OLIVER Dragojević vjerojatno je najveći i najneprevaziđeniji interpretator kojeg je Hrvatska ikad imala. Sjajan glas u svakom smislu: tehnički je nimalo hvalisavo ubacivao gomilu suptilnih bravura u pjesme, dinamički je savršeno pogađao sve ono što pjesma kroz njega želi reći, bio je izuzetno svestran i k tome prekaljeni zabavljač koji je dobro znao koja je njegova uloga.

Popis legendarnih Oliverovih pjesama je zaista dug i proteže se na čak pet desetljeća: počeo je u velikom stilu sa Ča će mi Copacabana 1974., nastavio s Galeb i ja već sljedeće godine, a zatim hit do hita sljedećih skoro 50 godina: Što učinila si ti, Meni trebaš ti, Skalinada, Oprosti mi pape, Vjeruj u ljubav, Nadalina, Moje prvo pijanstvo, Imala je lijepu rupicu na bradi, Što to bješe ljubav, Neka se drugi raduju, U ljubav vjere nemam, Cesarica, Samo navika, Dva put san umra, Pismo moja, Tko sam ja da ti sudim, Moj lipi anđele, Kad mi dođeš ti, Trag u beskraju, Ako voliš me, Vjerujem u anđele, U mom zagrljaju, Sreća, posthumna Ne mogu ti reći i još puno pjesama obožavanih među publikom.

Pop zvijezda

Živio je prilično privatnim životom uz nekolicinu situacija karakterističnih za pop zvijezde, poput one kad su ga 2007. tužili zbog one slavne izjave “Štraca, to je obična štraca!”. Tužila ga je bivša manekenka Branka Marić, a Oliver se branio rekavši da pod “štraca” nije mislio na svoju bivšu ljubavnicu, nego na cijelu priču o tom slučaju - zbog toga je sud od Instituta za hrvatski jezik tražio dodatno obrazloženje pojma “štraca”. Fenomenalno!

Hrvatima je sasvim sigurno dodatno drag zbog činjenice da je jasno i glasno više puta odbio pjevati u Srbiji jer “ne želi pjevati u zemlji koja je nanijela Hrvatskoj toliko zla”. Mogul balkanskog glazbenog menadžmenta Saša Mirković mu je za to nudio milijun maraka za jednu Marakanu, uvjeren da bi Oliver imao barem tri koncerta zaredom. Principi u hrvatskoj glazbenoj industriji, zamislite!

Ne treba vam objašnjavati da je Oliver bio strašna faca od velikog značaja za hrvatsku glazbu. Jasno mi je i mitologiziranje njega kao skromnog i povučenog starog morskog vuka - imao je potpuno bijelu kosu toliko dugo da ga i odrasli pamte kao vječnog dobroćudnog djeda.

Oliver Dragojević je hrvatski Djed Božićnjak koji umjesto darova donosi bezbroj bengera koje svi nekako znamo otkad smo se rodili.

Vašar za uspomenu

I zbog svega toga mi se nikako ne sviđaju vašarske aktivnosti u kojima apsolutno svi pokušavaju povezati svoj beznačajan brend s Oliverom i izvući koji euro iz uspomene na njega. Svi znate da sveprisutni Ante Gelo glazbenike okuplja u Veloj Luci za godišnjicu smrti ne bi li nešto zaradili i podigli si vrijednost na siromašnoj hrvatskoj sceni, ali što ćemo s ovima što prodaju kekse, torbe, torte s Oliverovim stihovima? Mora li odavanje počasti izgledati kao advent u Zagrebu u najraspojasanijim danima Milana Bandića?

Vašar je toliki da je čak i Ecija Ivušić osjećala potrebu prigovoriti:

>>”Pijani turisti, bakljade, razglasi i probe usred noći, privatni interesi…”

A prošle godine:

Komodifikacija: Pridavanje ekonomske vrijednosti nečemu što je nije prethodno imalo

Gledajte, jasno je da smo debelo zagazili u zapadnjačko stanje uma i da je komodifikacija svega, pa tako i velikog brenda pokojnog Olivera Dragojevića, nešto na što ni ne obraćamo pažnju. Čovjek je bio velika zvijezda, umro je i industrija to sad mora iskoristiti na sve načine. Nekad davno bi se izbacila kolekcija najvećih hitova, zatim kolekcija malo manjih hitova, zatim kolekcija potpuno nepoznatih hitova, zatim reizdanje kolekcije najvećih hitova koje uključuje nove hitove koje su popularizirale ove druge kolekcije… Sad smo, srećom, duboko u vremenu streaminga, pa smo bar na tom polju pošteđeni - i prepušteni uživanju u najvećem karaoke showu u Hrvatskoj koje se održava u svakoj brvnari koja nudi hranu i piće, a dress code uključuje obavezan motiv dobrog starog morskog vuka na marami, torbici ili šeširiću da paše uz Instagram caption.

I nemojte se pitati koliko pojedinci zarade na tome, neukusno je. Ipak se radi o uspomeni na Olivera, počivao u miru božjem.

Ovako se to radi. Bravo, maestro!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.