Foto: 123rf

ONI koji su okrenuli na vegetarijanstvo učinili su to sigurno iz brojnih razloga. Nekome je jednostavno smetala težina hrane životinjskog porijekla, netko toliko voli životinje, netko se samo želio okrenuti zdravijem životu, a mnogo je i onih koji smatraju da će s održivijim načinom života uspjeti spasiti svijet od ogromnog zagađenja koju čine proizvođači.

Što god bio razlog vegetarijanci su ustrajni s mišlju da je takav način prehrane puno bolji, zdraviji i prijateljskiji prema svijetu u globalu, ali nitko ne razmišlja što se događa, odnosno, što bi se dogodilo kada bi se svijet masovno preobratio na vegetarijanstvo (što oni snažno propagiraju), odnosno kako bi se to manifestiralo na funkcioniranje našeg cijelog svijeta.

To bi značajno utjecalo na milijuna, ako ne i milijarde ljudi. U razvijenim zemljama čak toliko i ne, jer bi se u njima podigao razvoj s mnogo ekoloških i zdravstvenih prednosti, no zemlje u razvoju bile bi jako pogođene i bačene u još veće siromaštvo.

Težnja vegetarijanaca da svijet postane kao oni dovela bi do promjena ogromnih razmjera.

Pogledajmo što bi se primjerice dogodilo s klimatskim promjenama. Ekipa sa Sveučilišta u Leedsu izračunala je da zbog proizvodnje hrane na koju otpada od jedne četvrtine do čak jedne trećine cjelokupne emisije stakleničkih plinova i imamo klimu kakvu imamo. Izračunali su da jedna prosječna četveročlana obitelj na godišnjoj razini zbog svoje prehrane proizvodi puno više stakleničkih plinova od količine koju ispuštaju u zrak ako imaju primjerice dva automobila. Taj je problem jako često prikriven iza panike koja se stvara u svijetu i kada se spominje da je primjerice promet odgovoran za štetne klimatske promjene. Naravno, promet, odnosno distribucija hrane također su vrlo važan čimbenik u tom lancu, ali proizvodnja hrane puno je veći problem. Kada bi ljudi samo malo smanjili količinu pojedenog mesa naš bi svijet u cijelost malo bolje „disao“.

A koliko bi to bilo bolje, pokušali su izračunati u Oxford Martin School's Future od Food programme koji su osmisili kompjuterski program koji predviđa kako bi svijet izgledao kada bi se ljudi do 2050. godine u potpunosti prebacili na vegetarijanstvo.

Rezultati su pokazali da bi se količina stakleničkih plinova koji se stvaraju zbog mesne industrije smanjila za čak 60 posto, a ukoliko bi svi postali vegani, tada bi se količina smanjila za 70 posto.

Naravno, taj je scenarij sve samo ne realan, no pokazuje zaista ogroman utjecaj mesne industrije na ukupnu proizvodnju štetnih plinova.

Jer ne zaboravimo i na to da se veliki udjel proizvodnje odnosi i na proizvodnju hrane za životinje, s obzirom da se od ukupne površine poljoprivrednog iskoristivog tla čak 68 posto koristi upravo za životinje.

No tu su i druge važne teme koje povlači tako velika površina koja se koristi za hranu, odnosno mesnu industriju – a tiče se naravno tla koje se i dalje sustavno i često nekontrolirano krči upravo zbog poljoprivrede. Kada bi svi postali vegetarijanci  68 posto poljoprivrednog zemljišta moglo bi se prenamijeniti na zemljišta za eko proizvodnju voća i povrća, odnosno, mogla bi se vratiti svojoj prvotnoj namjeni – prirodnim staništima biljaka i životinja. Posebno onima kojima prijeti odumiranje.

Tako bi se prirodi vratio dio izgubljene bioraznolikosti, a dio vraćenog zemljišta trebao bi popunjavati rupe u deficitu proizvodnje prirodnih proizvoda kojima bi ljudi nadomještali prestanak konzumacije mesa.

Međutim, iako bi nova politika pozitivno utjecala na bioraznolikost svijeta i na zdravije okruženje, predviđa se da bi u takvom slučaju promjena na vegetarijanstvo imala jak utjecaj na stanovnike, odnosno na sve one koji žive od poslova vezanih uz proizvodnju mesa. A njih je u svijetu jako puno, posebno u ruralnim područjima koja su usko vezana uz industriju.

Kada bi se tako nešto dogodilo bilo bi potrebno zaista puno dobrog planiranja jer bi se inače svjetska ravnoteža prilično poremetila. Ne samo po pitanju klimatskih promjena, stakleničkih plinova, količine zemljišta . Procjenjuje se da na svijetu živi oko 3.5 milijarde preživača i više od 10 milijardi pilića koje  godišnje uzgojimo i pojedemo.

„Sve to košta. Svaka industrija košta, ali i hrani milijune ljudi, i pitanje je što bi se dogodilo kada ljudi više ne bi konzumirali sve to meso. Dogodila bi se jedna vrlo velika gospodarska promjena koju ne bi mogla začepiti ekonomija povećane proizvodnje prirodnih namirnica. Zapravo, kako ističu stručnjaci, teško da bi svijet zapravo mogao namaknuti potrebnu količinu bilja, voća, povrća za prehranu jer mnoga poljoprivredna područja zapravo nisu pogodna za sadnju drugih vrsta osim ovih što se sade radi prehrane životinja.  Plus što jedna trećina zemljine površine ni nije prikladna za bilo što osim za uzgoj i prehranu životinja.

Kada bi svijet postao veganski, što bi se dogodilo s tolikim narodima i kulturama kojima je od životne važnosti uzgoj stoke kao što su brojna afrička nomadska plemena. Od čega bi preživjelo polovica sušne i polusušne Afrike, veliki dio Azije i Australije?

Meso je, s druge strane, čvrsto utkano u tradiciju čovječanstva. Prehrana na bazi mesa čini čovjeka čovjekom iz njegovih najranijih dana i toliko je snažno ono ukorijenjeno u brojnim svima poznatim tradicijama. Kako bi izgledale naše svečanosti kada se ne bi okupljali oko stola punog mesa, kako bi izgledale svadbe seoske svadbe bez miraza u određenom broju grla. Na koncu, kako bi izgledao Božić u cijelom svijetu bez purice?

Doduše, ta bi se promjena pozitivno odrazila na ukupno zdravlje čovječanstva. Procjenjuje se da kada bi sveukupno čovječanstvo do 2050. Godine prestalo konzumirati meso da bi se smrtnost smanjila za 6 do 10 posto.

Međutim, nakon što bi ljudi prestali jesti meso i povećali unos zdravog voća i povrća ne bi se smanjila samo smrtnost već i količina novca koja se vrti vezana uz bolesti povezane s hranom, odnosno liječenja bolesti, a prema spomenutom kompjutreskom programu, računi za liječene u tom bi se slučaju smanjili za oko 2-3 posto ukupno BDP-a zemalja.

Ali, ako već pričamo o toj temi i pronaalsku pravog prehrambenog balansa, možemo zaključiti da bi došlo i do određenih novih zdravstvenih problema s obzirom da je poznato da hrana prirodnog porijekla nije toliko nutritivno „jaka“ pa bi ljudi morali konzumirati puno više proizvoda prirodnog porijekla, a što ako za njih ne bi bilo dovoljno obradivih površina? U tom bi slučaju naravno prvo stradale manje razvijene zemlje gdje bi ljudi počeli još više gladovati.

Nakon svega navedenog, a ovo je tek mali dio ove vrlo opsežne teme dalo bi se zakljuičti kako bi preobraćenje na vegetarijanstvo uvelike utjecalo na svjetske promjene, da bi masovno pogodilo manje razvijana područja, ali bi imalo i čitav niz prednosti, međutim, s obzirom da je jako teško očekivati da se takav scenarij zaista i dogodi najbolje bi bilo zaključiti ovo: Mesna industrija ima svoje loše učinke na svijet i kada bi svjetsko stanovništvo u gotovo neznatnoj količini smanjilo konzumaciju mesa svijet bi definitivno bio malo ljepše i malo manje zagađeno mjesto za život.

Samo mala promjena – manje porcije ili manji broj dana kada se na stol stavlja mesni meni – imao bi znatan utjecaj na bolje, a posebno kada bi više od toga smanjili konzumaciju nezdravih mesnih prerađevina, posebno onih upitne kvalitete koji vode zdravstvenim problemima i napose većoj količini plinova pri proizvodnji.

Međutim, kako kažu stručnjaci, važno je danas tako ozbiljno pričati o ovoj temi jer dobro znamo da postoji način za smanjenje emisije stakleničkih plinova iz stočarske industrije. Ono što nedostaje je volja za provedbu tih promjena, a jedna od njih trebala biti logična – povećanje cijena mesa i smanjenje cijena voća i povrća.