ODRASTANJE uz roditelje koji rijetko ili nikada ne govore "volim te" može snažno utjecati na to kako dijete doživljava bliskost i povezanost s drugima. Čak i kada roditelji ljubav pokazuju na druge načine, izostanak takvih riječi kod djece može stvoriti nesigurnost kada trebaju prepoznati ili izraziti vlastite osjećaje.

Obrasci usvojeni u djetinjstvu često se prenose i u odraslu dob te utječu na partnerske, prijateljske i druge bliske odnose. Iako je svako iskustvo drugačije, neka ponašanja češće se pojavljuju kod ljudi koji su odrasli u obiteljima u kojima se o osjećajima nije otvoreno govorilo, piše Your Tango.

Nelagoda zbog komplimenata

Ljudi koji su odrasli bez puno riječi nježnosti i ljubavi često ne znaju kako reagirati kada im netko uputi kompliment. Lijepa riječ može im izazvati nelagodu jer nisu navikli na takvu vrstu pažnje pa će sve pokušati okrenuti na šalu ili brzo promijeniti temu.

Kada im netko kaže da dobro izgledaju ili pohvali nešto što su napravili, mogu pomisliti da je osoba samo pristojna. Teško im je jednostavno prihvatiti kompliment jer nisu navikli otvoreno razgovarati o osjećajima niti primati takvu vrstu potvrde.

Teško izgovaraju "volim te"

Ako tijekom odrastanja nisu često slušali riječi "volim te", nekim ljudima može biti teško da ih prvi izgovore u vezi. Mogu se bojati da će djelovati previše emotivno ili da druga osoba neće osjećati isto.

Zato ljubav češće pokazuju djelima - malim znakovima pažnje, pomaganjem ili time što su uz voljenu osobu kada joj je teško. U vezama mogu čekati da druga strana prva kaže što osjeća. Ponekad im jednostavno treba više vremena da se osjećaju dovoljno sigurno kako bi otvoreno govorili o svojim osjećajima.

Izbjegavaju tražiti podršku

Netko tko tijekom odrastanja nije imao naviku razgovarati s roditeljima o osjećajima može se naviknuti na to da se sa svime nosi sam. Takvi ljudi često potiskuju tugu, strah ili zabrinutost i uvjeravaju se da njihov problem nije toliko ozbiljan.

Ako su rano naučili da se o emocionalnim potrebama ne razgovara, pokazivanje ranjivosti u odrasloj dobi može im biti posebno teško. Mogu se bojati da će svojim problemima opteretiti druge ili misliti da bi se sa svime trebali moći nositi sami. Čak i kada im je pomoć potrebna, često šute i nadaju se da će netko sam primijetiti da nešto nije u redu.

Umanjuju vlastite osjećaje

Ljudi koji tijekom odrastanja nisu dobivali mnogo verbalne nježnosti mogu razviti naviku umanjivanja vlastitih emocija. Govore si da situacija "nije tako strašna" ili se tješe mišlju da je nekome drugome još teže.

Umjesto da priznaju da su povrijeđeni, uzrujani ili razočarani, pokušavaju zanemariti te osjećaje i ponašati se kao da je sve u redu. Zbog toga im kasnije može biti teško prepoznati trenutak u kojem im je zaista potrebna podrška ili utjeha. Često će automatski reći da su dobro prije nego što uopće zastanu i razmisle o tome kako se zapravo osjećaju.

Djela su im važnija od riječi

Ljudima čiji roditelji nisu otvoreno izražavali ljubav često je lakše pokazati osjećaje djelima nego o njima razgovarati. Pažljiva gesta može im biti mnogo prirodnija od pokušaja da riječima objasne koliko im je do nekoga stalo.

Istodobno mogu očekivati da drugi prepoznaju njihove osjećaje upravo iz njihovih postupaka. Zbog toga im izgovaranje riječi poput "volim te" ponekad može djelovati nepotrebno, iako ih sami možda itekako žele čuti.

Stalno preispituju tuđe osjećaje

Ako se ljubav i privrženost u obitelji nisu otvoreno pokazivale, neki ljudi u odrasloj dobi mogu teško procijeniti što drugi zaista osjećaju prema njima. Čak i kada im partner ili prijatelji jasno pokazuju da ih vole i cijene, možda će im i dalje trebati dodatna potvrda.

Zbog toga bliski odnosi mogu postati kompliciraniji. Mogu se često pitati voli li ih partner zaista ili uživaju li prijatelji u njihovu društvu. Zapravo traže osjećaj sigurnosti u odnosima koji im možda nije bio poznat tijekom odrastanja.

Naglašeno su neovisni

Djeca emocionalno suzdržanijih roditelja često se rano naviknu sama rješavati probleme. Oslanjanje na sebe postaje im prirodno, dok im traženje pomoći od drugih može stvarati nelagodu.

Takva naglašena samostalnost može se prenijeti i na bliske odnose. Iako im sposobnost da se sami nose s problemima može biti velika prednost, ponekad zaboravljaju da prihvatiti tuđu pomoć ne znači biti slab ili nesposoban. Dopuštanje drugima da budu uz njih također je dio bliskog odnosa.

Nelagodno im je kada netko otvoreno pokazuje nježnost

Otvoreno iskazivanje nježnosti može zbuniti ljude koji tijekom odrastanja nisu navikli na takve situacije. Kada im netko spontano kaže da ih voli ili im pokaže koliko mu je stalo, možda neće znati kako reagirati.

Takva toplina može im djelovati neobično ili čak preintenzivno. Umjesto da se prepuste trenutku, mogu početi razmišljati o tome što bi trebali reći ili kako bi trebali reagirati. S vremenom, međutim, mogu naučiti prihvaćati takve izraze bliskosti bez osjećaja da odmah moraju pronaći "savršeni" odgovor.