SNIMKA jedne učiteljice i njezinih prvašića milijunima je izmamila osmijeh na lice. Jutarnja rutina koju provodi učiteljica na društvenim mrežama poznata kao MsGellarTeachesLittles postala je viralni hit s više od 1.4 milijuna pregleda, izazivajući snažne emocije diljem svijeta, piše Mother.ly.

Dok se mnogi roditelji bore da djeca uopće obuju cipele, ova učiteljica gradi male ljude u samopouzdane, ljubazne i emocionalno inteligentne osobe. Njezin motivacijski govor u obliku poziva i odgovora nešto je što bi mnogi odrasli rado čuli svakog jutra.

"Ja sam super. Ja sam pametan/pametna. Ja sam snažan/snažna. Ja sam voljen/voljena. Ja sam vođa. Ja sam jako zgodan/zgodna. Mogu raditi teške stvari. Mogu griješiti. U redu je griješiti. Ja sam ljubazan/ljubazna. Ja slušam. Ja sam pun/puna poštovanja. Ja sam dobro dijete. I imat ću najbolji petak."

Nakon afirmacija slijedi dirljiv završetak: djeca poljube svoje ruke, dodirnu čela, pogledaju prijatelja i kažu: "Tako mi je drago što si ovdje", prije nego što simbolično zaključaju usta i ključ spreme u džep, čuvajući te riječi za teške trenutke.

Važnije nego što se čini

Korisnici društvenih mreža prepoznali su dubinu ove prakse. "Ovo doprinosi čovječanstvu više nego 90 posto poslova", napisao je jedan komentator. I doista, dok odrasli rade svoje poslove, učitelji poput gospođe Gellar doslovno programiraju unutarnji dijalog sljedeće generacije.

Komentar jednog korisnika Instagrama posebno je pogodio bit: "Moje unutarnje dijete trebalo je čuti kako vičete toj djeci, tražeći ponavljanje: 'Ja sam dobro dijete!' Nekoliko te djece, kao što bih i ja u toj dobi, otišlo bi kući čuti potpuno suprotno. (...) znam da im činite ogromnu razliku. Oni vas čuju!".

Za neku od te djece, učionica je možda jedino mjesto gdje čuju da su pametni, snažni i voljeni. Ova dvominutna rutina mogla bi biti glas koji nadjačava sve negativne poruke.

Znanost koja stoji iza rutine

Pozitivne afirmacije nisu samo prazne riječi. Istraživanja pokazuju da pozitivan samogovor može preoblikovati neuronske putove u mozgu, izgraditi otpornost i poboljšati emocionalnu regulaciju.

Kada djeca rano usvoje ove poruke, posebno onu da je u redu griješiti, postaju sklonija preuzimanju rizika, isprobavanju novih stvari i lakšem oporavku od neuspjeha. Drugim riječima, gospođa Gellar ne pruža djeci samo trenutni osjećaj ugode, već doslovno pomaže u izgradnji njihovih mozgova.

Kako ovo primijeniti kod kuće?

Ljepota ove rutine leži u njezinoj jednostavnosti. Nije vam potrebna diploma iz pedagogije, već samo dosljednost i želja da osnažite svoju djecu. Pokušajte prilagoditi afirmacije svojoj obitelji. To može postati vaša tradicija za doručkom, u automobilu na putu do škole ili kao ritual prije spavanja.

Detalji su manje važni od ponavljanja. Djeca trebaju čuti - iznova i iznova - da su vrijedna, sposobna i voljena, osobito u danima kada se sve čini teškim.