MARKO PERKOVIĆ (22) prošlog je vikenda osvojio srebrnu medalju u teškoj kategoriji na U-23 Europskom prvenstvu u boksu koje se održavalo u Budimpešti. Debitirao je u hrvatskoj boksačkoj reprezentaciji i odmah osvojio odličje. U četvrtfinalu je jednoglasnom odlukom sudaca pobijedio prvaka Turske Turana Sahina Veysela i osigurao medalju.

U polufinalu je pobijedio azerbajdžanskog predstavnika Sabuhija Alizadu, također odlukom sudaca, da bi u finalu izgubio od Engleza Damara Kristopha Thomasa tehničkim nokautom u drugoj rundi. Povodom osvajanja medalje dao je intervju za Index.

Perkoviću je istoimeni pjevač krsni kum, pa nam je otkrio kako je došlo do toga. Sumirao je dojmove s prvenstva, pričao o tome kako je to trenirati s Mirkom Filipovićem i pričao nam je o njegovoj karijeri i počecima u Bulincu, selu nedaleko Bjelovara.

Kakav je osjećaj biti srebrni na Europskom prvenstvu?

Osjećaj je poseban, sve sam više svjestan da sam drugi. Kad je meč završio, nisam bio svjestan, ali, kako dani prolaze, sve više sam svjestan da sam drugi u Europi i da to ima neku važnost. Godinu dana se bavim samo stand-upom, inače mi je baza MMA, ali u zadnje vrijeme se bavim samo boksom. Četiri mjeseca sam radio ovo i došao je rezultat.

Opišite nam svoj put na EP-u.

Ždrijeb me spojio s Turčinom u četvrtfinalu, s njim sam boksao za medalju i taj meč je bio najgori, bio je veliki pritisak na meni. Kad sam ga pobijedio, onda je bilo lakše boksati. Nakon toga sam pobijedio Azerbajdžanca u polufinalu, bolje sam odboksao taj meč. Ušao sam u finale, Englez je bio bolji i iskusniji boksač, zasluženo me dobio i osvojio zlato.

Slažete li se s odbrojavanjima suca u finalnom meču? Imali smo dojam kao da je prelako počeo brojati svaki put nakon serije udaraca.

Slažem se jer je ovo amaterski boks. Da je bila riječ o MMA-u, to nikako ne bi bilo prekidanje meča, ali je ovo amaterski boks, sudac odmah broji i nemam se što žaliti.

Tko je sve bio u Vašem timu?

Glavni treneri su Bruno Škudar i FNC-ov prvak Matej Batinić. Tu su još Marko Batinić, Marko "Zelg" Cetina i Cro Cop.

Thompson je Vaš krsni kum. Kako je došlo do toga?

Krstio sam se malo kasnije nego inače, s pet, šest godina. Mama je rekla da ću se zvati Marko ako budem muško dijete i da će mi Thompson biti kum. Povezali smo se s Thompsonom preko časne sestre u Zagrebu i on je pristao biti kum.

Poslao Vam je poruku podrške prije finala.

Da, da, javio mi se, poslao mi je poruku i to mi puno znači. Imam kontakt s njim preko njegovog menadžera.

Trenirate kod Cro Copa. Kakav je osjećaj trenirati kod takve borilačke legende?

Čovjek je živa legenda, svaki dan nas nauči nešto novo i ispravlja nas, tako da svaki dan imamo nešto za naučiti od njega. Velika mi je čast trenirati s njim.

Je li Vam ikad dao neki savjet koji Vam je ostao u sjećanju?

Rekao mi je da nikad ne bacim "dvije bombe" (dva jaka udarca, op.a.), već fintu, pa bombu. 

Spomenuli ste da Vam je bazni sport MMA. Imate jednu profesionalnu borbu, borili ste se na Golden Fight 1 priredbi 2022. godine i pobijedili "Croatian Zombieja", Kristiana Siničića, tehničkim nokautom u trećoj rundi.

To mi je bio prvi meč u profesionalnim vodama u MMA-u, imao sam 19 godina, nisam imao previše iskustva. Malo sam lošije odradio taj meč, ali sam pobijedio. Nakon toga sam se nastavio boriti u amaterskom MMA-u, tamo sam stekao dosta iskustva.

Možemo li Vas uskoro očekivati u MMA kavezu, konkretnije, u FNC-u?

Moram još sve vidjeti i dogovoriti sa svojim timom, fokus mi je na MMA-u i mogu reći da me možete uskoro očekivati u FNC-u. Još uvijek imam u planu boriti se u amaterskom MMA-u, ali znat ćete kad ću ići u profi vode.

Odrasli ste u Bulincu, mjestu nedaleko Bjelovara. Kako su izgledali Vaši borilački početci?

Trenirao sam kod kuće, na tavanu, tako je bilo sve dok nisam otišao u Zagreb.

Kakva je borilačka scena u Bjelovaru?

Sigurno ima ljudi koji su talentirani, ali tamo nema klub u kojem bi se dečki mogli profilirati. Ima puno kandidata, ali zasad nemaju gdje to pokazati.

Kojim ste se poslovima sve bavili i što radite uz sport?

Svakakve poslove, kad bih sad krenuo nabrajati... Radio sam na baušteli, konobario sam, dostavljao sam, bio izbacivač, a danas sam zaposlen u Bilić-Eriću. Ovim putem im zahvaljujem, uvijek mi izlaze ususret kad imam mečeve.