LJEVICA pod vodstvom premijera Jonasa Gahr Støre iz laburističke stranke ostat će na vlasti u Norveškoj nakon pobjede ostvarene na parlamentarnim izborima obilježenim jačanjem populističke desnice koja je ostvarila najbolji rezultat u svojoj povijesti.

Norveška već desetljećima uživa reputaciju bogate, sigurne i uređene države te predvodnika skandinavskog modela visokog standarda i snažne socijalne zaštite. Moglo bi se čak reći da na sjeveru Europe nastaje prva visokofunkcionalna socijalistička nacija u svjetskoj povijesti.

Nafta je istodobno istodobno blagoslov i prokletstvo

Međutim, u izbornoj godini norveški ekonomist Martin Bech Holte uzdrmao je ovu idiličnu sliku i ponudio sasvim drukčiju perspektivu. Njegova knjiga "Landet som ble for rikt" (Zemlja koja je postala previše bogata) izazvala je prilično pažnje u Norveškoj.

Naime, suprotno establišmentu, ustvrdio je da su izdašni prihodi od izvoza nafte doveli do zastoja produktivnosti u norveškom gospodarstvu te da se javna potrošnja rasipa na mjere bez ekonomske održivosti.

Holte argumentira da je državni investicijski fond, koji se puni prihodima od eksploatacije nafte i plina u Sjevernom moru, istodobno blagoslov i prokletstvo, a u posljednje vrijeme sve više ovo drugo.

Četvrtina građana u radnoj dobi živi od naknada

Ovaj fond vrijedan je oko 1,9 bilijuna dolara (1,9 tisuća milijardi) i posjeduje 1,5 posto svih dionica u svijetu, no prema Holteu učinio je Norvežane lijenima i uljuljkao ih u lažnu sigurnost da je to golemo bogatstvo zapravo njihova kolektivna baština.

Službena statistika govori drugu priču: nezaposlenost je manja od četiri posto, a gospodarski rast stabilan čak i kad se zanemare prihodi od fosilnih goriva. Holte sve to naziva iluzijom, tvrdeći da brojke ne uzimaju u obzir prijevremene umirovljenike, osobe na bolovanju i sve druge norveške građane koji žive od naknada iz javnih fondova. Otprilike 25 posto Norvežana između 18 i 67 godina živi od raznih oblika naknada, tvrdi ovaj doktor ekonomskih znanosti.

"Broj prijevremeno umirovljenih među mlađima od 35 godina udvostručio se posljednjih deset godina. Mnogi od njih imaju nejasne zdravstvene probleme. Iznureni su i umorni, ali gotovo svi još mogu raditi. Jednostavno su odabrali lakši put umjesto težega. Poseban je problem kad se tako ponašaju i političari", rekao je Holte za švedski list Svenska Dagbladet.

To što ovakva politika i dalje nailazi na odobravanje većine norveških građana Holte objašnjava činjenicom da 75 posto svih birača radi za državne institucije i tvrtke ili prima naknade iz državnog proračuna. Samo četvrtina Norvežana radi za privatna poduzeća i tek 15 posto za norveške tvrtke.

Država preuzima kontrolu na cijelim društvom

"Norveška na putu da bude navučena u zamku u kojoj država postupno preuzima kontrolu nad cijelim društvom. Većina birača ne razumije važnost privatnog kapitala i privatne inicijative. Na cijeni su skromnost i jednakost, na pretjeranu ambiciju i samopromociju se gleda sumnjičavo. Jedino područje u kojem je dopušteno i poželjno isticanje je sport", kaže Holte.

Svoju domovinu usporedio je sa Švedskom koja je početkom 70-ih godina prošlog stoljeća bila možda i najbogatija zemlja na svijetu. Dvadeset godina kasnije Švedska se našla u krizi zbog povećanja poreza i naknada, odljeva kapitala te glomaznog i neučinkovitog javnog sektora. Ova ubojita kombinacija dovela do eksplozije državnog duga.

Ono što se tada događalo u Švedskoj vrlo je slično onome što se danas događa u Norveškoj. Postoji, međutim, jedna važna razlika - naftni fond. Prema Holteu, taj fond znači da Norveška može mnogo dulje voditi lošu ekonomsku politiku nego što je Švedska mogla prije nego što je kriza jednostavno nametnula promjene.

Izvorna je zamisao, kaže kontroverzni ekonomist, bila da se naftni fond koristi za poticanje gospodarstva, smanjenje poreza te ulaganja u obrazovanje i infrastrukturu. Ništa od toga zapravo nije u potpunosti provedeno.

Škola se ne usuđuje postavljati zahtjeve

Porezi na dohodak nisu smanjeni, a porezi na kapital, primjerice na isplatu dividendi, čak su povećani. Prema Holteu, taj je porez naveo pedesetak najbogatijih Norvežana da se presele u Švicarsku. Političari su odgovorili uvođenjem poreza prilikom iseljenja.

Političari i s desna i s lijeva nisu ispunili ni drugu temeljnu svrhu naftnog fonda: stvoriti snažnu naciju znanja, nastavlja Holte za Svenska Dagbladet. Gotovo trećina norveških učenika nalazi se na najnižoj razini vještina u PISA testovima iz matematike i čitanja.

Osim toga, postotak učenika koji ne završavaju osnovnu školu udvostručio se u deset godina, premda Norveška ima najviše učitelja po učeniku na svijetu. I ne radi se o imigrantima, već o djeci rođenoj u Norveškoj koja su ispala iz sustava jer se škola nije usudila postavljati zahtjeve.

Nadalje, izuzevši Brazila, Norveška je na začelju u zapadnom svijetu kad je riječ o postotku studenata koji studiraju prirodne znanosti, tehnologiju, matematiku i inženjerska zanimanja. Prema Holteu, to je dovelo do manjka novih ideja: "Imamo najniži udio tehnoloških poduzeća i najniži udio rizičnog kapitala u nordijskoj regiji".

Produktivnost kontinuirano pada

Ističe da je ukupna produktivnost norveškog gospodarstva pala za više od deset posto u posljednjih deset godina. I norveška kruna je znatno oslabila - 40 posto u odnosu na euro u posljednjih petnaest godina. Prema Holteu, ovaj pad je posljedica niskih realnih kamatnih stopa, niskog rasta i slabijeg interesa za ulaganje u Norvešku s obzirom na njezinu nedostatnu ekonomsku politiku.

Rast norveškog gospodarstva pokreće, među ostalim, ekspanzivna fiskalna politika. "No za dvije godine situacija bi se mogla promijeniti, jer tada prestaju državna ulaganja u nova naftna polja. Tada će vjerojatno nezaposlenost porasti, što bi mogao biti poziv na buđenje", kaže Holte.

Unatoč tome, većina građana i dalje glasa za iste političare koji ne poduzimaju ništa. Političarima je teško objasniti zašto bi se trebali suzdržavati od potrošnje kad novca ima i birači znaju da ga ima. Stoga Martin Bech Holte smatra da će norveški političari, bez obzira na stranku i ideologiju, nastaviti istim putem i neće imati snage pozabaviti se s problemima.

"Posljedica je da će naša djeca živjeti lošije nego što bi trebala. Tek kad birači dovoljno dobro shvate situaciju, promijenit ćemo kurs. Upravo to razumijevanje pokušavam stvoriti svojim knjigama", zaključio je Holte.