HAJDUK je drugi vikend zaredom oduševio svoje navijače i upisao uvjerljivu pobjedu 1:3 na gostovanju kod Gorice u sklopu 11. kola SuperSport HNL-a. Bijeli su svoj dio posla odradili na najbolji mogući način i sad mirno čekaju ponedjeljak da vide hoće li nakon ovog kola ostati sami na vrhu lige ili će im se eventualnom pobjedom protiv Vukovara opet priključiti Dinamo.

Splićani su upisali petu pobjedu zaredom u prvenstvu i kupu što su zadnji put uspjeli u studenom 2023. godine kada je Mislav Karoglan imao sedam pobjeda u nizu nakon odlaska Ivana Leke s klupe. U istom tom razdoblju se zadnji put dogodilo da je Hajduk uspio povezati tri SHNL gostujuće pobjede i četiri gostujuće pobjede u svim natjecanjima. Ovakvi nizovi nisu uobičajeni za Bijele, a kada se tome doda način igre u zadnje dvije utakmice, jasno je zašto se oko Hajduka pojavio novi val optimizma.

Treba puhati na hladno, ali Hajduk izgleda ozbiljno

S Bijelima uvijek treba biti oprezan i ne podcijeniti dokazanu sposobnost samouništenja u najgorem trenutku. Stožerni igrači ove momčadi su posljednjih sezona sudjelovali u razdobljima koja su bila slična trenutnom stanju, ali su navijačima priuštili još više nevjerojatnih raspada nakon toga. Zato se navijaču teško opustiti i uživati u trenutku iako nikakvih razloga za brigu po prikazanom nema.

Prošle sezone je Hajduk u ovom trenutku imao dva boda više nego sad, dva primljena gola manje, isti broj zabijenih golova, niti jedan poraz i šest bodova prednosti ispred drugoplasirane Rijeke. Prošle sezone je u ovom trenutku bio u nizu od osam pobjeda i jednog remija.

Sve to govori da se ne treba zanositi trenutnom formom jer je ona sigurno prolazna, ali isto tako se smije reći da Hajduk u ovom trenutku izgleda vrlo ozbiljno kako nije niti u jednom trenutku prošle sezone. Minimalna razina igre izgleda daleko bolje od minimalne razine pod Gennarom Gattusom.

Rijetko se to može reći za Bijele, ali protiv Gorice su izdominirali utakmicu od početka do (skoro) kraja i efektivno pomeli suparnika s terena. Demonstrirali su moć lakoće pobjeđivanja utakmica dva tjedna zaredom. U momčadi se ne može izdvojiti loš pojedinac, ekipa izgleda kao da uživa biti na terenu i Gonzalo Garcia očito kormilari s momčadi znajući gdje želi doći i kako tamo doći.

Gdje je bio Michele Šego prije tri mjeseca?

U posljednje dvije utakmice istaknuli su se brojni pojedinci u momčadi i svaka pojedina uloga igrača se nameće kao dobra tema za raspravu i analizu, ali nitko nije doživio preporod kao Michele Šego. Pomalo nevjerojatno zvuči da od jučer predvodi ligu u broju golova i asistencija sa ukupno sedam na kontu (pet golova i dvije asistencije).

Dopustit ćete autoru ovog teksta da se prisjeti napisanog nakon prve utakmice sezone protiv Zire: "S druge strane, Michele Šego bi se trebao dobro zapitati u čemu je problem. Došao je s velikim očekivanjima u zimskom prijelaznom roku, a s vremenom je Gattuso gubio povjerenje i sada ga je Skoko izgurao iz sastava na prvoj europskoj utakmici.

Od dolaska u klub nije zabio gol, a s 24 godine više nije klinac kojeg se čeka. Od njega se očekuje da radi razliku. Gattuso mu nije pomogao svojim idejama i zadacima, ali to je sada prošlost. Ili je ili nije taj." Tri mjeseca kasnije, ovaj upis se čini kao da je nastao u nekom drugom svemiru, a to je tada bila potpuna realnost situacije.

Šego je čvrsto zgrabio priliku i zadao slatke brige treneru

Nije nikakva tajna da se Šego mučio od kad je prošle zime vraćen u klub. Sve ono dobro što je pokazivao u dresu Varaždina u Hajduku se nije vidjelo. Nije bilo moći u situacijama jedan na jedan, nije uzimao udarce koji su se nudili i jednostavno je izgledao kao igrač bez trunke samopouzdanja. Sam početak sezone je bio jednako težak i činilo se da priča ide prema već viđenom scenariju kad Hajduk vraća bivše igrače koji ne mogu ponoviti razinu igre iz "manjeg" kluba.

Međutim, malo po malo, Šego je počeo isporučivati brojke. Tijekom kolovoza je u četiri SHNL utakmice zabio dva gola i upisao dvije asistencije, ali dojam se ipak nije bitnije popravio. Nekako se činilo kao da su te brojke posljedica slučajnosti, a ne sistemske igre koja mu odgovara i u kojoj je on dobar. Dolaskom Ante Rebića polako je počeo padati u drugi plan, ali onda se dogodila ozljeda Marka Livaje koja je Garciju natjerala na kemijanje u ofenzivnom dijelu momčadi.

Šego je u posljednje dvije utakmice dobio poziciju devetke i to se pokazalo kao pun pogodak. Čak ako maknemo sa strane sve brojke i analize, ovaj Šego je govorom tijela, agresivnošću i sportskom drskošću neki potpuno drugi igrač. Garcia ga je otključao, dobio u njemu neočekivanu opciju i vrlo slatke brige oko izbora sastava za iduće utakmice. Šego je dobio šansu i čvrsto je zgrabio.

Šego je Hajduku donio moć koju nije imao

Garcia je od Šege na poziciji devetke dobio baš sve što mu je bilo potrebno da bi Hajduk mogao igrati na način kao u zadnje dvije utakmice. Nije uopće zanemarivo da su Istra i Gorica dvije vrlo različite momčadi po načinu igre, a Hajduk je uspio bez problema dobiti obje utakmice i pritom izgledati isto. To je moć, a Šego je krucijalan dio toga.

Prije svega, Šego je bio efikasan. U dvije utakmice je uputio šest udaraca (prije toga 12 u osam utakmica) koji su svi bili racionalni i upućeni iz kaznenog prostora. Od toga ih je četiri završilo u okviru gola, a zabio je tri puta. Sve tri velike prilike koje je imao je zabio. Potrošnja lopti mu je zapravo bila minimalna uz maksimalan učinak, a od napadača se nema što tražiti više od toga.

Međutim, najveća promjena koju je Hajduk doživio sa Šegom u špici je efikasnost presinga. Količina trke i obvezne igre koju je Šego demonstrirao je bila pomalo šokantna. U obje utakmice je istrčao preko 11 kilometara, a veliki dio u punom šprintu. Nemoguće je dosadan za obrambenu liniju protivnika, a zanimljivo je vidjeti kako on, Rebić i Almena reagiraju kad se pojavi okidač za presing.

Hajduk se protiv Gorice postavio u visokom bloku kada su domaćini otvarali od vratara. Uloga prednje trojke je bila zatvoriti sve linije dodavanja prema veznjacima i time natjerati obranu Gorice na dugu loptu ili igru po bočnim pozicijama gdje je Hajduk jučer napravio najveću razliku.

Presing Hajduka bi se aktivirao tek u trenutku kada bi se veznjak Gorice spustio do stopera što je pomalo nelogično, ali Šegina moć u pokrivanju prostora je omogućila da takav način bude jako efikasan. Hajduk je utakmicu dobio kroz prekide, ali najveće opasnosti je opet stvarao nakon oduzete lopte. Sam Šego ih je osvojio tri u polovici protivnika, isto kao u Puli.

Zanimljivo je vidjeti njegove brojke dodira s loptom. Protiv Istre ih je bilo 25, a protiv Gorice 28. To su male brojke u odnosu na ono što devetka u Hajduku inače radi zadnjih par sezona, ali Šego je svoje vrijeme na lopti koristio maksimalno efikasno. Uz golove koje je zabio, uputio je i tri ključna dodavanja.

Te brojke pokazuju da u ekipi nije nikakvo strano tijelo nego prirodni dodatak, a uz sve to je Hajduk od njega dobio ono što traži već sezonama - napadanje dubine. Šego je spreman odraditi šprint u prazno očekujući da će mu lopta doći svaki deseti put. S takvim pristupom, zaslužio je sve dobro što mu se sada događa i zaslužio je startati ponovno. Ne zato što je to nagrada za rad "dobrog dečka" nego zato što Hajduk s njim izgleda bolje, brže i agresivnije, a momčad i rezultat su iznad svega. Garcia ima stvarno slatke brige.