RICK Murphy, procjenitelj nekretnina iz Atlante, nije mogao ni pretpostaviti da ima slabo srce, piše CNN.

Kada je napunio 50 godina, odlučio se malo oblikovati. Nije prošlo dugo kada je napredovao od klasičnih utrka do Ironman triatlona.

Jedan drugi triatlonac mu je predložio da ga pregleda sportski kardiolog, tako da je otišao kod liječnika Jonathana Kima u srpnju 2015. godine.

Liječnik mu je rekao da mu moraju napraviti kateterizaciju srca. Jedna od glavnih srčanih arterija bila mu je 95 posto blokirana i našao se na operacijskom stolu za samo nekoliko dana.

"Bio sam iznenađen. Ovo je mogla biti jedna od onih užasnih priča sa smrtnim ishodom", kaže Kim.

"Jedini simptomi koje sam osjećao bilo je malo dodatnog umora", kaže Murphy koji sada ima 55 godina.

"Pripisao sam to tome što naporno radim i ne spavam dovoljno", dodaje on.

Murphy se ne bi smio uskoro vratiti Ironman triatlonu, ali želio se vratiti svojoj svakodnevnoj rutini. Liječnik mu je prepisao upravo više vježbanja. Prema njegovim riječima, iako je poznato da vježbanje ima dobar učinak na bolesti srca, pacijenti uvijek žele znati kako najbolje mogu vježbati, koliko često i koliko naporno.

Stručnjaci sve češće pacijentima govore da vježbaju napornije od onoga što se nekada smatralo korisnim, pa čak i sigurnim za one koji imaju srčanih problema.

Tjelesni napor

Ideja o tome da vježbanje može pomoći u oporavku srca, relativno je moderna. Sve do 1950. godine, liječnici su govorili srčanim bolesnicima da izbjegavaju bilo kakve tjelesne aktivnosti. Godine 1952. preporuka da pacijenti nakon srčanog udara iz bolničkog kreveta prijeđu u fotelju, smatrana je kontroverznom. Ipak, tek su kasnih 50-ih godina vježbe odobrene ovim pacijentima.

Danas se aerobne vježbe vide kao ključ oporavka.

"Jedno od glavnih načela u onome što mi radimo je da je vježbanje lijek", kaže Kim.

Vježbe poput plivanja, jogiranja i biciklizma ubzavaju srčani puls. S vremenom srce postaje efikasnije i pumpa više krvi uz manje napora. Vježbanje može i preokrenuti neke efekte bolesti srca, kao što je sužavanje arterija.

"Cilj je podići i održavati povišeni broj otkucaja srca, koji nazivamo 'treniranom zonom otkucaja srca'", kaže Jonathan Whiteson, direktor Centra za kardiološku rehabilitaciju u New Yorku.

"Većina ljudi može izračunati svoj maksimalan broj otkucaja srca tako što će od broja 220 oduzeti svoje godine. S 55 godina, Murphy prati ovaj princip i maksimalan broj otkucaja njegovog srca je oko 165. Ipak, mnogi ljudi koji su preživjeli srčani udar, žele malo usporiti", kaže Jonathan.

Stručnjaci za vježbanje, poput Whitesona i Kima, koriste brojne testove kako bi ustanovili novi normalan broj otkucaja srca za svakog pacijenta. Za vršenje tih testova koriste sprave od monitora za praćenje otkucaja srca do maski za mjerenje upotrebe kisika.

"Pokušavaju vas podići i pokrenuti što je prije moguće", kaže Murphy.

Povratak vježbanju

Posljednjih godina liječnici pomiču granice onoga što se smatralo da bi srčani bolesnici smjeli raditi dajući pacijentima izbor da se odluče za intenzivnije treninge ili za one umjerenije, kaže Ray Squires, direktor programa za kardiološko zdravlje i rehabilitaciju na klinici Mayo.

Tijekom treninga visokog intenziteta, ljudi naporno vježbaju u intervalima od 30 sekundi do nekoliko minuta, poslije čega slijede duže vježbe umjerenijeg intenziteta.

Od 2009. godine, u klinici Mayo su počeli preporučivati ove treninge ljudima koji su imali srčani udar ili srčani zastoj.

"Ne znam radi li to još netko u SAD-u", kaže Squires.

On i njegov tim ove vježbe preporučuju tek kada pacijent može izdržati 20 minuta umjerenih vježbi. To može podrazumijevati i brzu šetnju ili čak i košenje trave.

"Trening visokog intenziteta ima više različitih 'ukusa', što može ovisiti o godinama pacijenta, njegovoj tjelesnoj spremnosti, prirodi njegovog srčanog problema i drugim medicinskim stanjima, kao što je artritis, koji određene vježbe može učiniti dosta težim. Ne postoji samo jedan način kako pristupiti ovakvom vježbanju", kaže Squires.

"Pacijenti se često boje forsirati svoje srce brzo nakon srčanog napada, ali većina njih vjeruje svojim liječnicima dovoljno da pokušaju. Među tisućama pacijenata koji su prošli kroz program klinike Mayo koji traje 36 tjedana, nismo vidjeli nijedan incident tijekom vježbi", dodaje on.

Dodao je i to da se pacijenti češće boje tjelesnih ozljeda nego još jednog srčanog udara.

U jednoj studiji, istraživači iz Nizozemske su zabilježili samo dva kobna srčana zastoja tijekom 46.000 sati, koliko su promatrali vježbe visokog intenziteta. Na kraju su zaključili da koristi ovih vježbi nadmašuju rizike od njih.

Neke studije čak navode i da vježbe visokog intenziteta mogu, zapravo, biti bolje za ljude koji su imali srčani udar, nego one umjerenije, jer skoro udvostručuju njihovu kardiorespiratornu kondiciju.

"Trening visokog intenziteta nije nov. Sportaši ga koriste vjerojatno oduvijek", kaže Squires.
Prve studije o ovim vježbama kod srčanih bolesnika javile su se kasnih 70-ih godina, ali su dugo ignorirane, čak iako su pokazivale "dramatičan napredak" kod mnogih pacijenata, kako tvrdi Squires.

Ali trend ovakvog vježbanja zaokupio je brojne centre za rehabilitaciju, a postao je hit i među onima koji vole vježbati. Američki fakultet za sportsku medicinu uvrstio je vježbanje visokog intenziteta na treće mjesto fitness trendova za 2017. godinu. Gimnastičari sve više traže kratke, intenzivne vježbe kako bi za kraće vrijeme postigli pogodnosti vježbanja.

To je u suprotnosti s preporukama da ljudi trebaju vježbati pet puta tjedno po pola sata.

"Neki ljudi, jednostavno, nemaju vremena, a neki žele sebe više forsirati", kaže Kim.
On je dodao i da je ova znanost još u razvoju i da je veoma važno da pacijenti sa srčanim problemima razgovaraju sa svojim kardiolozima o strahovima i smetnjama i da s njima naprave svoj osobni plan vježbanja.

Sve to, na kraju, funkcionira

Prednosti srčane rehabilitacije mogu biti manje ograničene znanošću u nastajanju, a više onime kako joj pristupamo.

Studija objavljena ranije ovog mjeseca došla je do zaključka da će se žene i pacijenti crne boje kože slabije odlučivati za ovu rehabilitaciju, za razliku od muškaraca i bijelih ljudi.

"Pogodnosti vježbanja su jednako isprobane i istinite, kao i sve ostalo što znamo o tome", kaže Kim.
Rick Murphy je pratio Kimove savjete i već se prijavio za triatlon u svibnju. Kaže da je njegovo iskustvo inspiriralo ljude koji su mu bliski da provjere svoje zdravlje.

"Imam mnogo prijatelja koji nisu mogli vjerovati da se ovo meni dogodilo nakon svega što sam radio. Protresao sam živote velikog broja ljudi", kaže Murphy.