Foto: GoogleStreetView/FaH

JEDNA od apsurdnijih pljački ikad izvedenih u Hrvatskoj - ona policijskog sefa u središtu krim policije u zagrebačkoj Heinzelovoj ulici - dobila je jednako apsurdan nastavak.  

Naime, za pljačku zlata i gomile eura u ukupnoj vrijednosti od oko tri milijuna kuna iz policijskog sefa u Heinzelovoj optužen je Željko Dolački, bivši šef službe organiziranog kriminaliteta, koji je nakon nemilog događaja smijenjen, pritvoren pa pušten i sad mu se za to nedjelo sudi. Danas su na Županijskom sudu u Zagrebu pregledavali snimke nadzornih kamera i s ulaza u policijsko sjedište u Heinzelovoj kako bi vidjeli tko je sve ulazio i izlazio iz zgrade u inkriminirano vrijeme, a potom i iz Bauhausa, gdje je Dolački kupio pilu za metal, škare i sprej za auto. 

Policija ne vidi tko im je ulazio u zgradu

I dok se na snimkama iz Bauhausa jasno vidi da je bivši šef krima ušao u trgovinu u 11.31, došao na blagajnu u 11.48 te da je u tih 17 minuta u Bauhausu, dakle, kupio pilu, sprej i škare, nakon čega je u 11.51 napustio trgovinu, a vidi se čak i robna marka sporne pile, policijske snimke nastale u noći pljačke (sa 3. na 4. travnja prošle godine) toliko su loše rezolucije da se na njima vidi kako u zgradu ulaze neki ljudi, ali – policajce od civila može se razlikovati samo po uniformama. Automobile koji prilaze zgradi moguće je razlikovati dijelom i to samo po boji, a lica ljudi ne da se uopće ne mogu razaznati, nego je generalni zaključak da je u zgradu u Heinzelovoj te noći ušlo pedesetak ljudi koje policija uopće nije u stanju identificirati. 

Inače, Dolački se na sudu upustio u opravdavanja, prvo da nije kupio pilu nego škare (iako postoji račun na kojemu je jasno navedeno što je sve kupio), pa onda da je kupio pilu, ali ne baš tog dana (26. ožujka), nego nešto ranije, pa potom lakonski zaključio da za sve ima objašnjenje... 

A sam sudski postupak koji je u tijeku, doznajemo, izaziva priličnu nelagodu političkim zaštitnicima koji su pratili karijeru sada optuženog Dolačkog. Naime, njegove uspone u policijskoj hijerarhiji te povratak iz kategorije otpisanih, upućeni pripisuju činjenici da je spadao među kadrove od posebnog povjerenja bivšeg ravnatelja policije, a kasnije i ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića te se od početka procesa više ili manje javno postavlja pitanje je li moguće da bi se Dolački u ovakav manevar (uopće zadržavanja zaplijenjenog novca i zlata u policijskom sefu, a kamoli njihova otuđivanja) upustio bez snažnog zaleđa.  

Zaplijenjeni novac ostajao u sefu

Možda nije zgoreg ponoviti da je za nevraćanje zaplijenjenog novca Dolačkog i javno optužio Stipan Ivić, bivši boksač i vlasnik narodnjačkih klubova, koji je nedavno preminuo nakon što je na njega pucano ispred kluba u Španskom. Ivić je, naime, tvrdio da mu je u policijskoj intervenciji u kojoj je on sam uhićen zbog iznude, i dva dana kasnije pušten, oduzeto sto tisuća eura te da mu je, kad je tražio njihov povrat, Dolački osobno rekao da su kod njega u sefu te da će to učiniti kad Ivićevi namire porezni dug od sto tisuća kuna. Iako je posve nejasno kakve veze imaju porezni dugovi sa zaplijenjenom svotom, Ivić je kod Dolačkog ponovo otišao, prema vlastitim tvrdnjama, kad je podmirio spomenuti porezni dug, no ni nakon toga nije dobio svoj novac.

Do zaključenja teksta nismo uspjeli doznati jesu li u MUP-u u međuvremenu odlučili promijeniti sustav videonadzora, no zbog loših mjera osiguranja već su ih javno kritizirali i bivši načelnik Uprave kriminalističke policije, Željko Cvrtila, te Sindikat policije Hrvatske.