Neki od njih su smiješni, neki predivni, neki začuđujući - pa idemo malo zaviriti u svijet tuđih božićnih običaja. 
 

Ljubljenje pod imelom u Europu su doveli Britanci pa se tako na najpoznatijem londonskom trgu Trafalgar Squareu uz jelku koja se inače svake godine doprema kao dar iz Norveške (tradicija ostala iz zahvalnosti Norvežanima koji su u jeku Drugog svjetskog rata Velikoj Britaniji poklonili jelku) postavlja i imela za sve koji ispod nje žele ostaviti svoj cjelov. 

Druga poznata britanska tradicija je zborno ili ulično pjevanje u kojima danas jako često sudjeluju djeca kako bi s pjevanjem zaradila koji novčić. Tradicija je i poznati engleski puding, njihova božićna guska i čarape u koje se umeću pokloni. 

Italija 

Ako itko kaže da je proslava Božića tradicija koja se proširila nakon Krista, vara se. Dokaz su Talijani koji svojim proslavama imaju tradiciju slavljenja Saturnalija - pretkršćanskog običaja slavljenja zimskog suncostaja koje potječe još iz doba Rimskog carstva. U to su se doba Saturnalije slavile danima, uz obilje pića, jela i gladijatorskih igara. Igara danas nema no u običaju je ostalo obilje za stolom. Zato imamo jako mnogo tradicionalnih talijanskih božićnih specijaliteta. 
 

Tko voli uživati za stolom svakako bi se za jedan Božić trebao zaputiti upravo u Italiju - ali baš na Božić jer im je badnjak posniji nego kod nas. 
 

No neka tamo ne očekuje poklone baš za Božić niti od nekakvog djeda. U Italiji poklone nosi ružna vještica La Befana, a djeci se zabranjuje otvoriti ih prije Sveta tri kralja. Dobra djeca dobiju poklon, a zločesta ugljen u cipelama. 

Francuska 

Iako su zapravo Francuzi prvi uredili božićnu jelku ( u 17. stoljeću) , ona kod njih ustvari baš i nema neki veliki značaj. Francuzi radije naprave i ukrase svoje jaslice pa su stoga upravo one nezaobilazan motiv u francuskim domovima. 

Osim toga - običaji su im relativno slični našima. U polnoć idu na misu, nakon nje se goste različitim specijalitetima (ovisno o regiji), a nakon toga polaze spavati s time da hranu ne spremaju sa stola. Ako se slučajno pojavi gladna Djevica Marija. 

Njemačka/Austrija

Kod Nijemaca nema da ćete ostati gladni - jer gdje god da se okrenete netko će vas nutkati mesinom svih vrsta. Od klasičnih pečenja do njihovih tradicionalnih jela, sve će vas to dočekivati na brojnim njemačkim sajmovima. Sajmovanje započinje već početkom prosinca i taj se običaj u obliku proslave Adventa sada već poprilično proširio svijetom. Malo je reći da je i Zagreb prigrlio tu tradiciju te smo ove godine sjajem i ugođajem pokorili sve oko sebe. Čak i izumitelje sajmovanja poput Nijemaca i Austrijanaca. 

No još uvijek nismo dostigli austrijsku tradiciju božićnih koncerata, što je i u redu s obzirom da mi nismo tako značajna kolijevka klasične glazbe poput Austrijanaca. 

Španjolska

Ako ste pomislili da Španjolci kao veliki kršćani njeguju za nas tipične kršćanske običaje poput jaslica, mise, posta i obiteljskog druženja - malo je reći da ste u krivu. Španjolci su veseljački narod pa se tako i za Božić vesele i luduju uz ples, gitaru i kastanjete. I to odmah nakon polnoćne mise. 

Imaju i jedan zanimljiv običaj znan kao Hogueras kada se organiziraju uzbudljiva preskakanja preko vatre na otvorenom u čemu zna sudjelovati velika masa ljudi pa se proslava Božića tako često održava vani u mnoštvu. 
 

A ako se ikada zateknete na Božić u Španjolskoj nemojte se čuditi ako ne dobijete baš ništa - oni čekaju Sveta tri kralja, a poklone dobije samo onaj tko ostavi čizmu punu mrkvica. Čizmu za poklone, a mrkvice za umorne konje kraljeva. 

Irska 

No, ako mislite da su Španjolci veseljaci, Irci će vas potpuno raspametiti. Možda čak i nema veselijeg Božića (u Europi - da komercijaliziranu Ameriku sad ne spominjemo) 

Irci baš i ne kite jelke, ali zato na Badnjak stavljaju svijeće ukrašene zelenilom kako bi one osvjetlile put Svetoj obitelji koja traži utočište.  Jaslice su stoga i njihova glavna dekoracija, a zanimljivo je da uz veselje na Badnjak i Božić jedva čekaju i proslavu Svetog Stjepana kada se već izjutra organiziraju nogometni turniri, ulične pijanke i slična okupljanja, a mladi dječaci kreću u skupljanje novaca od kuće do kuće. Kako bi zaradili taj tradicionalni džeparaca sa sobom nose lažnog carića (vrsta ptice) te pjevaju prigodne pjesme ne bi li pjesmom nahranili svoju pticu (odnosno sebe). 

Djeca dobivaju poklone, a ni Djedica ne ostaje kratkih rukava s obzirom da je veliki običaj ostaviti negdje skriven komad mesne pite i bocu Guinnessa da djedica ne ogladni ni ne ožedni. 

 

Zanimljivo je da se u domovini Djeda Mraza i njima susjednim zemljama tradicija zapravo mnogo više veže uz neke druge likove i datume. 

Šveđani tako svetkovinu započinju na Svetu Luciju, svjetlonošu, koja nosi svjetlo u toj najdužoj noći u godini. Danci pak imaju vjernu tradiciju masovnog paljenja svijeća na Badnjak i Božić, no znakovito je to da svi pripadnici nordijskih naroda puno više vjeruju u mitske priče i patuljke umjesto samog Djeda Mraza. Danci primjerice toliko vjeruju u njih da se kod njih čak smatra kako vilenjaci žive na njihovim tavanima te se i njima mora ostaviti gozba u obliku zdjelice riže. Samo kako bi nastavili čuvati njihovu kuću tijekom cijele godine. 

SAD

Sjedinjene američke države definitivno drže primat u broju običaja. Gotovo svaka regija, čak i svaki grad danas imaju neku svoju tradiciju - i to uvijek u duhu veselja, šarenila, lampica i komercijalizacije. Jer to je suština američkog Božića. 

Isto kao što je suština Australskog kupanje u moru. I Igranje kriketa za vrijeme tradicionalnog
božićnog piknika na plaži. 

A nisu ni oni jedini koji se za Božić prže na suncu. Tako je i u brojnim afričkim državama s većinskim kršćanskim stanovništvu. jednostavno nisu mogli ne preuzeti ove običaje iako se njihov djedica preoblači u Djeda Mraza sa sunčanim naočalama na glavi. I nisu veseli, bijeli, debeli djedice. 

 

Iako nisu tradicionalno kršćanska zemlja ni njihovi stanovnici nisu mogli odoljeti šarenilu najslavnijeg svjetskog blagdana. No, kako Božić još nije toliko pustio korijenje u njihovu tradiciju (poklone čak nosi njihov budistički redovnik Hoteiosho) tako oni ni nemaju ovu našu obiteljsku notu. No zato su možda plemeniji od nas jer Japanci Božić provode čineći dobra djela pa jako često kolektivno posjećuju domove i pomažu onima kojima je pomoć potrebita.