Je li politička korektnost otišla predaleko i što učiniti po tom pitanju
NIJE u redu govoriti ljudima da su kao prase, da su im uši kao antene, da nosom mogu tražiti tartufe, da izgledaju kao da su iz Biafre i sl. Osim ako ti neka osoba kojoj želiš to reći nije prijatelj ili prijateljica i neće se uvrijediti niti se naljutiti na tebe. I dalje, ne možeš to raditi sa svima, ali čuvaj te prijatelje jer su cool i znaju prihvatiti šalu na svoj račun, i to onu koja nije baš „politički najkorektnija“.
A kada je riječ o političkoj korektnosti (PC), koja predstavlja izbjegavanje govora, ponašanja i izraza koji se mogu protumačiti kao vrijeđanje, evo zašto je ona odavno prestala biti – korektna.
Kontraefekt političke korektnosti
Slijepac, prostitutka, cigansko vrijeme, tajnik, debela... Sve su to danas politički nekorektne riječi koje, kaže društvo, vrijeđaju. Umjesto toga se treba govoriti: osoba oštećena vida, seksualna radnica, sunčano vrijeme s povremenim pljuskovima, office manager, krupnija (čak ne ni krupna). Inzistiranje na ovakvim stvarima pomalo čak stvara i kontraefekt od onog kakav je ideja političke korektnosti u početku imala. Evo kako:
· Stvaranje cenzure – doslovno se stvorila lista „zabranjenih“ riječi (poput ovih od maloprije) koje, ako ne želiš biti canceliran, ne smiješ koristiti; sve to pak vodi do nepostojanja slobode govora.
· Gušenje izazova i konflikata – poticanje pretjerane političke korektnosti stvara prividnu atmosferu svega divnog, krasnog i ljubaznog. No, život to nije. Život je nepredvidiv i okrutan i izbjegavanje konflikata, pa makar i zbog rečenice: „Jesi se to udebljala?“, stvara slabe ljude koji se ne znaju nositi s poteškoćama.
· Ubijanje humora – najveći obožavatelji PC-a su si dali toliko truda da pregledavaju stare sitcome, serije i filmove i traže političku nekorektnost. Recimo, „Prijatelji“ su politički nekorektni jer su svi glumci bijelci, kao i klasik „Zameo ih vjetar“ jer obnavlja sjećanje na robovlasničk društvo. A govorenje šala na tuđi račun bilo čega je postala najgora stvar na svijetu. Otprilike ovako:
Smijeh liječi sve, pa i kontraefekte PC-a
Kako se onda nositi sa svijetom koji je u silnoj želji da postane uključiv i dobar prema svima, polako postao isključiv i okrutan?
Za početak, prihvaćaj! Ako ti netko kaže da si kao Dumbo, reci: „Misliš li po slonovskoj kilaži, velikim ušima ili ogromnoj slatkoći?“. Ako ti pak prijateljica kaže da je vrijeđa to što ćeš prokomentirati kako je smršavila, i to prihvati pa nemoj više, ali isto tako naglasi da to nije ni dobro ni loše, ni kompliment ni uvreda, nego jednostavno – konstatacija.
Šale i humor su hrana za dušu i najzdraviji alat za kritiku društva. Svakako se nastavi šaliti i ne zaboravi pritom zadržati dobar ukus i pristojnost (neka mama bude ponosna). Osim što ćeš se tako boriti protiv okrutnosti koju je stvorila pretjerana politička korektnost, svijet ćeš učiniti ljepšim mjestom sa svim tim smijehom.
Lista "zabranjenih" riječi?
Važno je promišljati o načinu komunikacije, pogotovo kad je riječ o izražavanju šala i humora. Govoriti nekome nešto što bi moglo biti uvredljivo nije u redu, osim ako je osoba u pitanju tvoj blizak prijatelj koji je spreman prihvatiti šalu na svoj račun.
S druge strane, koncept političke korektnosti, koji se sastoji od izbjegavanja govora koji bi mogao biti uvredljiv ili diskriminirajući, također ima svoje izazove. Ponekad inzistiranje na političkoj korektnosti može dovesti do paradoksalnih situacija i kontraefekata koji nisu u skladu s prvotnim ciljem.
Primjerice, stvaranje liste "zabranjenih" riječi može dovesti do cenzure i ograničavanja slobode govora. Gušenje izazova i konflikata, poticanjem pretjerane političke korektnosti, može rezultirati stvaranjem prividne stvarnosti bez problema, što nije uvijek realnost života. Također, prevelika zabrinutost oko političke korektnosti može ubiti humor, jer se mnoge šale mogu doživjeti kao neprikladne ili uvredljive.
Uprkos tim izazovima, autor potiče na prihvaćanje različitosti i preporučuje odgovorno korištenje humora. Smijeh ima moć liječenja, ali važno je zadržati dobar ukus i pristojnost. U situacijama kada se nešto može shvatiti kao uvredljivo, važno je pokazati razumijevanje i poštovanje prema drugima.
Sve u svemu, autor poziva na očuvanje humora i kritičkog razmišljanja, ističući da šale mogu biti alat za poboljšanje društva. Važno je zadržati ravnotežu između poštovanja prema drugima i slobode izražavanja, kako bi svijet ostao mjesto obogaćeno smijehom i raznolikošću.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati