Tekst: Zvonko Alač
Foto: Ronald Goršić (Cropix)

BILI spašavaju sezonu u Kupu, ali su u tri međusobna susreta s Dinamom u 2009./10. dva puta pobijedili i jednom igrali neodlučeno, što samo još jednom pokazuje istinitost jednog od najcitiranijih nogometnih postulata - kako se prvenstvo dobiva (i gubi) na malim utakmicama.

Zadnji susreti velikih rivala bili su, naravno, u polufinalu Kupa i ponudili su mizernu igru s obje strane, a sada jedina nada da ćemo gledati nešto kvalitetniji nogomet leži u tome što će Hajduk na teren poslati ako ne kombiniranu, onda momčad mislima usmjerenu na uzvratnu utakmicu finala Kupa u Šibeniku sljedeće srijede.

Iako će Dinamov trener na pitanje zašto mu momčad prolazi loše u dvobojima s najvećim rivalom demonstrativno odšutjeti, činjenica je kako su u tri susreta za koje, kako bi rekao Jurčić, "igrači žive", prikazali mizernu igru i postigli jedan jedini gol, a taj je bio još u listopadu prošle godine u prvenstvenom susretu na Poljudu (2:1 za Hajduk) i postigao ga je na Maksimiru već zaboravljeni Ilija Sivonjić, koji inače nije pokazivao takvu preciznost pa je vraćen u Zaprešić.

Napadači koji su ostali na Maksimiru, pa i oni koji su došli u zimskom prijelaznom roku (Dodo, Primorac), također nisu do sada osjetili kako je to zatresti Subašićevu mrežu jer u dvije recentne utakmice polufinala Kupa na Maksimiru je 24. ožujka bilo 0:0, a dva tjedna potom na Poljudu Hajduk je pobijedio 1:0.

Nikako se ne može reći da je Hajduk u te dvije utakmice pokazao išta posebno, štoviše, Špacina "pirija" koja se više ili još više skupi ovisno o broju defenzivnih veznjaka kojim prekrca momčadi, nikako nije prototip totalnog nogometa, protočnost igre im je stran pojam i da nema Ibričića, pitao bi se ovaj Hajduk hoće li se dogodine HNL igrati sa 10, 12, 14 ili 20 klubova.

Pa čak i takav Hajduk nosi Dinamo "u zubima", ali to mu radi i Cibalija, tako da mogu na Maksimiru naštampati tko zna koliko novih prigodnih šampionskih majica, a Mamić naručiti sve ciganske orkestre zapadno od Šutke, pokušati snubiti ljude kobasicama, pivom i humanitarnim akcijama, ali naš savjet je da sutra u svakom slučaju izbjegnete Maksimir.

Prekrasnu park-šumu poželjno je zaobići u rano poslijepodne kako ne biste svjedočili mučnim borbama za tanjur graha, a u večernjim satima će se preko ceste preplaćeni nogometaši neznatno manje mučiti dok će se organizatori usiljene proslave truditi pokazati tko zna koju titulu po redu kao veliko postignuće iako je jasno da ovakav Dinamo ne može proći ni treće pretkolo, a njegov najveći rival najvećim uspjehom smatra drugo mjesto i finale Kupa protiv kluba koji mu je 40 godina bio filijala.