SVAKO dijete ponekad laže, u ranom djetinjstvu to je često razvojni eksperiment, a u kasnijim godinama može imati dublje značenje. Prema istraživanjima, djeca lažu iz nekoliko razloga: da izbjegnu kaznu, da prikriju vlastitu pogrešku, da dobiju odobravanje ili čak zato što osjećaju da neće biti saslušana ako iskreno progovore.

Roditelji koji žele da njihovo dijete bude iskreno moraju uložiti puno više od zahtijevanja "reci mi istinu". Ključno je uočiti i promijeniti obrasce ponašanja koji potiču neiskrenost. Izdvajamo tri ponašanja koja pojačavaju rizik da djeca lažu, i što umjesto njih učiniti.

Ne prenosite vlastite male laži i izbjegavanja istine

Kada roditelj izgovara "bijelu laž", primjerice: "Ne, ne zaboravio sam" ili "Nemoj brinuti, sve je ok" kada to nije tako, dijete dobiva poruku da je istina fleksibilna i da iskrenost nije nužno važna. Istraživanja pokazuju da djeca čija su roditeljska ponašanja vezana uz neiskrenost ili prikrivanje pogrešaka imaju veću vjerojatnost da će i sama usvojiti neiskrenu komunikaciju kao strategiju. 

Ako ste pogriješili ili nešto zaboravili, priznajte to djetetu bez pretjerivanja. Recite: "Da, pogriješio sam. Zaboravio sam ponijeti ključeve. Hvala što si me podsjetio." Time gradite povjerenje i modelirate iskrenost.

Ne reagirajte pretjerano na istinu, posljedice mogu biti dugotrajne

Kada dijete, recimo, prizna da je u školi pogriješilo ili da se boji nečega, a reakcija roditelja bude drastična kazna, ljutit pogled ili razgovor koji prelazi u kritiku - dijete uspostavlja vezu: "Ako se otvorim, dobit ću neprijateljsku reakciju. Bolje je šutjeti."

Stručnjaci ističu da za iskrenu komunikaciju morate biti dostupni, smireni i spremni prihvatiti informaciju bez automatskog osude. Kad dijete kaže nešto što vas zabrinjava ili iznenadi, prije nego reagirate, udahnite, sačekajte trenutak i odgovorite: "Hvala ti što si mi rekao/la. Sad da vidimo zajedno što možemo učiniti." Time osiguravate da sljedeći put dijete ponovno bude voljno otvoriti se.

Ne zanemarujte male svakodnevne "pozive" za razgovor

Iskrenost je vjerojatnija u odnosima gdje se redovito jača povezanost i gdje dijete zna da ga roditelj vidi i čuje. Ako su razgovori rijetki, ako su konstantno opterećeni kritikama ili prelaze u "ispitivanje", dijete lako zaključuje da nije mjesto za iskrenost. Literatura o samorazotkrivanju kod djece pokazuje da izostanak uvažavanja i naglih pitanja ("Što je bilo u školi?" u stilu ispitivanja) šteti spontanoj komunikaciji. 

Odaberite svaki dan nekoliko minuta kada ste bez distrakcija - telefon isključen, ekran ugašen, i pitajte djetetovo mišljenje, osjećaje ili doživljaje bez pretjerane analize ili ocjene. Time šaljete poruku: "Tvoje misli i osjećaji su važni."