U HRVATSKOJ graničim s hipohondrijom. Nisam baš onaj slučaj koji ‘ima’ sve bolesti koje netko spomene u tom trenutku, ali imam podebelu obiteljsku anamnezu, tako da imam sve moguće dozvole za redovne pohode na hrvatsko zdravstvo. Uz sve to sam i štreber, pa se držim onog ‘jednom godišnje kod zubara i ginekologa’, a kako sam i astmatičar, alergičar, i imam urođenu manu na bubregu (jesam fino rekla?), svakih mjesec dva obavljam ponešto. Malo na redovni ultrazvuk, malo na redovni pregled, malo obići urologa, malo pulmologa, a malo baciti oko na krvnu sliku. i, naravno, pred svako ljeto ‘možda imam problema sa štitnjačom jer ne mršavim sama od sebe’. Ne moram ni spominjati da sam kod doktorice često bila kao u kavani! ‘Dobar dan, dobar dan, može meni standardno? Hvala, doviđenja!’ Uza sve te boljke koje nisu prave bolesti, a opet su dovoljne da te iritiraju, ni imunitet mi nije bajan pa tako volim par puta godišnje pokupiti anginu, imati neidentificiranu upalu uha/oka/nečeg trećeg. I moram priznati da, za razliku od toliko toga, nikada nisam imala prigovor na to kako funkcionira hrvatsko zdravstvo. Znam mnoge koji su imali probleme, ali ja uistinu nisam.

 

Lažem, jesam jednom kad sam zaboravila otići na biro, a doktorica mi nije htjela napisati lažnu ispričnicu. Naravno da mi je bila kriva i doktorica i država i biro - samo ne ja koja sam elegantno prespavala ugovoreni sastanak.

 

Ali sada skrećem s teme. 

 

Sada sam u Njemačkoj. Kao pravi dobar već navedeni štreber, odjavila sam se sa svega mogućeg jer ne želim biti jedna od ‘onih’ koji bi malo plaćali porez Njemačkoj, a onda malo ljudima zauzimali termine i liječili se u Hrvatskoj besplatno - ali ne besplatno za hrvatske porezne obveznike. I moram vam reći da mi je od cijelog procesa napuštanja obitelji, prijatelja, posla, grada koji poznaješ, možda najteže pao upravo taj otpis hrvatskih liječnika. Da, ima ih svakakvih! Ali ja sam, recimo, imala sreće s nekim i nikako ne mogu uvjeriti samu sebe da ću im naći zamjenu ovdje.

 

A to je da ne pričam o tome kako sve svoje socijalne ne-vještine prikrivam čudnim smislom za humor, volim postaviti dvadeset i sedam pitanja po liječničkom posjetu u prosjeku (ljudi me tjeraju van, ja se ne dam jer imam još ‘samo ovo za pitati’), a i teško je zamijeniti odnos pun povjerenja koji imate s nekim tko vas nadzire i kontrolira godinama.

Ti bi na ultrazvuk grudi? Ma kako da ne, samo smo tebe čekali!

 

Ovdje, u Njemačkoj, sam sada neki čudan kontrast hrvatskom hipohondru. Sve kontakte s liječnicima ovdje sam imala zbog djeteta i sve je bilo besprijekorno i imamo stvarno odlična iskustva. Uopće ne razmišljam niti trenutka kada trebamo ići kod doktora - uzmem dijete i odemo. Ali ja ne. Kao osoba koja bi u Hrvatskoj, u ovih 9 mjeseci već obavila ginekološki pregled, pronašla novog pulmologa i vidjela postoji li nešto novo i naprednije u liječenju alergija, otišla barem po dvije ture antibiotika, a možda posjetila i dermatologa - nisam išla nigdje. Još uvijek nemam pojma kod kojeg liječnika ću ići. Ne želim ići nigdje. Ne želim znati ništa. Ne da mi se ući kod potpuno nove osobe i mucajući navesti sve stavke iz svog kartona. Bojim se da ću djelovati smiješno i neadekvatno. Kao pravi hipohondar. Ti bi na ultrazvuk grudi? Ma kako da ne, samo smo tebe čekali!

 

I ne mogu si to objasniti! Jasno mi je da dio standardnih pregleda moram obavljati i dalje jer sam visoko rizična i ne smijem se zezati. Još ovdje barem imate olakšano sve jer su vam svi liječnici na internetu, na karti, ocijenjeni… Ma imate čak i fotogaleriju ordinacija i osoblja, pa čak i po tome možete zaključiti želite li ih blagosloviti svojom pojavom ili ne! Ali evo, ja, najuzorniji mali šetač s uputnicama pod rukom, sjedim kod kuće i ne mrdam. Sve bi to bilo puno lakše da trenutno ne uzgajam gnojnu anginu u grlu, a i petak je popodne. Sjedim na kauču, cuclam Neo-angin i molim boga da je virusno, pa će proći samo od sebe.

 

Otići ću kod doktora, obećavam. Samo ne danas. Samo ne još ovaj puta. 

 

Čudni smo mi ljudi, kada vidim kakvih tereta se riješimo bez problema, a kakve bezazlene navike u nama ostave tragove.