Bilo jednom u svingerskoj Jugoslaviji: "Želimo nešto više, ne samo goli seks"
2018. godina je, a svingeri su i dalje tabu tema. Ne vjerujete? Otvorite bilo koji članak o svingerima u ovom desetljeću i vidjet ćete koliko zgroženih komentara izazivaju.
A kakva je situacija bila prije 30 godina? Otkrili su to Jadranka i Zvonko, dvojac koji je pozvao novinara u svoj dom i ispričao mu sve o svom seksualnom životu. Njihovu ispovijest donosimo u suradnji s Yugopapirom.
Lipanj 1988: Desetak dana nakon što je iz tiska izašao prošli broj "Erotike", dok sam sjedio u redakciji uz novine i prvu jutarnju kavu zazvonio je telefon. Ženski je glas tražio mene osobno. Nije se odmah željela predstaviti već je kazala da su ona i suprug redoviti čitatelji priča koje izlaze u ovoj rubrici i da oni imaju sasvim druga iskustva od para o kojima sam pisao u svibnju.
- Milica i Gordan su par, kazala je, bez sustezanja, s kojima se moj muž i ja nikada ne bismo ni u što upuštali. I ne samo to već mislim da oni uopće nisu svingeri već najobičniji ekshibicionisti koji ne znaju ni živjeti ni uživati.
Bio sam pomalo iznenađen takvom provalom, jer moja je sugovornica to izrekla s primjetnom dozom ljutine u glasu. Pa ako je to već tako, pomislio sam, hajde da joj predložim da ona i suprug budu sljedeći sugovornici. Kad sam joj to rekao odvratila mi je protupitanjem.
- Zašto mislite da bi naša iskustva bila nekome zanimljiva?
Prije svega zato što mi se čini da biste vi mogli imati zanimljivih pojedinosti - provocirao sam je - pogotovo što ste tako žučljivo napali Milicu i Gordana. Zato bih želio čuti vaš stav i poglede na grupni seks.
Oklijevala je časak i kad sam pomislio da će odbiti predložila je:
- Sama ne mogu i neću ništa obećavati. Moram prije toga razgovarati sa suprugom, ako se on složi javit ćemo vam.
I nije iznevjerila obećanje. Sljedećeg je jutra opet zazvonio telefon.
- Nama odgovara idući vikend, djeca odlaze u posjet mojim roditeljima, bit ćemo sami kod kuće i moći ćemo slobodno razgovarati. Naravno ne želimo da nam se imena ili bilo koja druga pojedinost koja bi bila prepoznatljiva nađe u priči.
Objasnio sam joj da s time neće biti problema jer su imena, mjesto i sve što bi bilo prepoznatljivo u ovim pričama izmišljeno. Tada mi je dala adresu, ime i opisala kako ću ih najlakše naći.
Galerija u kući seksa
Jadranka i Zvonko, neka se tako zovu, žive u jednom našem velikom gradu. Imaju veliki krug prijatelja i poznanika no oni i ne slute kakvim se zabavama i užicima njihovi prijatelji predaju jednom do dvaput mjesečno. Za češće susrete nemamo ni vremena a ovaj nam ritam najbolje odgovara, rekli su. On je rukovodilac u jednoj radnoj organizaciji, a ona službenica u banci.
Četrdesetogodišnjaci oboje, imaju dvoje djece, sedamnaestogodišnjeg sina i šestogodišnju kći koja će najesen u školu. Žive u osrednjem društvenom stanu, a ono što upada u oči su zidovi doslovno pokriveni slikama. Tu su i mnoga prva imena jugoslavenskih majstora kista i palete.
S popriličnom dozom ponosa detaljno su mi pokazali svoju malu galeriju, kako je zovu, vajkajući se da je danas sve teže kupiti dobru sliku. Postale su preskupe za nas, kažu. Nemaju vikendicu jer to ih nikada nije privlačilo, ali zato dosta putuju, barem dva atraktivna putovanja tijekom jedne godine. "Erotiku" čitaju od prvog broja, no ona je samo mali dio prilično bogate kolekcije erotske, ali i strane pornografske literature koju posjeduju. Naravno, tu je i već obvezni video i kazete s filmovima.
- Kad smo pročitali priču o Gordanu i Milici bili smo oboje iznenađeni, a onda i ljuti na te ljude - počela je Jadranka. - To što oni rade nema nikakva smisla, a i ono što im se događalo samo je posljedica takvog stava. Naime, i nama koji se smatramo pravim svingerima ne bi palo na pamet da iste večeri odemo s nekim drugim parom, ili muškarcem ili ženom u krevet. To tada nema nikakva smisla. Zašto da se ja potucam s nekim tipom s kojim sam razmijenila dva pisma i pola sata ili sat pričala.
- Da se razumijemo - priključio se Zvonko - Jadranka i ja želimo nešto više a ne samo golo tucanje. Mi s tim ljudima moramo pronaći neke zajedničke sklonosti, želje, interese, moramo imati neku komunikacijsku razinu, a tada se u nekom času sve počne odvijati spontano. Ona ili ja, svejedno, odjednom osjetimo i želju da s tim ljudima postanemo i nešto više, znači seksualni partneri. Ne radi se tu o nikakvoj ljubavi, ali određena privlačnost mora postojati. Bez nje nema ništa.
Nije uvijek samo seks
- Imamo nekoliko bračnih parova s kojima se vrlo lijepo slažemo - nastavlja Jadranka. - Postali smo čak i kućni prijatelji, ali do seksa među nama nikada nije došlo i neće ni doći. A ne zaboravite upoznali smo se jer smo to htjeli i mi i oni. Kad smo se sastali, nakon nekoliko sati razgovora bilo je jasno da od seksa neće biti ništa, ali smo u tim ljudima pronašli neke druge kvalitete koje su nas privukle. Pozvali smo ih opet da nas posjete i mi se eto do današnjeg dana družimo. Komunikacijsku razinu u seksu nismo uspostavili, ali smo pronašli druge dodirne točke koje su nas zbližile.
- Mi volimo ljude, volimo se družiti, volimo imati krug prijatelja, poznanika s kojima se manje ili više redovito nalazimo, to je zapravo najobičnija ljudska potreba - ponovo se oglasio Zvonko.
- Zato i sve to zovemo druženjem, a ako se s nekim družite na bilo koji način ta vam osoba mora po nekim svojim kvalitetama i osobinama odgovarati. Ja volim ići u lov i ribolov, ali ima mnogo lovaca i ribiča s kojima ne bih išao nikuda. To su oni koji recimo uživaju u pucanju i ubijanju ili ribu love bez ikakve mjere i kriterija. Shvaćate što vam hoću kazati, oni to rade jer tako mogu sebe iživljavati na način koji meni ne odgovara. Tako vam je to i u seksu. Ne želimo partnere s kojima ćemo se poševiti odmah po sastanku, gotovo na ulazu u stan i nakon toga se razići. Dakle poimanje seksa kao stvari koja je sama sebi svrha i cilj nas ne zanima. Stoga smo bili oboje ljuti nakon tog članka, zato vam se Jadranka javila i zato smo pristali na razgovor s vama. Ti ljudi, koji tako razmišljaju i tako to rade neće u našim krugovima naići na bog zna kako veliki broj pristalica, u to budite uvjereni.
Ne radi li se ovdje ipak o grižnji savjesti zbog bavljenja nečim što nije uobičajeno, čak što više među većinom ljudi nosi epitete perverznoga i pokvarenog, i nije li ovakvo razmišljanje samo psihološki paravan?
- Nema govora o tome - energično se suprotstavila Jadranka. - Prije svega grupni seks je naša odluka, i naše opredjeljenje, naš izbor. Tu nam za to ne treba nikakvo opravdanje. Kad bismo tražili opravdanje zašto to radimo onda to ne bismo ni radili. Naglašavam to je naš izbor, to je nešto u čemu oboje uživamo, volimo, to je nešto što čak nema veze s našim brakom. Mi možemo biti i posvađani, ljuti jedno na drugo, konačno toga ima u svakom braku, ali ako nam se najave i dođu naši prijatelji mi ćemo ih ugostiti, lijepo ćemo se zabavljati, a ako bude potrebno svađu i durenje nakon toga nastaviti. Malo sam ovo iskarikirala da bih bila još jasnija, mislim da će me vaši čitatelji vrlo dobro razumjeti. Pogotovu oni koji misle poput nas, a takvi su među svingerima ipak u većini.
Grupni brak ili nešto drugo
Ne vodi li to onda prema onim čuvenim hipijevskim komunama, u krajnjoj konzekvenci, gdje se nije znalo tko koga itd. Odnosno ne krije li se u tome zametak neke vrsti grupnog braka. Ovdje očito nije samo riječ o seksu?
- Ne, mislim da ne vodi - nakon kraćeg razmišljanja odgovorio je Zvonko. - Ne vodi zato što mi prije svega nismo nikakvo organizirano društvo, mi smo sasvim obični ljudi koje srećete na ulici, možda vaši prvi susjedi koji smo pomaknuli neke uvriježene granice ponašanja, normi i morala. Samo to. Za nas je važno druženje i uživanje, cjelovitost tih, nazovimo ih tako odnosa, a onda iz svega toga proizilaze naše erotske zabave, i na kraju ševe. No ni to nije uvijek tako. Prošlog smo tjedna bili navečer kod jednih naših prijatelja, znate prednost je velikog grada što u njemu lakše pronađete istomišljenike pa se možete češće susretati a to naravno nije skopčano s nikakvim putovanjima i troškovima. Dakle, kao što sam rekao bili smo kod njih na čašici pića i usput pogledali jedan novi pornić koji je on nabavio. Atmosfera je bila da tako kažem erotska i sve je obećavalo jednu dobru ševu na kraju. No do nje nije došlo. Zašto, sadržaj pornića koji inače nije bio loš bio je samo seks u dvoje. Dakle ne da u njemu nismo našli nekih poticaja - dapače, itekakvih - ali ne za razmjenu partnera. Te smo večeri željeli biti sami sa svojim partnerom. Istodobno je međutim želja za ševom bila tako jaka da ja i Jadranka nismo dočekali dolazak kući, već smo se potucali u automobilu na jednom stajalištu autobusa.
- Ako baš hoćeš - umiješala se ona - to i nije bilo tucanje, već si me gotovo silovao. Gaćice sam sutradan ujutro našla omotane oko mjenjača, no kako su tamo dospjele ne znam. Oborio je sjedalo i jedino čega se sjećam je da sam jedva dočekala da se nađe u meni. Toga časa samo mi je to bilo važno. Mislim da nas je netko mogao i vidjeti ali mi ne bismo bili svjesni toga.
Inače već prije nego što su se upoznali i počeli se zabavljati, Jadranka i Zvonko imali su određenih iskustava u grupnom seksu. Uostalom da nije bilo toga, kako su u šali oboje rekli tko zna bi li se uopće upoznali. Nju je na tulum u stanu pozvala prijateljica, a njega kolega s fakulteta.
- U početku bio je to sasvim običan tulum - nastavlja Jadranka - a onda malo pod utjecajem alkohola netko je predložio da osvježimo zabavu. Prijedlog je prihvaćen i počelo je tako što su dečki morali izvesti striptiz. Nastala je opća gužva, smijeh, zezanje i više ne znam kako, u jednom sam se času tucala s dvojicom. Zapravo jedan je bio na meni, a drugome sam zadovoljstvo pružala ustima.
- Eh, taj sam bio ja - nasmijao se Zvonko - ona je to tako lijepo radila da sam poželio da to ponovi, ali nasamo sa mnom.
Jadranka nije imala ništa protiv da se sastanu i tako su se počeli zabavljati. Nakon godinu dana oženili su se i eto njihov brak i zabave traju do danas.
- Prestajali smo - rekla je Jadranka - samo onda kad sam bila trudna. Jedno vrijeme bilo je malo teže naći partnere, ali kad su se počeli pojavljivati listovi s oglasima poput onih u "Erotici", ili ranije u "Reporteru" i nekim drugim listovima sve je bilo lakše. Što se pak izbora partnera tiče to i nije tako problematično kako se misli. Mi se javljamo na oglase koji nam se čine zanimljivim a isto tako dajemo i svoje oglase. Svaki put ga drukčije sročimo, a odaziv je katkad i za nas zapanjujući. Jednom smo dobili više od četiri stotine odgovora, točnije ponuda. Naravno, da se malo našalim, velika većina je bila posve "neupotrebljiva". Ljudi pišu svašta, šalju kojekakve fotografije koje ne bih nazvala ni pornografskim. Bez ikakva kriterija i ukusa. Mi oboje volimo pornografiju ali to što ljudi katkad učine od sebe zaista mislim da nema smisla. Mi se također gdjekad, iz zabave slikamo s našim prijateljima, pokazat ću vam neke od tih slika da se sami uvjerite da sve to ne mora biti ružno i vulgarno. Granice dobrog ukusa moraju postojati.
Zvonko i Jadranka zaista imaju lijepu kolekciju fotografija koju su mi bez sustezanja pokazali. Sve su po sadržaju "snažne" i prikazuju ih u različitim situacijama i pozama. Ako ništa drugo, osim što su tehnički bile vrlo dobre, morao sam priznati da su vrlo, vrlo maštovite.
- Vidite ovu fotografiju - pokazuje Zvonko sliku na kojoj su Jadranka i jedan par.
- Njih su dvoje potpuno goli a ona na sebi ima mini kombinezon i čarape s pojasom. To je jedna od najerotičnijih fotografija koje sam vidio. Sve troje je u ljubavnom grču, snimio ih je jedan prijatelj koji nam se katkad pridruži kao pojedinac, a ništa se ne vidi, dok istodobno njihova lica zrače ekstazom, opijenošću - oni zaista čine nešto što ih veseli.
- Mnogi se ljudi pitaju - ponovno se javila Jadranka - a željeli bi raditi ovo što i mi, kako će se sutradan osjećati, kako će pogledati jedan drugome u oči, sebe u ogledalo, kako stati pred djecu. Oni unaprijed imaju osjećaj krivice za nešto što misle da žele. Takvima bih bez razmišljanja savjetovala da se ni u što ne upuštaju. Jer, pretpostavimo da se i odluče na prvi korak - oni nisu svingeri. Oni ne uživaju u seksu, kao što ne uživaju ni oni vaši pustolovi. Njima se to samo čini, a zapravo su kao ljudi u tom pogledu potpuno hendikepirani. Jasno treba u sebi otpustiti neke moralne kočnice a to nije tako teško. Naravno samo tada ako na život gledate otvorenim očima poput nas dvoje.
Stalni susreti
- Mi danas održavamo, rekao bih stalne susrete s dva bračna para, jednim starijim muškarcem, oni su inače Jadrankina slabost i dvije prijateljice izrazito biseksualno orijentirane - dodao je Zvonko, i nastavio - novih poznanstava imamo također, ali ona još nisu u fazi koja je za nas konačna. Dakle s njima se još nismo ševili. Hoćemo li to isto tako ne znamo, to će pokazati vrijeme i događaji koji budu uslijedili.
Kako su mi ispričali, u tim susretima nema nikakvih ograda Sve je dopušteno, a isto tako nekakve seksualne navike, ako o njima uopće može biti riječi su međusobno usklađene. Ima tu što sam konačno vidio iz fotografija vrlo maštovitih pojedinosti, raznih igara, ali istodobno katkad i pravih malih akrobacija
- Nismo mi nikakvi rekorderi ili akrobate, ali - Jadranka će - katkad mi se prohtije voditi ljubav na stolici za ljuljanje a za to treba i malo vježbe. Isto tako volim, naravno ne uvijek i u svakoj prilici, da me partner uzme stojeći, tada mu se rukama objesim oko vrata, a nogama ga obuhvatim oko struka. Ni to ne možete raditi sa svakim partnerom. Mogla bih vam zapravo o tome pričati do prekosutra, no kažem nismo ni rekorderi ni akrobate. Ne zanima nas to, već samo užitak, ali kao što sam rekla i nešto više od toga užitka, nešto što mora postojati prije njega.
- Muškarac koji nam se katkad pridruži kao pojedinac - dodao je Zvonko - nije zapravo nikakav prvoklasni ševac. No ono što se, osim njegovih godina Jadranki sviđa je nježnost kojom je uzima i vodi ljubav s njom. Ja im se rijetko kad pridružim, radije ih promatram ili ih ostavim same. Pravi je majstor u oralnom seksu što ona također voli, no isto tako kad uđe jednom u nju vrlo je brzo na vrhuncu. I za njega je to dovoljno. Jednom na noć. Takav kod vaših pustolova nema nikakve šanse, a zapravo je riječ o jednom vrlo dragom i suptilnom čovjeku. Mi smo se s njim izvrsno složili. Katkad donese sa sobom gitaru i dok se društvo tuca on svira nježnu, uzbuđujuću muziku. Zapravo nas ostale na neki način i prati i stimulira glazbom.
Pričali su mi još mnogo toga o svojim doživljajima, otvoreno, bez sustezanja iznoseći i najsitnije pojedinosti i pikanterije. No mislim da sam ih uspio shvatiti što su željeli. No ako su junaci iz prošle priče u njihovim očima pustolovi i ekshibicionisti, što kazati za njih dvoje. Jer to se može biti na više načina. Odlazeći od njih razmišljao sam o tome, i čini mi se da oni to zaista nisu. Oni su po meni prvo ekshibicionisti a onda i pustolovi. U suštini razlika možda i nema.
Razgovarao: Boris Kronast (Erotika, 1988.)
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati