Frljić i Blažević "inkvizitorici" Lončar: Molimo vas da prestanete s fašizmom
Foto: HNK Ivan pl. Zajc
OLIVER FRLJIĆ i Marin Blažević još jednom su se, u priopćenju naslovljenom "U ime kazališta 2", odlučili obratiti medijima. Ovo će, poručuju, što se njih tiče biti završetak rasprave oko predstave "Hrvatsko glumište".
Priopćenje Frljića i Blaževića prenosimo u cijelosti:
"Opsesiji Vitomire Lončar našom predstavom «Hrvatsko glumište», kao i našim produkcijskim diletantizmom, očigledno se ne nazire kraj, pa ćemo pomoći i njoj i čitateljima stavljanjem točke na tu temu, barem s naše strane. O nastupu malodobnog djeteta u našoj predstavi više nećemo javno komunicirati do javne rasprave koju namjeravamo organizirati u riječkom HNK-u ako se našem pozivu na suradnju odazovu Pravobraniteljica za djecu, Ministarstvo socijalne politike i mladih te drugi predstavnici struke, dakle osobe koje su educirane i nadležne za brigu o odgoju, zdravlju i dobrobiti djeteta. Premda je očigledno riječ o zakonski nedorečenom području prava djeteta i skrbi o djetetu, na što je u jučerašnjoj izjavi HINI upozorila i sama Pravobraniteljica, mi ni na koji način ne želimo ugroziti psihičko zdravlje djeteta, posebno jer smo obojica očevi čije su kćeri ne tako davno imale trinaest godina. Zaključi li struka da je nastup djevojčice u našoj predstavi neprimjeren, odmah ćemo provesti nužne redateljske i dramaturške izmjene, premda je potpuno jasno da smo prilikom angažiranja djevojčice učinili sve što postojeća zakonska regulativa nalaže.
Problem s nastavkom inkvizitorskih napada Vitomire Lončar na roditelje trineastogodišnje djevojčice jest u tome što ona nije stručna osoba da procjenjuje – posebno ne javno, što čini već dva mjeseca, i to iz «ćudoredne» perspektive – postupke bilo kojih pa tako ni ovih roditelja, te jesu li na bilo koji način ugrožena prava, zdravlje ili sigurnost djeteta. Takav oblik verbalnog nasilja i interveniranja u neku obiteljsku zajednicu smatramo oblikom fašizma i mi ju molimo, doista molimo, da već jednom prestane.
Ono posljednje što o cijelom slučaju još imamo za reći, dužni javnosti i struci, jest da djevojčica o kojoj je riječ nije morala izostajati s nastave više od bilo kojeg mladog sportaša jer su za njezino kratkotrajno pojavljivanje u predstavi bile dovoljne četiri probe prije premijere. Nadalje, tijekom cijele izvedbe predstave, osim za vrijeme dva izlaska na scenu u ukupnom trajanju od šest minuta, djevojčica čeka svoj znak u garderobi. Točno je da ona izlazi iz bijele vreće za preminule. Ona, naime, u predstavi utjelovljuje Aleksandru Zec. «Hrvatsko glumište» posljednji je dio naše «Trilogije o hrvatskom fašizmu» koju čine još predstave «Aleksandra Zec» i «Bakhe». Netočno je, međutim, da trinaestogodišnja djevojčica osobno «puca iz strojnice» po zboru koji odjeven u ustaške uniforme pjeva «Zovi samo zovi», kako fabulira Vitomira Lončar. Upravo suprotno: nakon završetka pjesme djevojčica nekoliko puta uzvikuje «Ja ne mrzim!», no potom na scenu izlazi izvođač-rekviziter, punoljetna osoba, da ne bude zabune, i «rafalnom paljbom» osvećuje smrt svakog djeteta, žrtve rata, ili u konkretnom slučaju – djecu žrtve ustaških zločina.
Na kraju, tek ponešto i o našem produkcijskom diletantizmu. Inicijalni dogovor o gostovanju predstave «Momci na brod» glasio je da kazalište Mala scena ima osigurana sva sredstva i da od HNK Zajc traži samo prostor za izvedbu, tehničku i promotivnu podršku (koji također koštaju) , a da ćemo nakon prvog gostovanja u prosincu 2014. odlučiti o možebitnom uvrštavanju predstave u program sezone 2015/16. Diletanti kakvi već jesmo, nismo htjeli dogovoriti ništa više od spomenutog jer redateljica Snježana Banović tada još nije mogla prezentirati više od dvije rečenice koncepta predstave, nekmoli da je započela probe. Tome je sastanku nazočila i predstojnica Odsjeka pjevanja Muzičke akademije, profesorica Vlatka Oršanić. Naime, u predstavi nastupaju studeni pjevanja, svi redom i studenti jednog od nas dvojice. Novci koje je naknadno tražila Vitomira Lončar neugodno su iznenadili i dekana Muzičke akademije, kojemu je naravno objašnjeno zbog čega pod tim uvjetima suradnja nije bila moguća.
Produkcijske kompetencije Vitomire Lončar nemamo razloga dovoditi u pitanje. Ipak, ne bismo li razlikovali razine?! U predstavi «Momci na brod» redateljice Snježane Banović (nepoznate izvan Hrvatske i uže regije, a i ovdje poznate više po svojem diskurzivnom aktivizmu nego relevantnoj poetici) nastupaju studenti Muzičke akademije, i to uglavnom oni nižih godina. U tom smislu riječ je, naravno, o hvalevrijednom projektu. Ipak, prisiljeni smo dometnuti da je kazalište kojim niti punih pet mjeseci upravljaju dvojica «produkcijskih diletanata» uspjelo vlastitim prihodima (mahom od prodaje programa) podmiriti 1,5 milijuna (od 4,2 milijuna) naslijeđenog duga; da je operna diva Dunja Vejzović, naša gošća sezone, odabrala upravo HNK Ivana pl. Zajca za povratak na opernu scenu u Hrvatskoj, i to u predstavi koja nastaje prema skladbama Milka Kelemena; da je operni doajen Giorgio Surian prihvatio poziv postati Nacionalnim prvakom upravo u riječkom kazalištu i da ćemo ga uskoro ponovo gledati i slušati u «Oedipusu Rexu» Igora Stravinskog; da je naš ravnatelj baleta Ronald Savković dugogodišnji baletni prvak Berlinske opere; da će operna zvijezda u usponu, Riječanka Diana Haller, održati gala koncert već ovog ožujka, a sljedeće sezone nastupiti u naslovnoj ulozi Handlove opere «Giulio Cesare»; da orkestrom riječke Opere već u prvoj sezoni ravnaju maestri Nikša Bareza, Miroslav Homen, Robert Homen, Ivo Lipanović, Tibor Bogányi i posebni gost-dirigent sezone Ville Matvejeff. Mogli bismo nastaviti, no vjerujemo da više nije potrebno".
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati