RAČUNICA prema kojoj jedna pseća godina odgovara sedam ljudskih jednostavna je, ali i pogrešna. Znanstvena studija iz 2020. godine pokazala je da psi ne stare linearno u odnosu na ljude te je ponudila novu, precizniju formulu za preračunavanje njihove starosti u ljudske godine, piše ScienceAlert.

Epigenetički sat

Istraživači su analizirali uzorke krvi 104 labradora i retrivera, od štenaca do pasa starih 16 godina. Njihove obrasce metilacije DNA usporedili su s podacima 320 ljudi u dobi od jedne do 103 godine. Metilacija DNA je proces kojim kemijske oznake utječu na aktivnost gena. Ti se obrasci s godinama predvidljivo mijenjaju, pa znanstvenici pomoću njih mogu razviti takozvani "epigenetički sat" za procjenu biološke dobi.

Usporedba je otkrila da mladi psi imaju slične obrasce metilacije kao mladi ljudi, a stariji psi kao stariji ljudi. Međutim, dinamika starenja se razlikuje.

Čini se da psi prolaze kroz najveći dio biološkog starenja vrlo rano u životu, nakon čega se taj proces usporava. Molekularna dob psa dobro se poklapa s ključnim fiziološkim fazama. Primjerice, štene staro osam tjedana ima epigenetičku starost koja odgovara ljudskoj bebi od otprilike devet mjeseci.

Nova formula za izračun

Na temelju tih podataka, istraživači su osmislili matematičku formulu za pretvaranje psećih godina u ljudske: ljudske godine = 16 × ln(pseće godine) + 31. U formuli, "ln" označava prirodni logaritam kalendarske starosti psa.

Prema tom izračunu, pas star godinu dana ima ekvivalent 31 ljudske godine. Dvogodišnjak odgovara čovjeku od 42 godine, dok je četverogodišnji pas s otprilike 53 ljudske godine već u srednjoj dobi. Starenje se zatim nastavlja usporavati, pa pas od 12 godina doseže starost usporedivu s čovjekom od 71 godinu.

Ograničenja i razlike među pasminama

Glavno ograničenje studije jest što je provedena isključivo na labradorima. Znanstvenici napominju da bi različite pasmine, koje mogu imati drastično različit životni vijek, mogle imati i drugačije krivulje starenja.

Poznato je da veći psi u pravilu žive kraće od manjih, a mješanci i sterilizirani ili kastrirani psi u prosjeku žive dulje. Zbog toga je moguće da psi različitih pasmina i veličina stare različitom brzinom, no istraživanja njihovih obrazaca metilacije DNA još nisu provedena.

Što starenje pasa govori o starenju sisavaca

Cilj istraživanja nije bio samo izraditi bolji kalkulator pseće dobi, već i razumjeti promjene u DNA sisavaca tijekom starenja. Usporedbom pasa, ljudi i miševa, znanstvenici su pronašli 394 gena čija se metilacija s godinama mijenjala na sličan način kod sve tri vrste.

Ti su geni uglavnom uključeni u procese razvoja organizma. To upućuje na zaključak da starenje nije proces odvojen od razvoja, već njegov nastavak.

Činjenica da sisavci koje dijele milijuni godina evolucije nose slične molekularne potpise starenja otvara nove mogućnosti. Ako se ti potpisi mogu koristiti za prevođenje biološke starosti među vrstama, psi bi mogli postati koristan model za proučavanje procesa starenja kod ljudi.

Kako navode autori studije: "Psi s ljudima dijele gotovo sve aspekte svog okoliša, uključujući čimbenike povezane sa starenjem poput prehrane i izloženosti kemikalijama". Na taj bi način psi mogli pomoći znanstvenicima da bolje razumiju ljudsko starenje, s krajnjim ciljem pronalaska metoda koje će i ljudima i psima osigurati dulji i zdraviji život.