POSTUPNIM doziranjem opterećenja te odgovarajućim intervalima odmora osigurava se kontinuiranost porasta radne sposobnosti.

Konstatacija je da svaki naredni trening koji sportaš izvodi po svom djelovanju na organizam mora biti nešto jači od prethodnoga.

Intervali odora, prema dužini trajanja, trebaju biti određeni na način da opterećenje idućeg treninga uvijek nastupi u fazi superkompenzacije, odnosno adekvatnog oporavka organizma.

Možemo zaključiti kako se svaki naredni trening sportaša treba osloniti na određene "tragove" prethodnog treninga. 

Sukladno različitim intervalima odmora promjene u organizmu pod utjecajem trenažnih opterećenja imaju četiri karakteristične varijable.

Ukoliko se opterećenja putem novog treninga daju u vrijeme kada kada su se tragovi prethodnog treninga već izgubili ne dolazi do značajnih promjena radne sposobnosti.

Dakle, riječ je o predugom intervalu odmora. 

Ukoliko do opterećenja novog treninga dolazi prekidanjem intervala odmora, odnosno kada nije nastupio adekvatan oporavak organizma, dolazi do pada radne sposobnosti. 
 

Ovdje je riječ o nastupanju novih opterećenja treninga u fazi nakon optimalnog intervala odmora, odnosno fazi superkompenzacije. 
 

Povećanje radne sposobnosti nakon niza opterećenja
 

Ovdje je riječ o dva do tri opterećenja do kojih dolazi u periodu nedovoljnog oporavka, ali nakon navedenoga perioda dolazi do dužeg, odnosno optimalnog odmora, pa sve do superkompenzacije, nakon čega ponovno slijedi nekoliko treninga u periodu nedovoljnog oporavka organizma.