NIŠTA nije dalo naslutiti da ćemo ovdje sat vremena kasnije uživati u spektakularnom roštilju, najboljem u Zagrebu. Na periferiji grada, na samom rubu Sigeta, daleko čak i od stadiona Hrvatskog dragovoljca, nakon ostavljanja auta na praznom parkingu restorana Amon uz njegovu pustu, kišom opranu terasu, zatekli smo objekt nalik napuštenom svadbenom salonu spuštenih stropova i s lamperijom po zidovima.

Nismo ni slutili da "napušteni svadbeni salon" na periferiji krije takva blaga

Jedini dokaz života u tri prostorije, od kojih je samo jedna bila osvijetljena, bio je intenzivan vonj Bis Florala. Sve je bilo čisto, ali i potpuno pusto. Istina, došli smo u podne i 10, ubrzo nakon otvaranja restorana, ali opet, djelovao je napušteno. Znamo da roštiljskim restoranima treba malo da zagriju motore, no Amon se doimao kao da se tek budi iz dugog sna. Srećom, ekspresno ga je razbudila i nama vjeru da dolaskom ovdje nismo pogriješili dala beskrajno simpatična i okretna konobarica stare škole.

Donijela nam je ono što na ovakvim mjestima najviše volimo: jelovnik sa samo dvije stranice, ali pune jednostavnih i jela pristupačnih, normalnih cijena. Naručili smo ćevape i pljeskavicu s lukom (po 49 kuna), punjeni ćevap (63), gurmansku pljeskavicu (61) i dvije lepinje.

Čim smo vidjeli i pomirisali meso, samo smo se bez riječi pogledali i razumjeli

Jela smo čekali nešto dulje nego što je uobičajeno zbog razloga koje smo naveli, ali kada nam je "teta u borosanama" donijela oval s nabrojenim specijalitetima, čim smo vidjeli kako Amonova selekcija izgleda i osjetili miris odabranih jela, samo smo se pogledali i bez riječi kimnuli glavama. I bez da smo ih probali, oči i nosevi su nam kazali: To je to.

Papile su se odmah pridružile dojmu i pojačale ga. On je, kratko i jasno: Ovo je najbolji roštilj u gradu. Tajna Amonove super kvalitete je koliko u sjajnom i jednako tako obrađenom mesu, toliko i u jednostavnosti. Krenuli smo s najjednostavnijim jelom od ponuđenih, običnim ćevapima. Mekani, ali ne gnjecavi. Sočni, ali ne uljeni.

Amon služi crveni luk, neusporedivo bolji za uživanje u mesnim delikatesama od bijelog

Primjereno slani i papreni te poput svih ostalih jela koje smo proždrli, savršeno pečeni. Upravo to, savršena zapečenost, sočnost te samim tim i okus, osnovna su obilježja svega pojedenog u Amonu. Taj restoran pazi na detalje pa uz meso služi crveni luk, kojem je daleko inferiorniji onaj bijeli, inače standard u roštiljskim restoranima.

Sočni i bogati punjeni ćevap

Obična pljeskavica je špikovana lukom te s par iznenađenja što se tiče začina, ali bez brige, jako su ugodna. Ćevap punjen sirom, pancetom i crvenom paprikom također je odlikovala sočnost i slast.

Ipak, izostao je obećani šarf okus, barem u mjeri u kojoj nam je žestina ovog velikog i debelog ćevapa bila najavljena. Međutim, to nam je odlično kompenzirao zapečeni grah (35 kuna).

Vjerojatno je tajna sjajnog zapečenog graha ogroman komad slanine s kojim se kuhao

Amonov je jedan od boljih koje smo probali. Sjajno se sljubio sa svim mesnim delicijama, a možda je tajna njegovog odličnog okusa u velikom komadu slanine s kojim se kuhao i koji smo izvadili iz glinene posude u kojoj nam je poslužen.

Gurmanska pljeskavica je gotovo identična punjenom ćevapu

Gurmanska pljeskavica punjena pancetom i tucanom paprikom od punjenog ćevapa razlikuje se tek time što nema sira, ali je i ona nestala sa stola jednako brzo kao i sve prije nje.

Savršene lepinje. Friške i nenasaftane uljem

Lepinje (7 kuna komad) su friške te srećom nisu nasaftane uljem, nego samo malo oplahnute njime i još su jedan perfektan dodatak ukupno takvoj ponudi u Amonu.

Nakon što smo se nakrcali fenomenalnim mesom, grahom i lepinjama, ostaje vječna misterija kako nam je ostalo mjesta još i za deserte na ovom mjestu. Zapravo, nije nam ga ostalo, ali smo naprosto nakon ovakve rapsodije od glavnog jela i priloga u Amonu morali probati i deserte.

Senzacionalna štrudla sa šljivama

I neobično nam je drago zbog te žrtve jer da je nismo podnijeli, ostali bismo prikraćeni za povoljnu (20 kuna) i nestvarno dobru štrudlu od šljiva. Dobili smo je svježe pečenu, još vruću (eto još jedne odlične strane dolaska u restoran odmah po otvaranju, osim izbjegavanja gužve), krcatu mirisnim voćem i mirodijama, uokvirenu rastapajućim tijestom.

Ogromna kremšnita za kraj

Kremšnita (22 kune) jedna je od najvećih u ugostiteljskom svijetu, a konobarica ju je na stolu ostavila uz opasku "prava samoborska". Ma kakav Samobor, ova je puno bolja. 

OCJENE
Koliko platiš: S obzirom na superiornu kvalitetu jela, povoljno 

POJEDINAČNO
Ćevapi