Foto: Shutterstock

SIGURNO ste u teretani više puta primjetili nekoga tko ne izgleda toliko mišićavo, a diže vrlo impresivne kilaže, dok s druge strane oni veliki s puno mišića i nisu toliko jaki kao što izgledaju. Također, možete primjetiti kako bodybuilderi imaju daleko više mišićne mase, ali dizači utega još uvijek drže sve rekorde i dižu puno veća opterećenja. Naime, veliki mišići nisu uvijek  vjerodostojan pokazatelj snage i jedno ne mora biti proporcionalno drugome. Razlog tome su dvije različite vrste hipertrofije (rast mišića) koje se stimuliraju različitim metodama treninga.

Hipertrofija sarkoplazme

Ako su vam veći mišići prioritet onda želite stimulirati sarkoplazmičnu hipertrofiju što znaći povećanje volumena sarkoplazme, tekućine u stanici mišićnog vlakna koja čini oko 30 posto mišića.
Iako je mišićna masa veća, ne dolazi do povećanja gustoće mišićnih vlakana i zbog toga izostaje napredak u snazi. Takvu hipertrofiju će uglavnom stimulirati "bodybuilderski" način treninga, serije u rasponu od 8-15 ponavljanja.

Miofibrilna hipertrofija

Kod ove vrste hipertrofije dolazi do povećanja snopova miofibrila unutar mišićnog vlakna koji su odgovorni za mišićnu kontrakciju. Kako njihova gustoća raste, tako raste i jakost- sposobnost mišića da proizvede maksimalnu silu. Ukoliko vam je jakost ispred velikih mišića onda morate raditi serije velikim opterećenjem u rasponu od 1-5 ponavljanja. Kilaže moraju biti od 80-100 posto od 1RM-a. 1RM je najveća kilaža s kojom možete napraviti jedno ponavljanje. Na taj način se trenira i centralni živčani sustav koji je važan faktor pri napretku u snazi i jakosti.

Progresivno povećanje kilaže važno je u oba slučaja za postizanje napretka. Morate postepeno povećavati opterećenja koja koristite na treningu kako bi stimulirali adaptaciju mišića. Nije zapravo moguće u potpunosti isključiti jedan od dva načina na koji mišić može rasti. Veliki mišići će uvijek značiti i nešto veću snagu, dok će i sportaši jakosti imati veći mišićni prirast od ostalih.