolijevaju i umiru. Djecu domorodaca je nakon toga vratio na njihov rodni otok i zaključio kako eksperiment nije uspio.

''Zbog nas, sada se još više boje stranaca i manje im vjeruju'', napisao je Portman u svojoj knjizi 1899. godine.

Prošlo je stotinu godina od tog događaja, a tek nekolicina istraživača je u međuvremenu pokušala s njima ostvariti prijateljski odnos. Nikome to nije uspjelo. 1970. godine glavnog su urednika odjela za dokumentarne filmove National Geographica čak pogodili strijelom u nogu.

Pokušaji su često završavali tragično

Indijske vlasti su od 1967. godine pokušavale s njima uspostaviti kontakt. Ekspedicije je predvodio antropolog T.N. Pandit. Znanstvenici su domorocima na obali ostavljali darove, poput kokosovih oraha, s nadom da će Sentinelci tako postati miroljubivi i manje se bojati stranaca, no projekt je ugašen devedesetih godina prošlog stoljeća jer je nekoliko susreta s domorocima završilo tragično - stradalo je nekoliko ljudi.

Priče oko tog otoka i njegovih stanovnika ubrzo su utihnule. Sve do prije nekoliko dana kada mladog Amerikanca koji je u kajaku prišao Sjevernom Sentinelu pripadnici plemena nisu ubili gađajući ga strijelama.

S Biblijom u ruci odveslao se u kajaku do obala otoka

John Allen Chau platio je 350 dolara (oko 2300 kuna) lokalnim ribarima da ga pod okriljem noći odvezu do otoka. Ribari su ga upozorili na to koliko Sentinelci mogu biti opasni. Prema informacijama lokalne policije, John Allen Chau odlučio je oglušiti se na upozorenja ribara i s Biblijom u ruci odveslao je u kajaku do obala otoka.

''John je bio milostiv poslanik Isusa Krista. Samo povlašteni imaju priliku širiti kršćanstvo, a ponekad za to moraju platiti i visoku cijenu'', u izvješću je napisala međunarodna misionarska kršćanska organizacija All Nations.

Indijske vlasti uhitile su sedmoricu ribara koji su pomagali Allenu Chau da u više navrata posjeti Sjeverni Sentinel. Optuženi su za sudjelovanje u ubojstvu i kršenje strogih indijskih zakona koji štite izolirana plemena. Naime, zakonom je zabranjeno približiti se otoku, stupiti u kontakt s domorocima, snimati ih ili fotografirati. Obitelj Allena Chaua zamolila je da se oprosti ribarima i da ih se pusti na slobodu jer je njihov sin ''dobrovoljno i svojevoljno'' posjetio taj otok.

Izolacija plemena - zastarjeli pristup ili najbolja zaštita?

Lokalne vlasti zabranile su svaki kontakt sa Sentinelcima i ne smije im se prići na udaljenost manju od 4,8 kilometara. Taj zakon nije donesen samo zbog domorodaca nego i zbog potencijalnih radoznalih posjetitelja. Naime, iskustvo je pokazalo da su oni izuzetno opasni i negostoljubivi te da kontakt s njima može biti opasan po život, što se dokazalo i nedavno na primjeru američkog misionara.

Naravno, zakon štiti i pleme. Naime, Sentinelci zbog svoje izoliranosti nisu bili izloženi mnogim za nas uobičajenim virusima te im obična gripa ili ospice mogu ozbiljno naškoditi, a možda čak i zbrisati cijelo pleme s lica zemlje.

No neki stručnjaci i dužnosnici smatraju da se radi o zastarjelom pristupu.

Naime, Sentinelci uopće nisu tehnološki razvijeni, ne znaju brojati dalje od tri, ne bave se poljoprivredom, a koliko je poznato, ne znaju ni sami zapaliti vatru.

''Možemo drugačije gledati na cijeli taj problem. Zašto bismo im uskratili pravo na tehnološki napredak, zašto njihova djeca ne bi imala priliku pohađati školu i doznati više o svijetu?'' rekao je A.K. Singh, bivši guverner Andamanskih i Nikobarskih otoka.

Što vi mislite, treba li ih upoznati s civilizacijom? Recite nam u anketi!