Foto: Blanco

MARKO se, naravno, nije javio. Ni tu noć, ni sljedeći dan. Svašta mi je prolazilo kroz glavu, da odem kod njega, da ga čekam pred ulazom, da mu kucam na vrata… Eva i Vedran su me odgovarali od potpunog poniženja. Oko 14 sati sam mu poslala još jednu poruku, jednostavno nisam mogla izdržati. "Molim te, daj mi samo 5 minuta. Samo to." Znam, totalna sam jadnica, ali morala sam dobiti tih 5 minuta s njim. Nisam ga htjela izgubiti i to mi je sad bilo kristalno jasno. "Ne kužim Petra, šta se odjednom dogodilo? Do jučer ti je bio smiješan, zabavan i sve to, ali nikako za vezu. Još jučer si htjela ujutro s njim,a popodne s Lukom M. Neću komentirat koliko je to glupo i koliko nije u tvom stilu, ali ne kužim. Sad tu cmoljiš kao da si izgubila ljubav svog života. Čini mi se kao da sam prespavala par mjeseci tvog ljubavnog života." Eva je bila u pravu. Mrzila sam Vedrana jer me nagovorio da izlazim s obojicom, a znala sam da sam sama kriva.

"Nemam pojma. Kad me doveo na upoznavanje sa svojim prijateljima i kad sam ga vidjela u njegovom okruženju, nešto me strefilo. Ne znam kako da to objasnim. Skužila sam da mi je stalo do njega puno više nego sam bila svjesna. I skužila sam da je super lik i da ga želim kraj sebe. A jebenom Luki M. se baš tada morao ugasiti mobitel." Eva je samo kolutala očima. Vedran je šutio. Vjerojatno od grižnje savjesti, haha. A ja sam bila očajna. "Šta da radim? Hajde, recite mi šta da radim? Ne mogu ga pustiti, a on se ne javlja.", cmoljila sam tražeći od njih čarobno rješenje. "Pusti ga malo, daj mu vremena. Nek  provari situaciju. Javit će ti se, sigurno. Ako ništa drugo, u ponedjeljak ćete se vidjeti na poslu. Ionako ne možete pobjeći jedno od drugog. Ali nemoj sada ništa silovati.". Evin prijedlog je, kao i uvijek, bio pametan i racionalan. Ali, tko će izdržati do ponedjeljka?!  Onda sam se, po prvi put, obratila Vedranu kao da je na optuženičkoj klupi (jebiga, netko uvijek mora biti dežurni krivac!): "A ti? Šta ti kažeš! I zašto samo šutiš?".

"Šutim jer znam da sam ja kriv. I jasno mi je da ovaj put moram biti ja taj. Ali da sam znao što osjećaš prema tipu, nikad ti to ne bi sugerirao . Ne kužim te Petra, uopće. Znam da si prošla svašta u zadnjih par mjeseci. I znam da se još uvijek tražiš. Ali jebem ti sve, trebala si skužit da ti je lik toliko napet! Sad ga pusti, Eva je u pravu. Pusti ga malo i kad ti da i najmanji mig, kreni u napad. Svim snagama.", objasnio je Vedran i krenuo u kuhinju kuhati ručak.

A onda je zazvonio mobitel. Marko! Sjedila sam u fotelji i gledala u Evu kao da će mi ona to potvrditi. "Jebote, ajde, javi se. Pogledaj tko uopće zove.", viknula je gurajući me iz fotelje. Luka M. Sranje. Koji k sad on hoće? Samo sam smanjila ton, da ga više ne slušam. Nisam bila raspoložena za razgovor s njim. "Jel on?", doletio je Vedran iz kuhinje. "Nije. Samo Luka M.", rekla sam razočarano. Pa su mi suze opet krenule. Ubit će me ta moja glava jednog dana, ali stvarno. Toliko nade sam polagala u to jebeno zvono. A da sam na zaslonu mobitela prije par godina vidjela ime Luke M., skakala bi od sreće. A sad mi tako ide na živce.

Iako je vidio da opet plačem, Vedran je morao reći što misli: "Popizdit ćeš sad, ali ja mislim da trebaš porazgovarati i s Lukom M. Nije fer da mu se ne javljaš. Mislim, ok se ponio svaki put od kada je tu. I on je računao da idete jučer vani, da imate date. Nikad se nije ponio neozbiljno prema tebi, dao ti je do znanja da želi ponovo biti s tobom. Ti si ta koja se predomislila u zadnji tren. Sorry, ali nije on kriv. Mislim da zaslužuje objašnjenje. Ok, možda ne baš ovog trena, ali zaslužuje." Mrzim  više što stalno ko papiga ponavljam kako su svi oko mene u pravu. Ali jednostavno, umorna sam od toga da stalno trebam biti ispravna, razgovarati sa svima, objašnjavati se... Sad samo želim biti u svojoj kući, sa svojim prijateljima koji me ne gnjave i jedina osoba koju želim vidjeti osim njih je Marko. A kad se Marko javi, onda ću rješavati sve ostale repove. Mislim da je to ok. A ako i nije, žao mi je, ali tako će biti.

Ako ništa drugo, kad ti je teško, shvatiš koliko su ti dobri prijatelji. Vedran je kuhao šalšu i cijela je kuća mirisala. Po prvi put taj dan, osjetila sam glad. I navalila na tjesteninu kao da ne postoji sutra. Vedran i Eva su ostali kod mene cijelu subotu. I nedjelju. Marko se nije javio. Nisam ni ja. Inače mrzim ponedjeljak kao i sav normalan svijet. Ovaj nisam mogla dočekati. Bilo kako bilo, barem ću ga vidjeti.

Prethodne kolumne Petre L. pogledajte ovdje.