ZA POČETAK naglasimo samo ovo - temperatura nije bolest da se liječi, ona je simptom da se u organizmu nešto događa. Samim time ona je znak za oprez, ali nije svaka temperatura znak opasnosti niti  bi se za svako dijete  svaki put trebalo ponašati isto kada je riječ o temperaturi. 
 

Mnogi na prvi znak povišene temperature automatski pomišljaju kako će je sniziti, a da pritom nisu svjesni kako je u određenim trenucima upravo temperatura ono što djetetu treba - jer ona svojom pojavom utječe na imunološki sustav na način da povećanjem tjelesne temperature stvara okruženje koje će virusima i bakterijama nanijeti štetu i ne dozvoliti im da se šire.

Temperatura je često naša najbolja obrana i samim time najbolji lijek za vaše dijete. Zašto je onda panično snižavate?

Općenito gledajući, pedijatri nas uče da se temperatura do 38,5 stupnjeva ne snižava (srednja vrijednost mjerena pod pazuhom/rektalna je za oko 0,5 stupnjeva viša od srednje vrijednosti pa to svakako imajte na umu), a čak i kod te vrijednosti temperature nije uvijek potrebno posezati za lijekom. 

A posebno nije potrebno onako, reda radi, djetetu svako jutro ugurati toplomjer čisto da vidite na čemu ste, jer i takvih je roditelja čini se sve više pa onda od lagano povišene jutarnje temperature (koja je za mnogu djecu uobičajena) rade paniku i stvaraju kontra efekt djetetovom zdravlju! 

Ukoliko skužite da vaše dijete ima temperaturu, ali se ono i dalje veselo igra, jede i uopće ne izgleda pretjerano bolesno - u tom slučaju toplomjer vam uopće ne treba, a posebno ne za stalno mjerenje i čekanje te granične temperature kada ćete mu moći dati lijek. 

Dijete će možda sa 37,5 izgledati bolesnije nego kada mu temperatura naraste do 39 stupnjeva, ali to ne znači da ćete mu na 37,5 davati lijek, a čak niti da ćete kod 39 morati dati lijek. Ukoliko je dijete s visokom temperaturom, a 39 se smatra takvom, i dalje zaigrano, ne odbija piti tekućinu, nešto je pojelo (ipak je kod bolesti uobičajen smanjeni apetit), promatrajte svoje dijete i temperatura će se možda spustiti i sama. To nije neuobičajeno, ali roditelji rijetko kada uspiju  to dokazati baš zbog toga što im daju sirup za snižavanje temperature u tijeku tog važnost procesa koji odrađuje visoka temperatura. 

Dajte djetetu jesti, ali prije svega piti. Ako dijete nije klonulo unatoč temperaturi i borbi s infekcijom, ne brinite ukoliko nije puno pojelo za posljednji obrok. Naravno, ukoliko odbija bilo što popiti i pojesti, svakako intervenirajte. To je najbolje vrijeme da im se malo ugodi jer bilo kakva tekućina i bilo kakva hrana (ne baš slatkiši i grickalice, ali obrok može biti i banana/jabuka/...), dobro će doći da osnaži njihov organizam i učini ga jačim za borbu. Tekućina je još važnija jer pomaže da organizam ne dehidrira, što je očekivana pojava ako se organizam "isuši" pod pritiskom visoke temperature. Puno vode, zaslađenog čaja, soka i domaće juhe bit će odličan nadomjestak  za obrok i za borbu protiv dehidracije. 

Znate li što je prvo što trebate napraviti ukoliko primijetite da djete ima temperaturu? Provjeriti njegovu odjeću. Sve što je više od jednog sloja pamučne robice je previše, i to vrijedi jednako i za bebe i za veću djecu. Pa i za odrasle. 

Ukoliko je dijete klonulo i ima groznicu od (pre)visoke temperature - vrijeme je za lijek. 
 

No ako je dijete vruće, oslobodite ga viška odjeće, pazite da sloj koji ostavljate ne bude od sintetike kroz koju koža ne diše, a bilo bi dobro djetetu skinuti i čarape. Već ćete  tim malim postupkom omogućiti njegovom organizmu da se prirodno hladi. Pritom regulirajte i temperaturu u prostoru u kojem ono boravi te svakako dozvolite da uđe malo svježeg zraka - posebno ako je riječ o hladnijem godišnjem dobu kada se prostor rjeđe provjetrava nego u toplijim danima. 

Šmrkavcima je mjesto vani! 
 

Ukoliko je dijete klonulo od temperature, a ima neki oblik crijevne viroze pa je samim time teže zadržati lijek u njegovom organizmu, temperaturu skidajte mlakom vodom. Isto zapravo vrijedi i za dijete koje se bori s nekom drugom infekcijom i previsokom temperaturom, ali primjerice odbija piti lijek - upotrijebite mlaku vodu za kupanje ili tuširanje. Zapravo, to je idealan način za prirodno spuštanje temperature, bolji od lijekova, a učinite to tako da kadu napunite tek toliko da dijete može sjediti u vodi, a da ga vi pritom po vitalnim dijelovima tijela (vrat, prsa, leđa, ruke, lice/čelo), "hladite" mlakom vodom čija temperatura može biti kao i normalna tjelesna temperatura. 

Važno je dakle temperaturu spustiti na "normalnu", a ne nahladiti dijete hladnim oblozima i hladnim tušem. 

Poznato je, kažu to svi pedijatri, da nije svaka bolest zaslužila posjet liječniku jer ponekad postoji mogućnost da će dijete s nekom manjom boljkom usput pokupiti još nešto veće, pa stoga imajte na umu nekoliko stvari radi kojih je poziv ili posjet liječniku itekako potreban. 

Prvo važno pitanje je koliko je staro i koliko kuri vaše dijete? 

Općenito gledajući - što je dijete mlađe veća je zabrinutost i to mora biti baš tako. Zato ukoliko je vaše novorođenče ili bebica stara najviše tri mjeseca, a njegova/njezina tjelesna temperatura (srednja vrijednost, mjerena pod pazuhom/u uhu/na čelu... ovisno naravno o toplomjeru) viša od 38 stupnjeva - vrijeme je za čepiće ili posjet liječniku. Ako je pak riječ o bebi od 3 do 6 mjeseci starosti, isto vrijedi za temperaturu od 38,9 stupnjeva i više, a govorimo li o bebi (djetetu) starijoj od 6 mjeseci - kritična se temperatura smatra ona od 39,4 i više stupnjeva. 

Dakle, sve što je ispod tih vrijednosti jest temperatura s kojom se mora paziti, ali ona zaista ne zahtjeva ni paniku ni odlazak liječniku isti tren. 

Ukoliko je riječ o djetetu starom od 3 do 12 mjeseci kojemu duže od 24 sata temperatura raste ili stoji na 38 stupnjeva (a to je temperatura koja se ne bi smjela snižavati lijekovima) - nije potrebno odmah ići liječniku. To je potrebno tek ako se djetetu puna dva dana temperatura ne snizuje sama, a a ako govorimo o djeci starijoj od 2 godine - pravilo je da  se liječnik posjeti tek ako i nakon tri dana stanje ne bude bolje. 
 

Toliko je naime potrebno da se bolest razvije, da se organizam u međuvremenu  sam pokuša izboriti te da se uopće može dijagnosticirati pravi problem i odlučiti o pravom lijeku. 

Naravno, sve su ovo važne informacije za dječje bolesti bez očitih simptoma, jer ukoliko dijete povraća, ima proljev, bolno i otežano piški, žali se na bol u uhu (hvata uho), otežano diše, jako kašlje, neutješno plače bez vidljivog znaka problema i bez suza, ako dobije neobjašnjiv osip - kada su simptomi već očiti tada svakako pođite liječniku koji će postaviti pravilnu dijagnozu i propisati pravilan lijek. 
 

No čak i tada, uz vidljive simptome, temperaturu nemojte snižavati ukoliko ona nije dosegnula gornje granice, a dijete vidno ne izgleda bolesno. 

 

I za kraj - sve ovo navedeno ne primjenjujte kod djece sa specifičnim tegobama te neurorizične djece, a posebno one kojima prijete konvulzije uslijed temperature koja (pre)brzo i previsoko  raste.