Prekinite šutnju: Ključni savjeti za poticanje djece na izražavanje osjećaja

DJECI je često teško izraziti svoje osjećaje, što može stvoriti jaz u komunikaciji s roditeljima. No, stvaranjem okruženja punog poštovanja, razumijevanja i emocionalne sigurnosti, roditelji mogu premostiti tu prepreku. Ključ leži u otvorenom razgovoru, strpljenju i potvrđivanju dječjih osjećaja, a važno je i da roditelji sami budu primjer emocionalne otvorenosti, piše Times of India.
Zašto je važno imenovati osjećaje?
Istraživanje Sveučilišta Cambridge pod nazivom Regulacija emocija i roditeljstvo pokazalo je da roditelji koji redovito imenuju, potvrđuju i objašnjavaju osjećaje pomažu djeci u razvoju emocionalne svijesti, empatije i vještina samoregulacije.
Jednostavne izjave poput "U redu je osjećati ljutnju, razgovarajmo o tome što te tako tjera da se osjećaš tako" uče djecu da su njihove emocije važeće i da se njima može upravljati. Neuroznanstvene studije potvrđuju da imenovanje emocije, poput ljutnje ili povrijeđenosti, smanjuje aktivnost u amigdali, emocionalnom centru mozga, što pomaže djetetu da se smiri.
Iz The Times of India izdvojili su osam načina na koje roditelji mogu pomoći djeci da otvoreniji govore o svojim osjećajima.
Slušajte bez osuđivanja
Temelj otvorene komunikacije jest povjerenje. Ako želite da dijete podijeli svoje osjećaje, morate ga saslušati bez kritike. To znači da trebate biti potpuno prisutni, uspostaviti kontakt očima i izbjegavati prekide poput telefonskih poziva ili obavljanja kućanskih poslova.
Pazite na neverbalnu komunikaciju
Djeca su iznimno osjetljiva, stoga i najmanji znakovi poput podignute obrve ili uzdaha mogu djelovati kao osuda. Ostanite mirni i otvoreni dok razgovarate s djetetom, osobito o osjetljivim temama.
Budite i sami emocionalno otvoreni
Ako želite potaknuti emocionalnu otvorenost kod djeteta, morate krenuti od sebe. Podijelite vlastita iskustva rečenicama poput: "I ja sam se osjećao/osjećala nervozno prije svoje prezentacije kad sam bio/bila tvojih godina, ali sam duboko udahnuo/udahnula nekoliko puta i uspio/uspjela". Time pokazujete da je vaš dom siguran prostor za razgovor o strahovima i ranjivosti.
Potvrdite njihove osjećaje
Priznavanje dječjih osjećaja iznimno je važno. Jednostavne izjave poput "Tvoje je iskustvo važno", "To zvuči frustrirajuće, jesi li dobro?" ili "Tako sam sretan/sretna što te vidim uzbuđenog/uzbuđenu" daju dubinu vašim razgovorima. Potvrđivanje ne znači da se slažete s djetetom već da prepoznajete i poštujete njegove emocije.
Postavljajte otvorena pitanja
Izbjegavajte zatvorena pitanja koja razgovor svode na "da" ili "ne". Umjesto "Jesi li uzrujan/uzrujana?", pitajte "Što se dogodilo? Što ti je prolazilo kroz glavu?". To pomaže u izgradnji emocionalne pismenosti povezivanjem osjećaja s mislima i događajima.
Budite strpljivi
Naučite biti strpljivi i slušati djecu s mirnoćom. Ponekad je dovoljno reći: "Ovdje sam da slušam, ne da popravljam. Što bi želio/željela da znam?". Nemojte požurivati razgovor.
Povežite osjećaje s tjelesnim reakcijama
Pomozite djetetu da razumije kako se emocije odražavaju na tijelo. Možete ga pitati: "Kako se tvoje tijelo osjećalo kad se to dogodilo?" ili "Osjećaš li bilo kakvu nelagodu?". To im pomaže da budu svjesniji svojih reakcija.
Pomozite u rješavanju problema
Pokažite empatiju i ponudite pomoć. Pitanje "Kako ti mogu pomoći?" daje djetetu osjećaj sigurnosti i potiče ga na dublje razgovore. Kao roditelji, vi ste njihovo svjetlo vodilja, a okruženje koje stvarate gradi temelje vašeg odnosa.

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati