Tekst: Marko Petrak
Foto: Cropix

DINAMO i Hajduk na Maksimiru su odigrali 0:0, a Modrima je taj bod donio i matematičku potvrdu naslova prvaka. No, umjesto praznika nogometa koji smo trebali vidjeti, gledali smo jedan od najgorih derbija u posljednjih petnaest godina. 90 minuta antinogometa, začinjenog neredima na sjevernoj tribini koji su kulminirali devastiranjem stadiona podsjetili su nas na hrvatsku nogometnu stvarnost (iz ovog izuzimamo reprezentativni dio).

> Neredi na Maksimiru: Svaguša zaradio šamarčinu, Boysi bakljama i stolicama na policiju

> Jurčić odahnuo: Sretni smo što je napokon gotovo

Inter iz Milana, Bayer Leverkusen, Espanol, Koeln, Sunderland, Napoli, Parma, Bordeaux i Manisaspor navodno su na Maksimiru imali svoje skaute. Ti su se ljudi u svoje klubove vratili praznih bilježnica jer apsolutno ništa vrijedno pažnje nisu mogli večeras vidjeti.

Dinamo je praktički samo jednom uspio organizirati smislenu akciju, a Hajduk prema Butini nije u uputio niti jedan udarac u okvir gola. Suma sumarum, jedno veliko ništa.

Poklepovićev bunker i Jurčićeve "tri" špice

Jurčić je derbi krenuo s tri špice, dok je Poklepović faktički na travnjak poslao momčad bez pravog napadača. I Čop i Vukušić i Ahmad Sharbini ostali su na klupi.

Cijelo prvo poluvrijeme moglo se svesti na nekoliko riječi. Niti Dinamo, niti Hajduk nisu uspjeli organizirati niti jednu smislenu akciju. Modri su imali prividnu inicijativu i kontrolu igre, što je bilo i očekivano s obzirom na Poklepovićev sastav, no prema Subašiću nisu uputili niti jedan pravi udarac. Ibanez i Sammir su (23'. 26') mlako pucali iz slobodnih udaraca i to je bilo otprilike to.

Nitko nije bio iznenađen kada su se, nakon što je sudac pokazao kraj prvog dijela, na Maksimiru stropoštale salve zvižduka upućene igračima obje momčadi.

Neredi na poluvremenu

Kad već nismo vidjeli akciju na travnjaku od onih od kojih se to očekivalo, uzbudljivo je bilo na tribinama. Iziritirani Bad Blue Boysi očajnim poluvremenom svojih "ljubimaca" bacili su najprije nekoliko baklji s istoka, a zatim se nervoza prebacila na sjever. Krenulo je s bakljadom, pa sa čupanjem i paljenjem stolica, a zatim vrlo brzo i s potpunim demoliranjem tribine. Sigurno je ovaj prizor impresionirao silne skaute koji su navodno pohodili Maksimir. Specijalci su imali pune ruke posla, a dok se situacija nije primirila, momčadi su u tunelu strpljivo čekale zbog čega je i kasnio drugi dio.

Malo manje tragičan drugi dio

Poklepović je u drugi dio odlučio krenuti ipak malo ofenzivnije. Umjesto potrošenih i već otprije ozlijeđenih Andrića i Skoke, uveo je Vukušića i Jozinovića. U 47. minuti napokon smo vidjeli prvu smislenu akciju na utakmici. Badelj je probio lijevu stranu Hajdukove obrane i savršeno, filigranskim centaršutom uposlio Mandžukića koji puca mlako i nedovoljno precizno da bi ozbiljnije ugrozio Subašića.

I baš kad smo mislili da ćemo gledati sadržajniji i bolji nogomet, opet smo bili osuđeni na mučenje lopte zbog kojeg smo poželjeli da sve to samo što prije završi. Na prvu sljedeću priliku trebali smo čekati sve do 76. minute. Opet je probijena Hajdukova strana (ovaj put desna), a Etto je fino nabacio u srce "bilog" šesnaesterca. Dodo u padu puca visoko preko gola.

Do kraja utakmice nije bilo prilika, a kada je sudac pokazao kraj, Modri su s gorkim okusom u ustima, odlučili "proslaviti" peti uzastopni naslov prvaka Hrvatske. Veliko slavlje je očekivano izostalo. Bilo bi previše degutantno...