KAKO navodi portal Parent.com, neki roditelji tek nakon rođenja djeteta počnu bolje razumijevati vlastitu osjetljivost. Primjećuju da ih slične stvari pogađaju, da snažno proživljavaju emocije ili da ih lako preopterete brojni podražaji i nova iskustva. Takve sličnosti mogu im pomoći da bolje razumiju emocionalne potrebe svojeg djeteta, ali i vlastite reakcije.

Odgajanje osjetljivog djeteta može biti izazovno, osobito ako je i roditelj sklon intenzivnom proživljavanju emocija. Ipak, terapeutkinja Amy Lajiness ističe da osjetljivost donosi i brojne prednosti. "Vaša svjesnost o njihovim potrebama, sposobnost da ih emocionalno razumijete i duboka posvećenost njihovoj dobrobiti neizmjeran su dar", kaže ona.

Što je visokosenzibilna osoba?

Hipersenzibilnost ili emocionalna osjetljivost može se očitovati u mnogo oblika, među kojima su ADHD, autizam i drugi oblici neurorazličitosti. No, kako znati spadate li vi ili vaše dijete u 20 do 30% ljudi rođenih s osobinom visoke senzibilnosti, poznatom i kao osjetljivost senzorne obrade?

Iako je svaka hipersenzibilna osoba jedinstvena, postoji nekoliko zajedničkih obilježja koja se mogu uočiti od rođenja.

Takvi ljudi primjećuju detalje koji drugima promaknu i reaktivniji su, pa ih okolina lakše preplavi. Izrazito su suosjećajni i empatični. Sve emocije proživljavaju intenzivnije, a pozitivna i negativna iskustva na njih utječu snažnije nego na većinu. Budući da su skloni dubokom promišljanju, treba im više vremena za donošenje odluka i prijelaz s jedne aktivnosti na drugu.

Ako ste prepoznali hipersenzibilnost kod sebe i djeteta, nekoliko strategija može vam pomoći da se lakše nosite s izazovima, smanjite osjećaj preopterećenosti i bolje iskoristite pozitivne strane ove osobine.

Budite djetetu uzor u brizi o sebi

Tko vam je u djetinjstvu bio uzor u brizi o sebi i jesu li potrebe te osobe bile slične vašima? Djeca od odraslih u svom životu uče kako odrediti vlastiti tempo, postaviti granice i regulirati emocije. Hipersenzibilna djeca koju odgajaju roditelji koji to nisu, ili oni koji su potiskivali svoju osjetljivost, naslijedila su model koji im ne odgovara.

Ako je to bio vaš slučaj, vjerojatno vam nedostaje mnogo slobodnog vremena i odmora koji su vašem osjetljivom živčanom sustavu potrebni za normalno funkcioniranje. Srećom, vaše će dijete imati bolji model upravo zbog vaših zajedničkih iskustava. Kada se brinete o sebi, učite dijete da je u redu uvažiti vlastite potrebe i da se ne mora povoditi za okolinom.

"Jedna od najvažnijih stvari koje možemo učiniti kao hipersenzibilan roditelji jest da se izvrsno brinemo o sebi. To nam ne pomaže samo da budemo najbolji roditelji svom osjetljivom djetetu, već ih time učimo da čine isto. Pokazujemo im i normaliziramo suosjećanje prema sebi, samopouzdanje, ljubav prema sebi, jasne granice i nježnu brigu o sebi.

Tako će oni imati jasan primjer kako to izgleda i kakav je to osjećaj", kaže terapeutkinja Louisa Lombard.

Pozovite dijete da vam se pridruži u tim trenucima. Amy Lajiness predlaže: "Jedan praktičan savjet koji nudim takvim roditeljima jest da odvoje vrijeme za opuštanje i mir kod kuće. Čitajte knjige jedno pored drugoga, osigurajte si vrijeme za tišinu kad god možete i pokušajte odbaciti nametnuta roditeljska 'pravila' o tome što biste 'trebali' raditi.

Pokažite ljubav prema sebi i vaše će osjetljivo dijete od vas naučiti kako voljeti i paziti na sebe".

Podrška djetetu kod snažnih emocija

Jeste li u djetinjstvu imali druge hipersenzibilne osobe u obitelji ili okolini? Ako niste, možda ste se osjećali neshvaćeno i trudili se potisnuti svoje snažne osjećaje kako bi vas okolina prihvatila. Osjećaj nepripadnosti može dovesti do sumnje u sebe, tjeskobe i usamljenosti koji se mogu nastaviti i u odrasloj dobi.

Djeca imaju razvojnu potrebu vidjeti odraz svog unutarnjeg svijeta u odraslima koji ih okružuju. Kada vidite druge koji misle i osjećaju duboko poput vas, osjećate se dovoljno sigurno da budete svoji. Kod hipersenzibilnih osoba, poticanje na izražavanje cijelog spektra emocija i nijansiranih zapažanja o svijetu potiče emocionalnu sigurnost, samopoštovanje i otpornost.

Nema boljeg dara za hipersenzibilno dijete od roditelja koji ga razumije. Terapeutkinja i majka Jerrica Danhoff kaže: "Često se razumijete bez puno objašnjavanja, ali to također znači da djetetove emocije mogu potaknuti i vaše.

Kada se to dogodi s mojom kćeri, podsjetim se: 'Bit ću uz nju dok ovo prolazi.' Ta me jednostavna misao prizemlji, smiri i pomaže mi da ostanem stabilna dok ona proživljava svoje snažne osjećaje. Želim da zna da me njezini osjećaji ne plaše, da ne odlazim nikamo i da ih ne mora potiskivati da bi meni bilo lakše. Mogu ostati blizu, ostati pribrana i vjerujem da ćemo to zajedno prebroditi".

Dok djeca uče regulirati emocije i riječima opisati svoj bogati unutarnji svijet, kretanje i igra mogu biti odličan način za oslobađanje napetosti. Pridružite se djetetu na 10-15 minuta u aktivnostima koje prirodno popravljaju raspoloženje, poput puhanja balona od sapunice, kopanja po zemlji ili maštovite igre.

Kako izgraditi suosjećajan unutarnji glas

Unutarnji glas nasljeđujemo zajedno s navikama brige o sebi. Način na koji razgovarate sa sobom u trenucima stresa ili uspjeha često je preslika onoga kako ste čuli roditelje, skrbnike ili učitelje da razgovaraju sa sobom ili s vama.

Ako su vam govorili da ste "preosjetljivi" kada ste bili tjeskobni zbog školske predstave ili "lijeni" jer vam je trebao odmor nakon ispita, vjerojatno danas kritizirate sami sebe upravo onda kada vam je briga najpotrebnija.

Poučavanje djece suosjećanju prema sebi od rane dobi kod nekih može izazvati strah da će postati manje otporna, krhka ili nemotivirana. To su često vjerovale prethodne generacije roditelja, ali istina je zapravo suprotna.

Suosjećanje prema sebi smanjuje hormone stresa poput kortizola i adrenalina, što pomaže smirivanju živčanog sustava vašeg djeteta. Uz bolju emocionalnu regulaciju, lakše će zaspati, osjećat će manje tjeskobe zbog novih iskustava i bit će emocionalno otpornije na neuspjehe.

"Kada te alate razvijamo kod svoje djece, omogućujemo im zdrav razvoj od samog početka, a usput iscjeljujemo i sebe", kaže Sarita Fichtner, autorica dječjih knjiga.

Svojoj djeci možete govoriti onako kako se nadate da će ona jednog dana govoriti sama sebi. Sljedeći put kad vam se dijete povjeri, pokušajte s nekom od ovih rečenica: "To ima smisla. I ja bih se tako osjećao/la". Ili: "U redu je uzeti pauzu". Možete reći i: "Uzmi si vremena koliko ti treba" ili jednostavno "Razumijem te. Tu sam za tebe".

Imati hipersenzibilno dijete kada ste i sami takvi zapravo je velika prednost jer se oboje razumijete na dubokoj razini. Briga o sebi služi kao model suosjećanja i gradi vještine emocionalne regulacije koje će djetetu koristiti i u odrasloj dobi. A kada je ono manje preopterećeno, manje ste preopterećeni i vi.