Najbrža Hrvatica: Treniram po hladnoći, u balonu koji prokišnjava
Foto: Hina
ŠTO SE to događa na Hanžeku, gdje na kraju atletske sezone natjecatelji tradicionalno postižu svoje najbolje rezultate? Pitali smo to sinoć Andreu Ivančević, najbržu Hrvaticu i hrvatsku rekorderku na 100 metara prepone. Ona je, doduše, ostala stotinku kratka od svog i nacionalnog rekorda, ali drugo mjesto s istrčanih 12:88 u jakoj konkurenciji plasman je koji izuzetno godi.
32-godišnja Zagrepčanka iz Rija se vratila utučena, očekivala je povijesno hrvatsko trkačko finale na Olimpijskim igrama, ali bila je šest stotinki slabija od svog najboljeg rezultata. Uoči Hanžeka spremno je najavila da ide na novi rekord.
"Drugo mjesto u ovakvoj konkurenciji velika je stvar", kazala nam je nakon trke u kojoj je slavila olimpijska pobjednica iz Pekinga i srebrna iz Londona, Amerikanka Dawn Harper Nelson, s vremenom 12:71.
"Napravila sam neke greškice koje su me koštale rekorda. Nakon što sam odlično startala i odradila prvih pet prepona počela sam gubiti ritam među njima. No, zadovoljna sam plasmanom. Rezultatom malo manje"
Andrea je odlučna u namjeri da popravi povijesni doseg iz mađarskog Szekesfehervara, kada je istrčala 12.87, najbolji hrvatski rezultat svih vremena na 100 metara s preponama. Atletici se vratila u 30 godini, nakon tri godine stanke. Rješavala je fakultet, a godinu dana pojeo je oporavak od operacije. I vratila se sa stilom, rušila je najprije nacionalni rekord na 60 metara s preponama i vratila Hrvatsku u finale trkačkih disciplina na Dvoranskom europskom prvenstvu prvi put nakon Brana Zorka 2002. godine.
Osim rekorda, Ivančević s 32 godine najavljuje i europsku medalju na dvoranskom atletskom prvenstvu u Beogradu. 1994. godine Zorko je bio brončani na 1500 metara na EP-u u Helsinkiju, a Hrvatska je novu trkačku medalju čekala više od 20 godina, kada je Marija Vrajić lani u Nizozemskoj bila treća na svijetu u ultramaratonu na 100 kilometara. Andrea vjeruje da na iduću medalju nećemo toliko čekati.
"Ciljevi za iduću godinu su medalja na EP-u i finale na SP-u. U finalu je, kao što znate, sve moguće"
Sve je moguće kada je u pitanju hrvatska atletika. Hanžek su jučer nosile dvije naše olimpijske pobjednice, Kolak i Perković. Da nema ozljede, bila bi tu i Blanka, brončana iz Rija, koja se upravo na Hanžeku približila centimetar do svjetskog rekorda i skočila preko 2.08 m.
"Hrvatska nikada nije imala jaču reprezentaciju. Mogu samo reći da mu je čast biti dio te priče", govori Ivančević.
Unatoč lošem sustavu i amaterskim uvjetima, Hrvatska je u Riju bila druga najbolja atletska nacija Europe iza Velike Britanije. Predsjednik atletskog saveza Ivan Veštić jasno nam je kazao da je uz postojeću raspodjelu državnih sredstava kvaliteta postala problem za Hrvatsku.
"Ovdje na Hanžeku je sjajna atmosfera, publika može uistinu puno pomoći za dobar rezultat. No, nemamo uvjete za trening. Godinama upozoravamo da nam nedostaje kružna dvorana.. Doslovno nemamo gdje trenirati. Ja se pripremam u Balonu na Prisavlju, ali to nisu uvjeti za rad. Zimi je hladno, puše i prokišnjava, a temperatura za treniranje sprinta mora biti minimalno 25 stupnjeva", podsjeća Andrea.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati