''POSTOJI jedno pravilo kojeg sam se pokušao pridržavati dok su mi djeca bila mala, a ono glasi: Ne čini umjesto djeteta ono što može napraviti samo.'' Riječi su to psihologa i profesora psihologije na fakultetu u Torontu dr. Jordana B. Petersona.

"Roditelji koji kažu da toliko vole svoje dijete da zbog toga rade sve za njega i ne dopuštaju mu da se muči zapravo ne mare za svoje dijete", ističe.

Kaže kako je puno bolje da prestanete činiti sve za dijete što je prije moguće.

''Isti princip vrijedi i u domovima za starije i nemoćne osobe. Ne činite ništa umjesto starijih što oni sami nisu u stanju obaviti jer im time uskraćujete neovisnost, snagu i osjećaj smisla. Isto je i u poslovnom svijetu - ako ste dobar šef ili voditelj, dat ćete drugima autonomiju da rade svoj posao, nećete raditi umjesto njih jer onda kolektiv gubi smisao", pojašnjava dr. Peterson.

Njegova misao vodilja je da djecu treba osnažiti jer će tada biti sposobna štititi sama sebe. 

"Dijete nikad neće naučiti ništa o životu ako sve radite za njega, a kada bude dovoljno staro da napusti roditeljsko gnijezdo, ne snalazi se u samostalnoj svakodnevici i vrluda. O bebi se treba bezuvjetno brinuti i to majka i radi, ali djeca i odrasli ljudi nisu bebe, a kada ih tako tretirate, uništavate njih i njihov rast i razvoj. Stvarate osobu koja će u budućnosti morati o nekome ovisiti, u protivnom će propasti", zaključuje o ovoj temi dr. Peterson.