HAJDUK se osramotio na Rujevici. Rijeka je u sklopu 14. kola SuperSport HNL-a potopila Bijele s pet komada u mreži, a kad se zbroje sve šanse Rijeke s utakmice, može se reći da je Hajduk dobro prošao. Ovako je samo ostvaren najteži poraz kluba u povijesti Jadranskog derbija i u povijesti SHNL-a, ali barem su iz prvog reda imali priliku gledati maestralnu partiju Tonija Fruka za povijesne knjige lige.

Trener Gonzalo Garcia je nakon utakmice rekao: "Kada izgubiš 5:0 i ideš nešto analizirati, onda si vjerojatno idiot." Zbilja? Jasno je da ne treba svaku rečenicu baš doslovno shvaćati i da je netom prije izjave doživio najteži poraz u karijeri, ali možda bi ipak bilo dobro biti idiot nakon ovakve utakmice. Svođenje poraza na vjetar i nevjerojatnu efikasnost Rijeke je prilično plitko i podsjeća na trenera iz prošle sezone.

Garcia je stvorio sve uvjete za poraz

Garcia za svoj rad u Hajduku zaslužuje sve pohvale koje je dobivao i status u javnosti koji si je izgradio. Njegov status ni u jednom ozbiljnom klubu ne bi bio upitan nakon jednog teškog poraza pa valjda nije ni u Hajduku. Poraz od 5:0 ne ide skroz njemu na dušu, ali svojim potezima ili izostankom istih je dao veliki doprinos da se stvore svi uvjeti za tako težak poraz.

Prvi gol je pao već u 5. minuti pa se teško može pričati o razdoblju gdje se odlučivalo tko će se nametnuti na terenu i jasno je da je rani gol poremetio početne postavke. Već u prvih nekoliko posjeda bilo je jasno da je vjetar bitan faktor utakmice i da ide u korist domaćina u prvom dijelu. Bilo je odmah jasno i da Hajduk teško izlazi kroz zamišljeni build up, da Rijeka igra obranu čovjek na čovjeka i da će svaka greška Hajduka biti jako skupa.

Isticanje vjetra u ovom kontekstu nije da bi se opravdalo igrače ili trenera, nego jer se mora istaknuti da Garcia nije napravio baš nikakvu prilagodbu na uvjete igre i očito raspoloženog protivnika. Tanka je granica između forsiranja vizije igre (što je dugoročno dobro) i izostanka zdravog razuma. Garcia je sinoć prešao tu granicu.

Hajduk se nimalo nije prilagodio

Najkasnije sat vremena prije utakmice, na obilasku travnjaka, moglo se vidjeti da osnovni plan igre nije funkcionalan. Rijeka je na utakmici ispalila 20 dugih lopti više nego Hajduk. Istina, igrali su taj ključni prvi dio niz vjetar, ali Hajduk je na utakmici doslovno jednom probao izaći s dugom loptom.

Ako osnovni plan ne funkcionira i ne možeš izaći kroz build up te stalno gubiš lopte u opasnoj zoni, onda je manje rizično pokušati ponekad dugom loptom pronaći Rokasa Pukštasa. Nije to izmišljeno, Hajduk je to radio u prethodnim utakmicama, ali na Rujevici je odjednom na to zaboravio. Pukštas je na utakmici osvojio 11 od 16 duela, ali je ušao u samo četiri zračna.

Hajduk to oružje većinom nije ni pokušavao koristiti, a Victor Sanchez je očekivao da hoće pa je za Pukštasa zalijepio Anela Husića, što je bila odlična taktička prilagodba. Jedino što je donekle funkcioniralo u Hajduku bila je kombinacija Pukštas i Iker Almena, ali Hajduk je cijelo vrijeme radije riskirao "sto" dodavanja u zadnjoj liniji koja stoji previsoko nego da bude pragmatičan jer je situacija to apsolutno zahtijevala.

Ako ni duga lopta ne bi funkcionirala zbog vjetra, Garcia je opet mogao biti pragmatičniji (zapravo logičan) i spustiti momčad niže kako ne bi svako ispucavanje Stjepana Radeljića postalo ključno dodavanje u statistici. Mogao je približiti svoje linije, spustiti i dodatnog veznjaka u otvaranje ako ga već forsira, ali baš ništa nije mijenjao.

Možda ga je zavaralo dobro razdoblje Bijelih od 10-15 minuta prije nego su primili drugi gol, ali na 2:0 se moralo dogoditi nešto drastično da se poremeti tijek utakmice. Nije se dogodilo ništa i bilo je samo pitanje koliko će golova Hajduk primiti.

Livaja je trebao startati protiv Rijeke

Može se pričati i o početnoj postavi, zapravo o samo dvije pozicije. Adrion Pajaziti je osmica koja često mora igrati šesticu. Za njega to nije ni blizu idealno, ali Hajduk tako može igrati u utakmicama gdje je dominantan. Ako igraš na Rujevici i najbolji igrač lige Fruk operira u međuprostoru, zaista je nebitno koliko je kilometara u zadnja dva tjedna preletio Niko Sigur da bi igrao za Kanadu jer je on logičan i nužan odabir u ovim okolnostima.

Michele Šego je radom zaslužio startati ovu utakmicu, ali je ona za njega bila jako pogrešna jer su njegove snage bile skrivene. Hajduk nije radio ili nije uspijevao raditi nikakav pritisak na zadnju liniju Rijeke, ali kako će uopće? Rijeka je Hajduku rado dala posjed od 69%, a nikakav build up joj nije trebao kad je opasnosti stvarala iz grešaka obrane Hajduka ili iz duge lopte.

Kontekst utakmice je puno više odgovarao Marku Livaji. Garcia je ili loše prepoznao kontekst ili loše ocijenio koja mu je figura potrebna za kontekst. U svakom slučaju je pogriješio. Ne može se u toj priči ignorirati da očito postoji nekakav sukob ili nezadovoljstvo između Livaje i Garcije, s obzirom na događanja na utakmici i pressici, ali to je posebna tema.

Igrača nije bilo nigdje

Poraz od 5:0 zaista ne ide skroz na dušu Garciji i ne može poništiti ono što je do sada bilo dobro, ali ne treba ni ignorirati da je jučer napravio jako puno loših stvari. Dugoročno može biti zabrinjavajuće da se neke ponavljaju u sličnim uvjetima i da momčad jako loše reagira kada je u zaostatku, ali benefiti i rezultati njegovog rada zasad daleko nadmašuju ono loše.

Koliko god poraz bio Garcijin, pet komada u mreži su primili igrači. Uz sve loše u postavci igre i iznimno inspiriranog protivnika, neke reakcije su bile bizarne. Od dizanja ruku Filipa Krovinovića kod četvrtog gola, gdje ni sam vjerojatno ne zna što je radio, do činjenice da kod svih golova koje su primili dopuštaju protivniku svo vrijeme svijeta i prostor za realizaciju.

Rijeka je bila efikasna, ali uvjeti za tu efikasnost su poklonjeni od igrača Hajduka. Nije ih bilo nigdje. Naravno da Hajduk mora izbjeći depresiju i podignuti se, ali ovakav poraz se ne može samo tako zabilježiti i krenuti dalje. Ne treba uzrokovati nikakve drame ni potrese niti uništiti sve što se do sad radilo, ali se itekako ima što analizirati makar to nakon 5:0 radili samo idioti.

Za Hajduk slijedi Varaždin na Poljudu, drugačija utakmica, ali nakon toga Bijeli idu na Maksimir gdje bi trebali pokazati da su neke lekcije iz ove utakmice naučene iako je svima puna kapa priča o lekcijama. Izgubiti se uvijek može, ali ne smije se ispasti smiješan. Hajduk je na Rujevici bio smiješan.