U DRVENOJ kućici u Jablanovcu kod Zaprešića živi umirovljenica Jasna s kćeri Majom i unukom Angelom. Ulaskom u njihov topli dom nitko ne bi posumnjao da ova obitelj teško živi. Njihov je stančić na prvi pogled uredan i lijepo sređen te djeluje kao tipično hrvatsko kućanstvo, no ofarbani knauf skriva rupe u vanjskim zidovima. Oni jedva spajaju kraj s krajem, a mnoge stvari koje su većini Hrvata uobičajene njima predstavljaju nedostižan luksuz.

Zbog bolesti unuka većinu ostalih prihoda - alimentaciju i dječji doplatak, troše na lijekove, a zbog Majinih zdravstvenih tegoba svih troje preživljavaju s 270 eura Jasnine mirovine. Kada se tome pribroji račun za struju koji iznosi 100 eura, Jasninoj obitelji ostane samo 150 eura. Zbog toga struju ne plaća svaki mjesec, nego tek kada joj stigne opomena pred isključenje.

Galerija

"Najčešće ništa ne kuham"

"Za unuka uvijek mora biti hrane, njemu znamo kupiti malo tikvica ili kelja i malo piletine. To ja onda istučem na jako tanko i stavim u škrinju da stoji. Nas dvije uglavnom jedemo ajnpren juhu, krumpir, rižu, tijesto... Najčešće ništa ne kuhamo, nego samo pojedemo kruh s masti koju dobijemo od susjeda.

Kruh uzimamo od pekara koji vozi po kućama, on me zapiše u knjižicu pa mu platim kad mogu. To uzimamo svaki drugi-treći dan. Bude dana kada idem i posuđujem od ljudi, pitam susjede za namirnice i tako se snalazim. Moram reći da nam ljudi stvarno pomažu kada ih pitam i zamolim", priča nam Jasna.

Zbog jako malih primanja pomoć posljednjih godinu dana dobivaju i od Caritasa. "Prošle godine smo stupili s njima u kontakt i sada i ja i kći dobivamo paket. U njemu budu pašteta, ulje, brašno, riža, detergenti i šamponi, to nam sve izdrži do kraja mjeseca", kaže.

"Ne sjećam se kad sam zadnji put bila na kavi"

U dućan Jasna ide samo prvog u mjesecu, kada joj dođe mirovina, i tada kupi samo osnovne namirnice, malo piletine za unuka i krumpira za sebe i kćer. Pitali smo je koliko si puta mjesečno može priuštiti povrće. Kroz smijeh nam odgovara da je to jako rijetko. "Nas dvije meso i povrće uglavnom ne jedemo. Voće eventualno ako dobijemo od susjeda. Sve to prvo ide unuku, a onda mi pojedemo što ostane", kaže.

Jasna prima pomoć iz Caritasa (Foto: Index/Hana Kajari)

Paket pomoći iz Caritasa (Foto: Index/Hana Kajari)

Pitali smo je i kad je zadnji put bila na kavi. "Ne sjećam se. Jednostavno gledamo na svaki euro. No htjela bih si to priuštiti ako nam se situacija malo popravi", odgovorila je.

Njezin je suprug iznenada preminuo prije 16 godina. Ona je radila na teniskim terenima u Rudešu i čistila po ljekarnama, a 25 godina bila je zaposlena u TEP-u. Nakon suprugove smrti počela je primati obiteljsku mirovinu, s kojom preživljava i danas.

"Često nam dolazi hitna pomoć, kći je bolesna i ne može raditi"

Priča nam i kako joj je kći bila udana, a nakon što se rastala, vratila se kod nje. Poslije toga su krenuli i njezini zdravstveni problemi, zbog kojih već četiri godine ne može naći posao.

"Maja ima Raynaudov sindrom, od kojeg joj poplave prsti na rukama i nogama, krvne žile su joj skroz otišle. To se sve jako pogoršalo nakon drugog cjepiva protiv korone. Došlo je do hormonalnog poremećaja, godinu dana nije imala mjesečnicu, ima visok tlak i tahikardiju.

Hitna nam često dolazi ili za nju ili za unuka. Pokušala je raditi u par navrata, no svuda gdje dođe padne u nesvijest i nitko je ne želi uzeti za stalno. Mislim da zdravstveno stanje unuka jako utječe na nju. Borimo se samo zbog njega", priča nam Jasna.

Jasna najčešće jede kruh i mast od susjeda (Foto: Index/Hana Kajari)

Ima i bolesnog unuka

Njezin unuk boluje od teškog oblika astme. "Ima sužene bronhije pa mu se znaju stegnuti i u tim situacijama poplavi. Svake godine ide na talasoterapiju u Crikvenicu. Sada je treći razred osnovne škole, trebao je biti četvrti, ali su ga zadržali jer on kada dođe zima, uopće ne može hodati u školu. To bude strašno, imunitet mu je jako pao. S tri godine je dobio i hemoroide i u uši su mu ugradili cjevčice", kaže.

Zbog svog stanja Angel bi se hitno trebao iseliti iz kuće u kojoj žive, a to im trenutno zadaje najveće probleme. "Mi jednostavno nemamo kamo. Obratili smo se za pomoć na sve adrese na koje smo mogli, nitko nam ne može pomoći", priča nam ogorčena Jasna.

"Liječnici nam govore da moramo maknuti unuka iz kuće. Ali nemamo kamo"

"Ova kuća je izgrađena 1905. godine. Kupili smo je ja i suprug. Da je poživio, možda bismo nešto od nje i mogli napraviti. U podrum ulazi voda, nekad bude i do koljena. Sva ta voda ide prema gore i zbog toga imamo jako puno vlage. Kuća se ne može sanirati jer temelji nisu dobri, ona se urušava. Zbog vlage u kojoj živimo unuku je sve gore i gore. Liječnici nam stalno govore da ga trebamo maknuti iz te kuće, ali nemamo kamo.

Jasnina kuća se raspada (Foto: Index/Hana Kajari)

Temelji kuće su nestabilni (Foto: Index/Hana Kajari)

Moja pokojna majka imala je jedan stan od 26 kvadrata, on je bio u sklopu stare kuće s još tri stana. Ja sam to uspjela prodati prije četiri godine za 70.000 kuna. Sanirali smo zidove tek toliko da nam miševi više ne ulaze unutra", dodaje.

Jasna i Maja zabrinuto su nam ispričale da su na rupe u zidovima stavile samo knauf. U podrumu nam pokazuju daske na stropu. Na gornjoj strani dasaka je laminat. "Nismo si mogle priuštiti pravi pod. Kroz sve to sada prolazi voda", priča Jasna.

Zbog svega toga Jasna i Maja nadaju se da će pronaći nekoga tko bi mogao pokrenuti humanitarnu akciju da im se sredi stambeno pitanje. "Ja za svoje zdravstveno stanje više ni ne pitam, nemam se vremena baviti time. No za unuka ćemo se boriti i dalje. Nećemo stati", poručuje umirovljenica.

***

Tko želi i misli da može pomoći može se javiti nama na mail  indexzelja@index.hr pa ćemo vas spojiti s obitelji. Molimo da napišete kako biste mogli pomoći.

UPDATE Zaprimili smo jako puno mailova čitatelja koji žele pomoći i hvala vam na tome! Svima ćemo se povratno javiti.