TINEJDŽERI su pod stresom i to nanosi priličnu štetu njihovom mentalnom zdravlju. Roditelji moraju poraditi na pritisku kojem izlažu svoju djecu, smatra Jennifer Breheny Wallace, novinarka koja je diplomirala na Harvardu.

"Koliko god se možda brinete kako je vaše dijete napisalo važan test ili je li zaslužilo mjesto u sportskom timu, riskirate pogoršati anksioznost svog tinejdžera postavljanjem pitanja čim uđu u kuću", rekla je Wallace za CNBC.

Da bi napisala knjigu Never Enough: When Achievement Pressure Becomes Toxic - and What We Can Do About It, Wallace je intervjuirala brojne psihologe i 6500 roditelja diljem SAD-a. Istraživanje za knjigu ju je nadahnulo da napravi veliku promjenu u svom roditeljskom stilu.

"Kada moja djeca dođu iz škole, umjesto da ih pitam kako su riješili test, što sam prije radila, sada ih pitam što su imali za ručak. Spominjem stvari koje nemaju veze s njihovim postignućima", pojasnila je.

Kako razgovarati sa svojom djecom o postignućima na zdrav, netoksičan način

Wallace kaže da je u razgovoru sa psiholozima doznala da roditelji mogu prenijeti vlastitu tjeskobu na svoju djecu kroz proces koji se zove emocionalna zaraza. Naučila je da pretjerana usredotočenost na postignuća djeteta također može poslati potencijalno štetnu poruku: njihova vrijednost ovisi o njihovoj izvedbi.

"Prevelik fokus na uspjeh djeteta koji uključuje pohvale za visoke ocjene, a ne za trud, primjer je kulture postignuća koja postaje toksična", poručuje novinarka te ističe da su anksiozna djeca koju je intervjuirala u većini slučajeva bila "djeca koja su osjećala da njihova vrijednost kao osobe ovisi o njihovom učinku u školi ili drugim aktivnostima".

Psihoterapeutkinja Tina Payne Bryson ističe da to ne znači da roditelji ne trebaju biti znatiželjni oko ocjena svog djeteta, ali trebaju izbjegavati to da se većina razgovora vrti oko takvih pitanja.

"S djecom potencijalno stresne razgovore ograničavam na jedan sat tjedno i to u dane vikenda", poručila je Wallace.