DALMATINCI su sedamdesetih godina prošlog stoljeća smislili idealno rješenje kako zadržati turistkinje u tadašnjoj Jugoslaviji. U suradnji s Yugopapirom donosimo vam priču o udruzi Rent-a-man.

Kolovoz 1973.: U Kaštelima osnovano udruženje mladića za zabavu strankinja... Kako radi organizacija za iznajmljivanje momaka za razonodu...

U turistički ured u Donjim Kaštelima kod Splita jednog jutra banula nezadovoljna strankinja i tražila da se briše s popisa gostiju:

- Dosta mi je dosađivanja na mjesečini - rekla je!

Turistički radnici su se ozbiljno zamislili. Pogotovo što su se ovakvi slučajevi ponovili nekoliko puta. A kad ode gost, s njim odlazi i novac.

Da bi to spriječili, turistički radnici u Donjim Kaštelima došli su na ideju da osnuju udruženje mladih zabavljača.

"Rent-a-man" broji sada dvadesetak članova. Sve su to "šesni" i pametni mladići u čije iskustvo sa "strankinjama" ne treba sumnjati. U posebnom albumu nalaze se njihove najljepše osobne fotografije. Tu su i osnovni podaci.

I kad neka usamljena djevojka na odmoru zaželi društvo pristojnog momka, dovoljno je da dođe u Turistički ured i izabere "facu" koja će joj dane provedene na moru učiniti ugodnijim.

Otkako je uvedena ova neobična vrsta usluga, u Donjim Kaštelima više nije bilo "strankinje" koja je htjela prije vremena napustiti to malo mjestašce nedaleko od Splita!

- Vaja razumit i cure - kažu kaštelanski turistički radnici. - Mnogima je to poslidnje samostalno litovanje. Jer, kad se udaju onda nema cile-mile, vengo vaja stat uz muža i dicu. Zato sve nastoje šta boje iskoristit' te poslidnje dane slobodice.

Ne vjerujemo da sve imaju hrabrosti da svrate u vaše prostorije da bi se raspitale za zabavljača! Kako ove druge "usrećujete"?

- E, to je zadatak naših lipih momčića. Kad nimaju posla, onda kad ih niko ne odabere u albumu, oni triba da kruže okolo po svojoj inicijativi i traže one šta su usamljene! To im nije ni teško jer su i prije, godinama, dok ih nismo organizirali, sami "vatali". Ka' pravi "galebovi". Možete bit' sigurni da nima niti jedne "suknje" koja ostane slobodna. Momci sada sve shvaćaju ka patriotski zadatak. Znaju da od većeg posjeta stranac' zavisi prosperitet našega malega mista. Zato upinju sve snage da niti jedna "furešta" ne ode bez litnje avanture sa naši plaža.

Koliko članovi "rent-a-man" dobijaju za svoj trud?

- Šta je Vama! Pa rekli smo Van da se tod radi o prosperitetu mista. A kad je ono u pitanju niko ne pita šta košta. Ka da in nije dosta šta guštaju sa tin "fureštima" pa ji još triba i plaćat. Ko je to vidija da se gušt plaća. Ka da dođete u koju našu konobu i tražite za izist i popit, pa kasnije tražite od vlasnika da van plati šta ste uživali u friškoj janjetini i rujnom vincu! Kod nas niko nikome ne plaća. Zapravo do mladića i "strankinja" je kako se sporazume. Najčešće jedanput plati on, drugi put ona. Ka pravi drugovi. A i boje je tako: čisti računi - slađa jubav!

Tko je prvi došao na ideju organiziranja "galebova" u udruženje "rent-a-mana"?

- Sinulo nam je to za vrijeme jedne konferencije u jednome gradu u unutrašnjosti! Kad smo sve lipo objasnili prisutnima šta i čeka u našem malome mistu, vazela je rić jedna mlada, lipa divojka: "A, jelte, druže, imali još kod vas mladih ljudi, onih sa kojima se može zabaviti"?

Objasnili smo in lipo da mi Dalmantinci nikad, makar za ijadu godin, nećemo izgubiti formu za litnje avanture, pa makar i morali činit posakrito od žene, a one su veselo zapljeskale. Nisu in bile važne ni cine ni smištaj. Mora, sunca i zabava - to je njima bilo glavno da nađu u našemu malome mistu. Naravski, to smo držali u pameti cilo vrime kad smo se vratili doma. I kad su nam počele stizat one nezadovoljne strankinje, koje je mimoišla val osvajanja dotle neorganizirani "galebovi", rišili smo da te mladi jude skupimo u četu i formiramo posebnu dilatnost u turizmu!

Što da se misli o ovom pothvatu Kaštelana? Kad je u pitanju "sudbina" mista, oni su u stanju da urade i mnogo teže stvari.

Ipak, da bi provjerili kako funkcionira organizacija "Rent-a-man" prošetali smo se plažom ovog malog mjesta. Izuzev jedne djevojke iz Maribora, nijedna "furešta" nije bila slobodna. "Galebovi" su zaista svojski prionuli poslu.

- Nemojte se mnogo truditi oko mene - rekla nam je mlada Slovenka - ja sam na odmoru sa suprugom, a on će naići svakog časa!

Napravili smo, tobož snuždeno lice.

Ona se nasmijala.

- Navratite sutra - reče. - Doći će mi u posjet mlada kolegica!

Napisao: Vinko Bezić (A-Š, 1973.)