Psihologinja: Posao roditelja nije usrećiti dijete, već ga ojačati

KADA je dijete tužno, ljuto ili frustrirano, većina roditelja instinktivno želi odmah intervenirati i pokušati ga oraspoložiti. No, to može biti pogrešan pristup, upozorava klinička psihologinja Becky Kennedy, piše CNBC.
Stalnim pokušajima da uklonite svaku neugodnu emociju, zapravo otežavate djetetu razvoj otpornosti. Ono tako postaje manje spremno nositi se s izazovima koji će tek doći, objašnjava Kennedy, psihologinja školovana na Sveučilištu Columbia i majka troje djece.
Umjesto da budete "superheroj" koji rješava sve probleme, vaša je uloga pružiti podršku, ohrabriti i biti uz dijete dok samo prolazi kroz teške trenutke.
"Zadatak roditelja nije da usreći svoje dijete niti da mu ukloni svaku prepreku s puta", ističe Kennedy, autorica popularnog podcasta o roditeljstvu Good Inside. "Naš je zadatak vidjeti u djetetu sposobnosti koje ono samo u tom trenutku ne vidi."
Učenje kroz frustraciju
Djeca uče i napreduju upravo kroz pogreške, neuspjehe i trenutke kada ne dobiju ono što žele. Ako im stalno pokušavate popraviti raspoloženje, uskraćujete im priliku da nauče kako se nositi s čitavim rasponom emocija.
"Učenje je neuredno. Uključuje pogreške, rečenice poput 'Ne mogu to' ili 'Ovo mi ne ide'. Ako se previše uplićemo, oduzimamo im priliku da sami otkriju koliko su zapravo sposobni", kaže Kennedy.
Primjer iz prakse - domaća zadaća
Kad se dijete muči s matematičkim zadatkom, dopustite mu da samo pronađe rješenje. Možda će plakati, ljutiti se ili vas moliti da to učinite umjesto njega. Kennedy savjetuje odgovor koji zvuči otprilike ovako:
"U pravu si, ovaj zadatak je težak. I teško je upravo zato što je težak. Mogu biti uz tebe, provjeriti tvoj rad i zajedno udahnuti, ali neću ga riješiti umjesto tebe jer znam da možeš sam(a). Vjerujem u tebe. Prebrodit ćemo ovo zajedno."
Ovakav pristup potvrđuje djetetove osjećaje, ali ga istovremeno uči kako da se samostalno nosi s problemima i vjeruje u vlastite sposobnosti.
Dugoročna korist
Prema razvojnoj psihologinji Alizi Pressman, upravo ta unutarnja uvjerenost u vlastite sposobnosti ključna je za uspjeh i emocionalnu stabilnost u odrasloj dobi. Kada djeca shvate da neuspjesi nisu dokaz trajnih ograničenja, nego prilika za napredak, lakše će se nositi s budućim izazovima.
Što očekivati kad promijenite pristup
Ako ste do sada često popuštali dječjim suzama ili bijesu, promjena pristupa neće uvijek biti jednostavna. No, Kennedy tvrdi da se rezultati vide brzo - dijete će postajati otpornije, a vi mirniji u suočavanju s njegovim frustracijama. S vremenom će ono sve manje tražiti vaše rješenje, a sve više vjerovati u svoje.
"Naše riječi postaju djetetove misli o samome sebi", zaključuje Kennedy. "Kad mu više puta kažete: 'Ovo je teško, ali ti možeš savladati teške stvari', doći će dan kada će to ponoviti samome sebi."

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati