Ilustracija: Index

KONAČNO trudnički trbuh!

Sada više kada me ljudi vide nisu u nedoumici imam li salo ispod majice ili sam trudna. A svi se boje pitati, jer što ako kažem – ne samo sam debela! Vjerojatno bi propali u zemlju od srama a ja bi imala čemu dobro se nasmijati.

Nema više nedoumica provodim li dane u frižideru ili se ipak nešto čudnovatije skriva ispod majice.
Nakon što je moj želudac proživio brodolome i kalvarije, konačno je došlo vrijeme mirnog prežderavanja na pučini. Jedem abnormalno i to potpuno abnormalne stvari. Senf nikada nije bio moj favorit. Do sada. Ponekad mi se čini da bi mogla jesi senf kao puding i uživati u tome.

Odlična stvar (za mene) je što i dragi ima trudničke simptome i sva hrana nad kojom se drugi zgražaju  je i njemu fina. Ma to je dokaz da smo srodne duše. Ili da se jadan zaželio hrane nakon mog izbjegavanja kuhinje u širokom luku dok su trajale mučnine.

Ne razumijem kako se žene mogu uopće opterećivati viškom kilograma u trudnoći, pa to je vjerojatno jedini period u životu kada smiješ jest koliko želiš i izgledati kao nasukani kit, a da ti svi prodaju priču da blistaš.

Nema slađeg nego netom nakon večere kada se dragi i ja bacimo na kauč i uz film krenemo grickati čips i krastavce sa senfom. Čak vam mogu preporučiti i vafle sa senfom. Delicija samo takva. Senf s majonezom. Senf u varivu od mahuna. U svemu! Onu važnu ulogu koju je do sada u mom životu igrala čokolada, sada ima senf. Čokoladice, družit ćemo se neki drugi put, ali kada otvorim frižider i ugledam tu malu teglicu sreće, sve drugo odjednom postane mutno.

Dok je meni sve dopušteno, dragi počinje primjećivati da drugi budući očevi ne dobivaju trudničke trbuščiće. Čak ponekad pokazuje ljutnju (čitaj ljubomoru) jer muškarci nemaju priliku mjesecima jesti sve što im dođe pod ruku i pritom da svi zaljubljeno gledaju u njihov trbuh, a vrlo često ga požele i maziti. I meni je žao što muškarci to propuštaju. Jednako kao što mi je ponekad žao što nikada neće imati priliku iskusiti sve čari trudnoće, od višetjednih mučnina do samog poroda.

Čini mi se da su većina njih prave curice kada treba istrpjeti malo boli. Sjetite se svog muškarca kada je zadnji put imao temperaturu. Čudi me da moj nije zvao HGSS-ovce da mu dođu skuhati kamilicu. Digao je na noge cijelu obitelj i sve prijatelje dok se nisam vratila s posla. Samo je nedostajala žuta traka oko zgrade da budem 100% sigurna da je došlo do općeg pokolja u susjedstvu, a ne da moja bebica ima malo povišenu temperaturu.
I tako, sada je zdrav pa me može pratiti s finim papanjem u stopu.

Nego, što je prvo bilo? Hlače ili gumb?