REDATELJ Darren Aronofsky snimio je jedan od najutjecajnijih filmova na prijelazu milenija. Ako se sjećate, bio je to Requiem for a Dream, naslov koji je najavio bolesti novog doba. Upozorenjima o štetnosti televizije, površnim trendovima popularne kulture i droge duboko se urezao u pamćenje publike koja bi iz tog razdoblja možda mogla pozvati još par naslova (ako izuzmemo Fight Club i Matrix) iz sjećanja.

UPOZORENJE! Tekst može sadržavati spoilere!

Aronofsky je od tada imao još par zapaženih naslova, Black Swan, The Wrestler i psihološki triler Mother!, a svima njima zajednička je odlična karakterizacija glavnih likova i priča koja će vas isisati točno onoliko koliko vam treba da poentirate i dobro zapamtite lekciju. The Whale je njegov novi film koji kritika i publika mrze onoliko koliko obožavaju izvedbu Brandana Frasera i koji će se vrlo vjerojatno naći u utrci za predstojeće Oscare.

Liposukcija traume

Prošle godine u Veneciji, nakon premijernog prikazivanja filma The Whale, dogodio se šestominutni aplauz, prije svega Brendanu Fraseru, koji baš i nema tu sreću da u Hollywoodu stari kao Tom Cruise. Nekadašnja zvijezda Mumije u filmu igra povučenog učitelja kreativnog pisanja, koji se bori s nizom zdravstvenih problema. Kada razgrnete svih tih tristotinjak kila i prođete kroz slojeve sala, sačekat će vas trauma. 

Charlie je morbidno debeo ili da upotrijebimo politički korektniji izraz - pretio. Pokušava se ponovno povezati sa svojom otuđenom sedamnaestogodišnjom kćeri Ellie (Sadie Sink, djevojka s walkmanom koja je ponovo oživjela hit Kate Bush scenom u seriji Stranger Things), a na ruku mu ne ide nepremostiv grijeh iz prošlosti. Kćer i njezinu majku ostavio je zbog veze s muškarcem.

Gay ljubavnik je nešto kasnije preminuo, a kako bi se nosio s tugom zbog gubitka voljene osobe - Charlie je utjehu pronašao u hrani. 

Sada ima 300 kilograma i radi posao od kuće, što je pogubno za njegovu psihu i besprizorno tijelo. Može jesti koliko želi i ležati na kauču cijeli dan. Predaje kreativno pisanje i manično je depresivan. Tijekom masturbacije dobiva infarkt, a iz straha za život počinje činiti posljednje napore da se ponovno ujedini sa svojom bivšom ženom (Samantha Morton) i Ellie, koja se samo pretvara da je zanima očevo zdravlje nakon što joj je on obećao da će joj pisati eseje za školu.

O Charlieju skrbi medicinska sestra Liz (Hong Chau) koja želi da on bude hospitaliziran, ali scenarij preživljavanja događa se kod kuće, gdje vrijeme i pokušaji da se izliječi poprimaju beskonačne razmjere.  

The Whale vas neće ostaviti na miru sve dok ne analizirate sve slabosti koje imate i sve loše životne odabire koje ste napravili. Naslov Kit je asocijacija na prvu loptu, jer se ipak tiče Charliejevog omiljenog romana Moby Dick, koji je pun psiholoških promišljanja i egzistencijalističke filozofije.

Jako je neugodno, onako kako se starica u Rekvijemu za snove mučila izgladnjivanjem da bi stala u haljinu za nastup na televiziji, tako se Charlie muči prejedanjem. 

Gledat ćete kante pečene piletine, teturanje do WC-a, povraćanje, prizore njegovog golog tijela, nemogućnost da se ustane s kauča i ostale draži onih priča o Amerikancima koji da bi izašli iz kuće - to moraju učiniti kroz prozor, ali uz pomoć dizalice. “Ljudi ne mare”, jedna je od brojnih srceparajućih Charliejevih replika. Razlog više da shvatimo kako ne trebamo liječiti simptome već uzroke koji nas dovode do svih bolesti. 

Film The Whale na IMDB-ju ima visoku ocjenu 8.0, a svi bismo ga trebali pogledati da shvatimo zašto ga nikada više nećemo poželjeti vidjeti.